Zacrtao sam i neću odustati: BIĆU ŠAMPION!

Samo još jedan korak - meč za titulu profesionalnog prvaka svijeta - treba da napravi Podgoričanin Dejan Zlatičanin, kako bi dokazao da je snove moguće pretočiti u javu. Na putu do cilja našem najboljem bokseru i jednoj od najvećih promocija crnogorskog sporta, stajaće Italijan Emilijano Marsili. Njih dvojica boriće se za upražnjenu titulu prvaka svijeta u lakoj kategoriji najprsetižnije WBC verzije.

"Nadam se da ću 4. marta znati datum meča koji čekam cijeli život. No, za razliku od dječačkih dana kada sam maštao o tituli, sada su to već realni i ostvarivi snovi. Ma koliko da tako nešto u našim uslovima djeluje nemoguće. Očekujem da ću sredinom aprila u Americi podići najveći šampionski pojas, mada ne potcjenjujem Marsilija. Pokazao je da zna da iznenadi. Izuzetno je iskusan i lukav borac. Znao je već da uđe u ring kao autsajder, a onda nokautira rivala. Ipak, ja sam favorit u tom duelu, mada su to protiv mene bili i Ivan Redkač, Riki Barns i Petr Petrov, pa se zna kako su prošli", počeo je priču za „Vijesti” Dejan Zlatičanin, jedan od najboljih profesionalnih boksera u istoriji na prostorima bivše Jugoslavije.

Samo da me zaobiđu povrede, sve je isplanirano do perfekcije

Zlatičanin, kojeg u svijetu boksa zbog nevjerovatnog udarca s pravom zovu Dinamit, već je prošao bazične pripreme i preostaju mu četiri sedmice žestokog sparinga kako bi na megdan Italijanu izišao maksimalno pripremljen.

"Samo da me zaobiđu povrede, sve ostalo je već isplanirano. Do perfekcije. Na slovenačkoj planini Rogla obavio sam tri sedmice bazičnih priprema. Iako ih je vodio moj dugogodišnji trener Slobodan Anđelić, odrađene su prema programu Fredija Rouča,proslavljenog trenera Manija Pakjaa. Upravo će Rouč biti glavni trener u mom napadu na svjetsku titulu i već me u Los Anđelesu čekaju tri sparing partnera sa karakteristikama mog narednog rivala - bokseri kontragarda i slične fizičke građe. Ovog puta moje je samo da treniram i pripremam se za meč, jer će mi i neke svakodnevne potrepštine završavati moj najmlađi brat Davor, kojeg su angažovali da bude u timu. Tako je to u SAD. Oni vode računa i o najmanjoj sitnici. A Anđelić, koji voli da uči, analizira i upoređuje, nakon priprema na Rogli zaključio je da njihov sistem daje efekat i da Ameri nijesu bezrazložno prepotentni. Do polaska u Sjedinjene Američke Države treniram sam prije podne, a popodne u sali BK „Zlatičanin” sa bratom Momčilom. Meč traje 12 rundi i on je jedino mjerilo prethodnog rada", objasnio je 31-godišnji bokser.

Uvijek sam bio lojalan

Do statusa borca o kojem brigu vodi najmoćniji promoter u svjetskom profi boksu, Al Hejmon, Zlatičanin je došao sjajnim pobjedama.

"Isplatilo mi se što nikada nijesam birao rivale, već sam težio da mi svaki naredni bude kvalitetniji. Imao sam i sreće da nakon poraza u našem meču Petrov osvoji prestižni profi turnir u Americi. To je skrenulo pažnju najvećih promotera, a pobjeda nad Barnsom u Glazgovu mi je omogućila da čak mogu da biram sa kim ću da radim. Javio mi se čak i čuveni Bob Arum, ali ja nijesam htio da mijenjam federaciju, pa sam izabrao da sarađujem sa Hejmonom, promoterom Flojda Mejvedera Džuniora. U nekoj drugoj federaciji mogao sam prije do borbe za titulu svjetskog prvaka, ali ja nijesam u WBC-u ostao samo zato što je najprestižnija. Ja sam prvi pojas prvaka Mediterana zaslužio u WBC verziji i želio sam da ostanem. Lojalan sam bio kroz cijelu karijeru i radio tako da mogu svakom da kažem šta mislim i odlučim da li neko zaslužuje da mu odgvorim na pozdrav ili ne. I u amaterima sam bio član samo jednog kluba, Budućnosti Miodraga-Mija Perunovića, i nijesam htio da prihvatim bolje uslove i povlastice koje su neki nudili".

Moj rezultat je neprepoznat u Crnoj Gori

Pobjede nad Barnsom i Redkačem učinile su da Zlatičanin ogrnut crnogorskom zastavom bude u žiži objektiva i kamera najprestižnijih svjetskih medija. Takvu promociju Crnoj Gori donio je još samo remi „hrabrih sokola” na kultnom „Vembliju”.

