Drugi jugoslovenski pokušaj da se dođe do atomske bombe

Bivši jugoslovenski ministar nauke Božidar Matić u intervjuu za hrvatski "Jutarnji list" kaže da je Jugoslavija osamdesetih bila na putu da napravi atomsku bombu, ali da je to onemogućilo predratno stanje siromaštva.

U razvoju drugog jugoslovenskog nuklearnog programa, navodno kodnog imena "Sutjeska", važnu ulogu igrao je, kako navodi Jutarnji, sarajevski Energoinvest, na čijem čelu je bio Božidar Matić od 1989. do 1993. godine.

Matić je bio i jugoslovenski ministar nauke, odnosno predsjednik Saveznog komiteta za nauku i tehnologiju u vladi Branka Mikulića.

Nakon četiri godine na funkciji rektora sarajevskog univerziteta, Matić se 1985. vratio u Energoinvest i riješio da obiđe svaki od šest instituta, kako bih se pobliže upoznao s tim što se radi.

"No, u jedan dio zgrade ITEN-a, Instituta za termotehniku i nuklearnu tehniku, nisu me pustili. Rekli su mi: ‘Ovdje se radi jedan projekat. Prema ugovoru, projekat ne može da vidi niko osim onih koji imaju dozvolu za to'", rekao je Matić, prisjetivši se dana kada je spoznao da je najveći jugoslovenski izvoznik Energoinvest, između ostalog, bio i maska za nuklearni program.

O nuklearnom programu je u narednom periodu dobijao informacije iz druge ruke. Jugoslavija je, piše Jutarnji, 1980-ih razvijala dva programa: program A bio je usmjeren prema nuklearnom oružju, a program B bio je usmjeren na civilnu upotrebu nuklearne energije. Iako su ta dva programa imala različite ciljeve, njihova su administrativna tijela i izvori finansiranja bili tijesno povezani. U svemu tome je važnu ulogu igrao Energoinvest.

"JNA je sve ugovarala s Energoinvestom koji je zatim sklapao ugovore s ostalim institutima, uključujući i ITEN. Sve je bilo logično podijeljeno i ništa se nije dupliralo. Nadalje, nije bilo konkurencije između instituta jer jedni nisu znali što drugi rade. Sve je to bilo u najvećoj tajnosti", rekao je Matić.

Ističe da je Energoinvest bio odlična maska.

"U slučaju da nešto prodre u javnost, uvijek se moglo naći opravdanje da je riječ o istraživanjima za civilnu upotrebu nuklearne energije", objasnio je Matić.

Prisjetio se i sastanka u saveznoj vladi 1988. godine.

"Sad počinje najčudnija stvar. Jednoga dana zove mene Branko Mikulić i kaže: 'Daj, molim te, dođi na jedan delikatan sastanak, ukinućemo nuklearni program. Znaš li što o tome?' Kažem ja: 'A nešto sam načuo'. Na to će meni Branko: Ne može to Jugoslavija da radi, mi moramo ići u privrednu reformu, nuklearni program je fantazija iz nekih drugih vremena. A ja to moram reći Generalštabu", kaže Matić.

Matić je prisustvovao tom sastanku sa generalima kada im je Mikulić rekao da Jugoslavija odustaje od nuklearne bombe.

"Postavljalo se pitanje čija su prava nad rezultatima, a doneseni su dobri zaključci. Otprilike, zaključak je bio da se čista vojna komponenta preda JNA koja će to negdje pohraniti. Dogovoreno je i da one rezultate koji su upotrebljivi u nuklearnoj energetici mogu koristiti instituti i republičke elektroprivrede. Ja se nisam petljao u to", ispričao je Matić.

Kao savezni ministar nauke i tehnologije, Božidar Matić je profitirao jer su preostala sredstva od nuklearnog programa prebačena u tzv. Matićev fond.

Odbacuje navode da je nuklearni program bio samo blef te da zemlja poput Jugoslavije nije mogla da napraviti nuklearnu bombu.

"Kako se samo varaju. To je potpuno pogrešno. Nije to bio blef, nego ozbiljan program razvoja nuklearne bombe", kaže Matić i dodaje:

"Prvo, bili su uključeni svi naučni kapaciteti 'Vinče', 'Ruđera', 'Josefa Štefana', ali i nekih drugih, poput Instituta za nuklearne sirovine u Srbiji. Treba voditi računa i da su napravljeni sporazumi s Irakom i Libijom za izradu rakete. Što će vam bomba ako nemate raketu koja je nosi? Prvo je potpisan ugovor s Irakom o raketi dometa 100 kilometara koja je napravljena. I ona se može smatrati operativnim oružjem", rekao je Matić.

Navodi i da je bila zamišljena i projektovana raketa dometa 300 kilometara, ali da je rat onemogućio njenu realizaciju.

( Vijesti online )