Mitar pravi oro visoko četiri metra

Skulptura crnogorskog ora, ideja je kojoj je akademski vajar Mitar Živković posljednjih pola godine posvetio svoje vrijeme i trud. On skulpturu izrađuje u svom ateljeu na Draču, i kad je završi prvo će je postaviti u dvorištu, jer su skulpture četiri čovjeka u crnogorskim nošnjama visoke četiri metra. Živković ima želju da skulptura bude izložena na nekom vidljivom mjestu gradu, ako se bude dogovorio sa gradskim vlastima ili nekom firmom.

“Crnogorsko oro ili narodno kolo predstavlja nešto što vjekovima simbolizuje našu tradiciju, kulturu, zajedništvo.. a sve to kroz pokret, specifičan narodni ples jedinstven u svijetu. To je nešto što me dodatno inspiriše”, objašnjava Živković i dodaje da tom skulpturom je želio da stvori nešto što pretenduje da postane jedan od simbola glavnog grada, jer sama po sebi ona je autentična i tipično naša.

Rad na skulpturi počeo je prije pola godine, pa kako i sam vajar objašnjava vrijeme je pokazalo da to zahtijeva dosta truda, zalaganja ali i novca. Veliki broj lokalnih firmi je prepoznao njegovu ideju kao veoma zanimljivu i pomogli su mu finansijski.

Skulpture su napravljene od poliestera koji treba da bude prelazno rješenje do bronze.

“I sam poliester je veoma postojan materijal i samo veliki poznavalac može prepoznati da nije riječ o bronzi”, objašnjava Živković i dodaje da ideja o bronzi i dalje postoji ukoliko se nađu finansijska sredstva.

“Trenutno sam u fazi izrade ruku i djelova jeleka. A kada se sve završi onda se premazuje specijalnim bojama od poliestera koji daju izgled bronze”.

Sam plan izrade skulptura je zahtijevao mnogo rada jer je sama visina veliki problem, pa je urađena prvo jedna figura koja je kasnije iskorišćena kao kalup za ostatak skulpture.

I najmanji detalji na skulpturi su veoma bitni pa je kako ističe Živković i sama izrada nošnje bila priča za sebe, koja svojim kompleksnim detaljima zahtijeva posebno zalaganje.

“Želio sam da pokažem vjerodostojno našu nošnju i da ne pogriješim. Pa sam savjete tražio u samostalnim radionicama koje se bave izradom nošnji. Jer i sami ukrasi moraju biti autentični da se ne bi došlo do zabune i povezivanja sa drugim nacionalnim nošnjama”.

Budući planovi vajara su da završi skulpturu do maja mjeseca kao i da postament na kom će biti postavljena bude u obliku guvna, radi što vjernijeg prikaza.

Prijatelji pomogli vajaru

Lica na skulpturama nisu slučajna, ona predstavljaju portrete njegovih prijatelja, kao zahvalnost za njihovu materijalnu podršku. Nakon završetka krupnih radova skulptura će biti sklopljena ispred njegovog ateljea, a zatim će se posvetiti izradi svih detalja i samom učvršćivanju uz pomoć metalne armature.

“Najvažnije od svega ovoga jeste kada mladi umjetnici prepoznaju svoj trenutak i da ga iskoriste. Ja kad sam počeo da radim skulpturu bilo je dosta skeptika koji nisu vjerovali da je to moguće ostvariti”, kaže Živković.

( Nevena Vulević )