"Veću ili jednaku težinu ovdje donosi nekakva lokalna medalja, jer naša država uopšte nije svjesna kakvu promociju u svijetu donose titule u profi boksu. Ne postoji više crnogorski boks, pošto od svih aspekata potrebnih za rezultat je ostao još samo talenat. Nema ulaganja, takmičenja, pravog rada. Zato je moj rezultat pravo svjetsko čudo i neprepoznat je u Crnoj Gori. Da nema zaljubljenika u boks koji mi na ulici čestitaju i pitaju za datum meča, stekao bih utisak da je sve što radim beznačajno. Tek kada pođem u inostranstvo shvatim koliko sam veliki rezultat u stvari napravio. Posebno me cijene u Velikoj Britaniji i Americi. A na- žalost, ovdje nije propao samo boks, nego imam utisak da u cjelokupnom sportu nema pravog rada i ulaganja. Izuzetak je jedino ženski rukomet. Samo njima država omogućava uslove za pravi rad i rezultate. U mene je nakon odlaska iz amatera vjerovao samo Milorad-Mijo Martinović, a to što mi je za trenera angažovao Slobodana Anđelića, ključni je momenat mog uspjeha. Drugi je ponuda Barnsa da boksujemo u Glazgovu".

WBC titula je vrednija od olimpijske zlatne medalje

Za razliku od Crne Gore, profesionalni bokseri su u svijetu velike zvijezde - i cijenjeni, i plaćeni. Najbolji za jedan meč zarade koliko fudbalski superstarovi Mesi ili Ronaldo za nekoliko godina.

"Pa, podatak da se sa prostora bivše Jugoslavije samo Mate Parlov borio za šampionski WBC pojas, dovoljno govori kako je do tog nivoa teško doći. On je uspio, a nadam se da ću i ja. U Britaniji Riki Barns nije manje popularan od recimo tenisera Endija Mareja. Titula u WBC verziji je vrednija i od zlatne olimpijske medalje u boksu. I ja sam kao dječak ustajao u ranim jutarnjim satima da gledam najveće šampione i maštao da i ja uzmem taj pojas. Mnogo je ljudi ustajalo noću da gleda te borbe. Tada sam maštao, sada je to jako blizu i mogu da sanjam. Olimpijske prvake u profi boks uvode postepeno, sa lakšim rivalima i u mečevima sa manje rundi. I profesionalne asocijacije su odbile poziv AIBE da njihovi bokseri učestvuju na olimpijskom turniru, jer bi bokseri koji su nastupali samo u amaterskom boksu doživjeli teške povrede. Gledao sam meč svjetskog amaterskog prvaka, Brazilca Evertona Lopeza, koji je u profi borbi sa 350. na profi listi, doživio tri nokdauna. To je drugačiji sport, a olimpijskom boksu prijeti sigurna propast, jer profesionalni je neuporedivo atraktivniji".

Mislim da me Linares izbjegava

Iako je meč za titulu svjetskog prvaka trebalo da boksuje sa šampionom iz Venecuele, Horheom Linaresom, WBC je odlučio da se ne čeka oporavak od povrede prvaka lake kategorije.

"Puno boksera je čekalo na šansu, a ja sam bio prvi na listi, iza mene Marsili. Predsjednik WBC-a Maurisijo Sulejman je prelomio da Linaresu da status šampiona u čekanju, što mu garantuje mogućnost da se, ako želi, za titulu bori nakon oporavka. U pregovorima sa Linaresom je bilo puno problema, jer njegove mečeve prenosi HBO televizija, a sticao se utisak da ne želi da se bori protiv mene. I bokserski navijači u Americi su me u anketama na društvenim mrežama vidjeli kao favorita u tom duelu. Sulejmen sa uspjehom vodi WBC. Na Kongresu u Las Vegasu 2014. godine osjećao sam se kao dio velike porodice. WBC vodi računa o pravilima kojima bi se bokseri manje povređivali, humanost im je na prvom mjestu. Zato, uostalom, nijesu prihvatili ponudu AIBE da profi bokseri nastupe na Olimpijskim igrama".

Zbog kćerke Sofije - postaću šampion

Zarada u profi boksu zavisi od rejtinga meča i imena rivala - ističe Zlatičanin.

