Slomili smo staklene plafone

Dok sam kao dječak odrastao u poslijeratnoj Koreji, sjećam se kako sam postavio pitanje o jednom tradicionalizmu koji mi je zapao za oko: žene bi pri odlasku na porođaj ostavljale cipele na pragu, da bi se potom osvrnule za sobom, nekako u strahu. „Pitaju se hoće li ikada više ući u te cipele“, objasnila bi mi majka.

Više od pola vijeka kasnije, ovo sjećanje me i dalje progoni. Danas u siromašnim djelovima svijeta žene još uvijek rizikuju smrt u procesu davanja života. Smrtnost pri porođaju predstavlja jednu od brojnih opasnosti koje je moguće spriječiti. Isuviše često, ženske bebe se podvrgavaju genitalnoj mutilaciji. Djevojčice bivaju napadnute na putu do škole. Ženska tijela se koriste kao bojna polja u ratovima. Udovice se izbjegavaju ili osiromašuju.

Ove probleme možemo riješiti jedino ako osnažimo žene kao nosioce promjena.

Više od devet godina sprovodim tu filozofiju u praksu u Ujedinjenim nacijama. Polomili smo toliki broj staklenih plafona da smo napravili tepih od komadića razbijenog stakla. Sada brišemo pretpostavke i predrasude iz prošlosti kako bi žene mogle preskočiti nove granice.

Imenovao sam prvu ženu na komandnom mjestu mirovnih snaga Ujedinjenih nacija ikada i podigao zastupljenost žena u upravljačkim strukturama naše Organizacije do rekordnih visina. Žene su sada lideri u oblastima mira i bezbjednosti koje su nekada bile u nadležnosti isključivo muškaraca. Gotovo četvrtinu mirovnih misija Ujedinjenih nacija sada predvode žene - daleko od dovoljnog, ali ipak ogroman napredak.

Potpisao samo blizu 150 odluka o imenovanju žena na mjesta pomoćnika generalnog sekretara ili podsekretara UN. Neke od njih su došle sa vodećih državnih funkcija sa međunarodnim renomeom, dok su druge preuzele vodeće pozicije u svojim matičnim zemljama. Sve one su mi pomogle da dokažem da je žena često najbolja osoba za određeno radno mjesto.

Kako bismo osigurali trajnost ovakvog konkretnog napretka, izgradili smo novi okvir za koji je odgovoran čitav sistem Ujedinjenih nacija. Gdje god je rodna ravnopravnost nekada smatrana kao ideja za pohvalu, sada je to odlučna politika. Ranije je obuka u oblasti rodne osjetljivosti bila ostavljena slobodnom izboru; sada je obavezna za sve veći broj zaposlenih u Ujedinjenim nacijama. U prošlosti, tek neki budžeti UN predviđali su resurse za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena; sada je to standard za svaki treći budžet, a taj broj i dalje raste.

Prema Konfučijevom učenju, da bismo svijet doveli u red, moramo početi od sopstvenih krugova. Naoružan dokazima o vrijednosti ženskih lidera u UN, zalažem se za osnaživanje žena na svim poljima.

U obraćanjima u skupštinama, na univerzitetima i uličnim okupljanjima, u privatnim razgovorima sa svjetskim liderima, na sastancima sa rukovodiocima korporacija i u teškim diskusijama sa moćnim muškarcima koji vladaju izuzetno patrijarhalnim društvima, insistiram na ženskoj ravnopravnosti i hitnim mjerama pomoću kojih to treba ostvariti.

Kada sam stupio na dužnost, u svijetu je bilo devet parlamenata u kojima nije bilo žena. Pomogli smo da taj broj svedemo na četiri. Još 2008. sam pokrenuo globalnu kampanju protiv nasilja nad ženama pod nazivom UNiTE; do danas, tom pozivu na akciju pridružile su se desetine lidera i ministara, stotine poslanika i milioni pojedinaca.

Bio sam prvi muškarac koji je potpisao našu kampanju HeForShe (OnZaNju), a otad je kampanji pristupilo više od milion ljudi. Podržao sam aktiviste koji su se zalagali za zaustavljanje genitalne mutilacije žena i slavio kada je Generalna skupština usvojila prvu rezoluciju ikada kojom je podržan taj cilj. Ja sam glas mnogih koji znaju da žene mogu utrijeti put ostvarenju naše odvažne Agende za održivi razvoj do 2030. i unapređenju Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama.

Na ovaj Međunarodni dan žena, i dalje sam bijesan zbog uskraćivanja prava žena i djevojčica - ali nadu mi daju ljudi sa svih strana koji se vode premisom da je osnaživanje žena put ka napretku društva.

Opredijelimo valjana sredstva i obećajmo hrabro zalaganje i nepobitnu političku volju za ostvarenje rodne ravrnopravnosti širom svijeta. Nema veće investicije u našu zajedničku budućnost.

( Ban Ki Mun )