STAV
MNE kompradori
Lišeni vlasništva nad resursima i dovedeni u dužničku zavisnost, možemo biti samo bespogovorni poslušnik moćnih i bogatih i izvor obespravljene i jeftine radne snage
Ide nam desetogodišnjica, prilika da se pomenu značajni događaji, koji su obilježili epohu nezavisnosti. Izbjegavati, naravski, one koji djeluju nepovezano i strano našoj patriotskoj stvarnosti. Nije zgodno uoči jubileja razmicati ideološke magle koje gusto tkaju naši rukovodioci. Umjetnički dojam patriotske bižuterije nije bogzna, fraza ko’ suva drenovina - Titina škola - samo su pjev o socijalizamu, zamijenili pojanjem o nezavisnosti. Kadrovi su, takođe, garancija obnove i kontinuiteta: Miško-Obrad Vuković i Obrad-Miško Stanišić. Tu su i mladi pozitivci. Ova zemlja ne treba, sve i da smije, da brine za svoju budućnost. Vazda će nešto krčmiti - dok je naroda i narodne imovine.
Prijeći sa staljinizma na neoliberalizam je osebujan napredak. Neoliberali osvojiše planetu - Staljinov nauk je jedva dobačio do istočnog Berlina i Tirane. Obio se, međutim, o tvrdu našu osobenost, jer smo, budući mediteranska zemlja, pokazali da Sibir nije bez alternative. I da se, propisno socijalistički, može robijati i na Golom otoku.
Od komuniste do kompradora...
Komprador je riječ španskog porijekla i prilično nevinog izvornog značenja: kupac, nabavljač, poslovni posrednik. U kontekstu kolonijalnih odnosa, riječ je zadobila novo značenje i označava domaću trgovačku elitu, koja za interese kolonijalnih gospodara i, naravno, vlastite interese izrabljuje vlastitu zemlju i domaće stanovništvo. Naravno, mnogi u ovoj zemlji političare optužuju za izdaju i službu inozemnim interesima. Međutim, često je riječ samo o žešćoj retorici, a da ni oni koji se njome služe ne domišljaju konsekventno svoje optužbe. Pa se onda već u narednoj rečenici čude zašto ti “izdajnici” i “strani plaćenici” ne štite nacionalne i interese svojeg naroda. Ako su mislili ozbiljno, onda čuđenju nema mjesta. Komprador je komprador i radi tačno ono što kompradori uvijek i svugdje rade: rasprodaje domaća bogatstva u bescijenje. Ovako otprilike, stanje u Hrvatskoj objašnjava kolumnista Damir Pešorda septembra 2012.
...i od Kumrovca do Vašingtona
Ako se hoće ispravno shvatiti i pročitati ono bitno u cijeloj stvari, dovoljno je sve što dolazi iz redova vodeće političke elite tumačiti suprotno od onoga što su ikad obećali ili rekli o sebi i svom pregalaštvu. Počev od prve izborne pobjede koju su izvojevali kao komunisti. I otkad ih je međunarodna zajednica uzela za svoje izvršioce, uz „ponudu koju nijesu mogli odbiti“. Ponudila im je „dobre usluge“ kroz već gotove programe i inostrane savjetnike. Umjesto ekonomske modernizacije zemlje - neoliberalni program ekonomskih reformi - koji se sprovodi u interesu svjetske oligarhije, krupnog kapitala i, naravno, uskog kompradorskog sloja poniklog međ’ komunističkim kadrom.
Euforiju razgorijevaju na suverenosti vođe DPS-a i neoliberalnoj ekonomskoj teoriji, strategiji i politici (Vašingtonski dogovor), koja se u posljednjoj deceniji XX vijeka pokazala izuzetno neuspješnom u svim državama gdje je primjenjivana. Pak je kao od šale dokusurila i onako slabu privredu Crne Gore.
Lideri u regionu
Vlast ne posustaje, širi optimizam i slavljeničku atmosferu - u susret maju - nudeći viziju savremene, prosperitetne i demokratske države. Lišeni vlasništva nad resursima i dovedeni u dužničku zavisnost, možemo biti samo bespogovorni poslušnik moćnih i bogatih i izvor obespravljene i jeftine radne snage. Države nastale iz bivše Jugoslavije su, sprovodeći neoliberalni program ekonomske reforme, rasprodale proizvodne kapacitete, prirodna bogatstva i infrastrukturu, istovremeno uvećavši inostrani dug sa 15 na 145 milijardi dolara.
Dirljiv je stoga pokušaj kompradorske kaste da „dobre usluge“ stranim investitorima prikažu kao napredovanje k Evropi a sebe i svoje bogaćenje, kao iskreni patriotizam, predanu borbu za nezavisnost i brigu za Crnu Goru. Istina je jedino, da će, sav njihov trud i posvećenost - Crna Gora mučno i teško da preživi.
( Ratimir Vujačić )