"Mada, i ne moraš imati sjajne rezultate ako te u Americi zavoli publika i tvoj stil smatra atraktivnim. Prava da prenosi moje mečeve ima „Šoutajm”, a promoteru je bitno da postanem prvak i što duže to ostanem, kako bi me publika upoznala. Onda je i gledanost u sistemu „plati pa gledaj” velika i zarade rastu. Hejmon je prepoznat kao promoter koji štiti svoje borce i ne dozvoljava nepravdu, kako van tako i u sudijskom glasanju. Meni cjelokupan plan priprema plaća promoter, koji se bori i da mi što bolje plati rad. Nevjerovatno poštuju rad, ništa talenat. Ja sam za njih radnik, koji odlično obavlja posao u biznisu koji im donosi ogroman profit. U prvom meču u Americi zaradio sam dvostruko više nego u bilo kojem do tada. A meni se na dan pobjede nad Barnsom u Glazgovu rodila kćerka Sofija i sada nemam izbora - moram postati šampion. To sam zacrtao i neću odustati - zaključio je Zlatičanin.

Martinović: Zlatičanin je ponos Evrope, a ne samo Crne Gore

Nakon što je zbog nerada Bokserskog saveza bio prinuđen da olimpijski ring zamijeni profesionalnim, Dejan Zlatičanin nije ostao sam. Bivši bokser i zaljubljenik u plemenitu vještinu, Milorad-Mijo Martinović stao je uz talentovanog borca.

"Odluka da podržim Dejanov talenat donijela mi je najveći sportski uspjeh u životu. Uspjeh koji prevazilazi okvire Crne Gore i Balkana, jer će Dejan biti tek drugi Evropljanin vlasnik svjetske titule u najvećoj federaciji, WBC. Njegov kvalitet prepoznat je u svijetu još odavno, jer ga je predsjednik WBC-a Maurisijo Sulejman na Kongresu 2014. u Las Vegasu predstavio riječima „pozdravite Dejana Zlatičanina iz Crne Gore, budućeg svjetskog šampiona”. A to nije slučajno, jer smo poštenim i kavlitetnim radom zaslužili poštovanje i stekli prijatelje u čelnicima najveće federacije, Mauru Betiju i pokojnom predsjedniku Hose Sulejmanu, ocu od sadašnjeg čelnika WBC-a", kazao je Martinović, predsjednik Crnogorske profesionalne bokserske federacije.

"Dejana sam podržao zato što posjeduje sve ljudske i sportske vrline. Vrijedan, radan, odgovoran i ozbiljan, kompletna je ličnost. I radujem se njegovom uspjehu kao da je u pitanju moje dijete. Ipak, ključna za ovaj uspjeh bila je odluka mojeg prijatelja Slobodana Anđelića da prihvati da radi sa Dejanom. Anđelić je bio prvak stare Jugoslavije sa BK Rijeka, a do nevjerovatnih uspjeha vodio je Željka Mavrovića i Dejana Zaveca. Već u prvom meču nakon rada sa Anđelićem, antoligijskom meču u Novom Sadu za titulu prvaka Mediterana protiv fantastičnog Feliksa Lore, znao sam da ćemo u Dejanu imati svjetskog prvaka", kazao je Martinović.

Perunović: Dejo je rođeni šampion

Na putu ka zvijezdama posut trnjem Dejan Zlatičanin je krenuo iz Budućnosti, u kojoj je proveo cjelokupnu amatersku karijeru, od 1998. do 2007. godine. U klubu legendarnog asa Miodraga-Mija Perunovića, osim njega, Zlatičanina su plemenitoj vještini učili Rifat Muratagić, Vasko Markuš i Dragan Perunović.

"Došao je u Budućnost sa 11 godina i nakon samo jednog udarca kazao sam da je Zlatičanin budući svjetski šampion. Poslušnošću i predanim radom formirao se u boksera, državnog reprezentativca i prvaka zemlje u svim uzrastima. Nažalost, nadležne državne institucije oglušile su se o inicijativu Budućnosti da Dejan Zlatičanin i Nikola Sjekloća dobiju uslove kakve zaslužuju. Nijesu ljudi htjeli da daju i nijesu željeli da znaju, pa je izostala podrška i samim tim je ovaj sport krenuo nizbrdicom i sada je na samom dnu", kazao je proslavljeni crnogorski bokser Miodrag-Mijo Perunović.

On se osvrnuo i na značaj rezultata koji su u profi boksu napravili Sjekloća i Zlatičanin.

"To je nevjerovatan, veliki uspjeh. Ali, neprepoznat kod nas i ta dvojica posljednjih velikih bisera našeg boksa nijesu dobili šta zaslužuju. Sjekloća se borio za titulu profesionalnog prvaka svijeta, sada će i Zlatičanin i ponosan sam što se, eto, i posljednji uspjesi našeg boksa vezuju za Budućnost. Iz koje su morali poći zbog nerazumijevanja. Zlatičanin je došao do prilike da uzme najveću titulu, a samo njegova ekipa i on znaju kroz šta su sve ka tom cilju morali da prođu. U svakom slučaju, svaka im čast! No, u Zlatičanina nijesam ni sumnjao, jer on je rođeni šampion, a takvi nađu načina da uzmu što im pripada", zaključio je vlasnik Budućnosti.

( Slaviša Živaljević )