Poštenje i milioni

Filosof Baruh de Spinoza (1632-1677) otkrio je prostu istinu da ni jedan politički sistem, ni jedna država, ne može biti dobra i valjana, ukoliko se prepušta ličnom poštenju ljudi. Zakonodavstvo i vladavina zakona je ono što čini jednu državu ozbiljnom i dostojnom tog imena, a društvo definisanim i otpornim na usrećiteljske hirove i revolucionarne poduhvate raznih poštenjačina, obnovitelja i domoljuba. U pravoj državi se ne isplati biti nepošten. Ništa bitno se u državi ne prelama na moralnom planu, nego na pravno-političkom. Naša vladajuća stranka je, ipak, nekoliko vjekova poslije Spinoze, obnovila moralno-patriotski koncept države. Imamo državotvornu partiju, poštenu i odanu prastaroj tradiciji. Onoj od prije Spinoze. Uz mladost i ljepotu - poštenje je njeno rodno mjesto.

Niko iznenađen

Stoga crnogorska javnost nije posebno iznenađena izjavom sedmostrukog premijera na RTCG, da neće podnijeti ostavku, jer je pošten. Ne, on nije tužio državu i nikad to ne bi učinio. Ali eto, reče, ima i onih koji hoće. Kojima basta i kojima poštenje ne smeta. I nema tu premijer više što da doda. Povodom 10 miliona štete učinjene državi. Neki manje pošten bi, možda, dao neopozivu ostavku, ovog našeg zaludu dozivaju i prozivaju sa ulica i trgova.

Mudar zanago, nije, a i zašto bi - ljut na brata, što je uputio tužbu državi i naučio ju redu. Nezavisni građanin - slučajno brat - pokazao se kao hladan rentijer i poslovan čovjek. Kad se igra u poštenje nije čudo što ga je krenuo biznis. Kao u vicu à la Spinoza, o Crnogorcu koji je igrao poker sa engleskim džentlmenima. Pošto mu rekoše da ništa ne provjeravaju, bijahu ljudi iz visokog društva, Crnogorca je jedanak okrenula karta i pokupio im sve pare. Svaka sličnost DPS novobogataša i dobitnika tranzicije sa snalažljivim pokerašem je - slučajna.

Elem, čista posla

Da je i pomislio, vrli AB revolucionar i obnovitelj - a o njemu je ovden riječ - na ostavku, to bi samo budilo sumnju da je na neki način umiješan u milione. Samim tim što je stranka u sporu protiv države, rođeni brat sedmostrukog premijera. To bi možda imalo uticaja u nekoj drugoj državi: gdje se državni namještenici, ministri, pa i sudije biraju po partijskoj podobnosti i disciplini i gdje su ključni državni organi na usluzi vladajućoj klasi i partiji.

Ali ne u našoj državi, ’đe su, kao što znamo, i zakoni suvišni. Na vlasti su ljudi od obraza, zakleti u poštenje . Ukratko, premijer je dao jedini mogući, pošten, odgovor: sve drugo je miješanje u odluke suda, suverene tokove rentijerstva i biznisa koji su, i to znamo, odvojeni i neovisni od izvršne vlasti. U kojoj je premijer skromni sluga i trudbenik. Čuditi se, stoga, malodušnom i paničnom pozivu Uprave policije za pomoć - predsjedniku vlade. Taj neće rođenom bratu pomoći, kamoli policiji - pouzdanom i čvrstom temelju DPS poretka. Što se našla pogođenom i ugroženom od Specijalnog tužioca Milivoja. Koji odnekud sumnja u poštenje policije.

Pošten Kuč - pošten Piper - a mene kapota nema

Država će isplatiti premijervom bratu izgubljenu dobit i to je cijela priča. Bar što se DPS-a tiče. Sad će neki demagog i neostvareni političar da zavapi: a ko će nadoknaditi bla, bla, puste godine skapavanja i bijede nezaposlenim građanima i zaludnjim penzionerima... proizvedene poništenjem društvene imovine i nehajnom državom.

Premijer, zaista, pliva u poštenju kao riba u vodi. Iako svjestan da nadoknada gubitka i propuštene dobiti može biti povod i uvod mnogim budućim sporovima. Koji će pasti na leđa nejakog nam potomstva. Sjetiće se mnogi građanin bez čega je sve ostao i kakvu je materijalnu i duševnu štetu pretrpio tijekom DPS kontrarevolucije. Stoga je premijerova shema bogaćenja drugačija: ne zasniva se na tuženju, nego na hvali i ljubavi prema državi. Što da se bakće po sudovima kad sve može pošteno.

( Ratimir Vujačić )