Ostavite nešto i za nas

Nekoliko puta vam se desilo da uđete u neki lokal misleći da je fin i pristojan, a tamo vam neko propisno "otvori glavu"? Meni posljednji put prije nekoliko dana. U nizu lokala, koleginica i ja, izabrali smo naizgled najkulturniji u namjeri da u mirnom, kišnom popodnevu provedemo pola sata uz kafu i razgovor. Ali, malo smo se prevarili - poslije pet minuta počeo je žestoki tehno, kao da smo se teleportovali na EXIT. Otišao sam do šanka da vidim šta se dešava, kad tamo šanker sa svojih par drugara, istog muzičkog ukusa, uživa u milim zvucima. Tresu glavom, leti perut na sve strane. Uživaju. Ništa. Promijenismo lokal. To što gosti odlaze, nikog ne tangira. Iz ovog primjera možemo zaključiti da gazda puno ne mari za svoj lokal, čim je pustio malog Pericu da zamišlja svemir kako on želi.

Iz istog razloga prestao sam da idem i na plaže koje imaju svoj plažni bar. Nađe se i tamo po neki Perica koji cijelu plažu nemilosrdno izmaltretira glasnom muzikom. U ovom slučaju izbor muzike nije bitan. Bitni su decibeli. Kakva god da je muzika, na plaži će se naći neko kome nije po volji, a siguran sam da ljudi na odmoru, a toj grupi pripadam i ja, najviše vole tišinu ili lagani žagor plaže pomiješan sa zvukom talasa. Jer, na žalost, živimo u civilizaciji u kojoj je jedan od najvećih zagađivača - buka i upravo na tu vrstu mira mislimo, makar i podsvjesno, kad odvojimo sebi vrijeme za odmor. I iz ovog primjera vidimo da gazda baš puno ne mari za goste. Međutim, ima tu jedna bitna razlika. U prvom slučaju gazdi može bit' da mu niko ne uđe u lokal. Molim lijepo, njegov je - može da pušta od Silvane do Nirvane, šta je njemu drago. No u drugom slučaju stvar bi trebalo da bude ozbiljnija, jer gazda je država, plaža je dobro svih nas, turizam je naša strateška grana itd, tako da ne bi trebalo na svakih dvjesta metara plaže puštat' po jednog pericu da trenira ugostiteljstvo.

Zašto ovo pišem? Ovih dana pročitao sam u novinama javni poziv u kome Opština Podgorica poziva zainteresovane investitore za izradu avanturističkog parka na Gorici. Molim lijepo. Zakupac treba da postavi minimum pet staza sa preprekama minimalne dužine od 800 metara, zatim privremeni objekat za opremu i kafe bar s terasom površine 100 kvadrata (!), igraonica za đecu, teretana na otvorenom, parking za bicikla... ama nema- sve, brate, svjetski!

Eto lijepe kirije za onemoćalu opštinsku kasu. I to nije sve. A ne, ne! Pazite - zakupac je obavezan da postavi klupe, kante za otpatke, brine, jelte, o higijeni, kao i da obezbijedi, u saradnji s gradskim službama, protivpožarnu zaštitu i danonoćnu stražarsku službu. Znači - zaokružili smo. Spojili lijepo i korisno. Dakle, sve ono što Glavni grad nije do sada radio kako treba, sada će s velikim upjehom - gazda Avanturističkog kampa.

Evo prilike za Pericu da se ispravi i da nam jedino preostalo mjesto gdje možemo familijarno, u društvu ili sami, na čistom vazduhu i u miru da provedemo slobodno vrijeme, da nam dakle neki Perica pretvori u, ni manje ni više nego, Avanturistički park! Desetka za ideju!

To što kanjon Cijevne vapi za avanturizmom ili kanjon Morače ili... to nikom ništa. Kao da je Gorici malo avantura. Jedva je odbranismo od čuvene avanture zvane tunel od stadiona do Zagoriča.

Uvaženi gradonačelniče, molim Vas da prošetate malo po podgoričkim kafanama i prebrojite penzionere koji se druže uz kafu ili čaj. Nećete se zabrojat', jer su penzije takve da im je ostala samo Gorica. Mnogima od nas su i plate takve da nam je ostala samo Gorica. Ne bih da ova priča dobije socijalnu dimenziju, nije mi to cilj, ali nije ni zanemarljivo. Goricu, zaista, vole mnogi bez obzira na stalež, status, pol ili godine. Volimo je zato što je lijepa takva kakva je, što uživamo u čistom vazduhu i cvrkutu ptica. Ne treba nam na Gorici vriska uzbuđenih avanturista na sajli, niti teretana - ima ih dosta, evo momci šetaju kao šifonjeri po gradu, kao da ostvaruju olimpijsku normu. Ne treba nam, ni najmanje, kafana, gradonačelniče, puna ih je Podgorica. Vi biste nam mnogo učinili kad bi nam za svog mandata na Gorici obezbijedili, - jednu česmu - ako to nije prevelika avantura.

I sami valjda znate da nije sve u novcu i profitu. Te pare od zakupa za park možete zaraditi na hiljadu drugih načina. Ovaj Vam je pogrešan, gradonačelniče. Ne mora svaka lijepa ptica da se ustrijeli ili zatvori u kavez, ne mora svaki lijepi cvijet da se ubere.

Podgorica je velika. Ogromna je to opština sa mnogo prirodnih ljepota koje vape da se iskoriste. Eto Vam dosta prostora za investicije, samo ako znate, zaradićete dosta. A što se tiče Gorice, molim Vas, u ime velikog broja građana, da još jednom (ili jednom) preispitate svoju odluku.

NVO Zdravi razvoj

( Aleksandar Radović )