Besprizorna ponuda

Zakon o konverziji kredita u CHF je u posljednjoj fazi implementacije: ostali su nesrećnici (među njima i naš udarni političar), koji su ugovorima o ustupanju potraživanja banke prešli na povezana pravna lica, u režimu modela koji je naličio na faktoring finansiranje, a u stvari je bio običan transfer novca da se sporna i sumnjiva potraživanja, odnosno nenaplativi krediti iznesu iz bilansa banke. U pitanju su 124 partije, sa izloženošću do 76 miliona, odnosno nakon već sprovedenih rezervisanja do €55 miliona (izvor: CB CG izvještaj CG Parlamentu 01/12/2015). Ovo znači da su ove originalne izloženosti značajno diskontovane od strane povezane kompanije na nivo potencijalno naplative sume, odnosno već troškovno umanjene za oko tridesetak procenata.

Kompanija, povezano lice sa bankom koja je originalno odobravala kredite sa CHF klauzulom je nedavno poslala selektovanim klijentima dokument: “Ponuda za poravnanje”. Ponuda sadrži ponudu diskonta od 45%, ili dodatnih 15-ak procenata, koji će imati negativni efekat na bilans uspjeha povezane kompanije, ali uz uslov isplate koja rok dospjelosti kredita sa 30 godina svodi na nekoliko mjeseci.

Pozitivna definicija ovog dokumenta je da je povezana kompanija sa bankom, odnosno sa finansijskom grupacijom iz Austrije, konačno sistemski formalno prihvatila zakonski okvir, koji je propisan u crnogorskom parlamentu na kraju jula 2015, odnosno odgovorno je prihvatila činjenicu da se zakon odnosi na sve kredite sa valutnom kaluzulom u CHF. Dodatna pozitivna definicija je da ovaj dokument bespogovorno potvrđuje selektivnu uskovidost CBCG prilikom tumačenja zakonskog teksta za cjelovitu sistemsku primjenu, što je osnovna suprevizorska sistemska odgovornost.

Međutim, kada se pročita tekst dokumenta dostavljenog originalnim klijentima banke, a sada povezane kompanije finansijske grupacije iz Austrije, adekvataniji naslov ovom osvrtu bi bio “mafijaška ponuda”. Prvo, dokument nije zaveden, nije ispunjena jednostavna, malešna pravna obaveznost za ponude prema klijentima koja određuje ozbiljnost dokumenta. Dokument nema datum kada je sačinjen, niti je dostavljen na memorandumu povezane kompanije. Dokument nije potpisan ni od jednog izvršnog direktora kompanije koja prosljeđuje ovu ponudu, što daje do znanja da su institucionalno unaprijed svjesni pravne i finansijsko-dokumentacione neodrživosti dokumenta. Na dokument je udaren pečat na iskucan tekst što cijelom dokumentu daje atribut neuspješnog marketinškog primitivnog pamfleta.

Ipak, rečenice iz dokumenta nisu tekstualna sladunjava lažnjikava pričica, nego otvorena pravna prijetnja klijentima, koja je poslovno strukturirana da dodatno unakazi životne egzistencije ovih korisnika kredita, ali i u cjelosti sroza ukupnu pravnu potkovanost eventualnog konstruktivnog rješenja dodatnog diskonta a slijedeći primjenu zakonskih obaveznosti.

Drugo, najzanimljiviji segment dokumenta koji specificira polazne tačke “ponude” se nalazi u narednim citatima:

“Potraživanje koje imamo prema Vama je zakonito, zasnovano na važećim ugovorima i sporazumima”- prevedeno iz ovog visokoparnog diskursa znači da kompanija nakon više godina tek sada utvrđuje pravnu osnovanost potraživanja, pa traži saglasnost klijenata, što institucionalno nelogično potvrđuje da su potraživanja ustupljena od banke danom prenosa sredstava neinventarisana, pravnički i računodstveno neuvezana na zakonit način, a što je bila jednostavna međukompanijska menadžerska organizaciona odgovornost i kompetentnost.

“Hipoteke, mjenice i ostale garancije su zakonite, podobne za pokretanje izvršnog postupka, koji može biti započet čim se za tim ukaže potreba” - prevedeno, pokušava se napraviti pravni zločin nad konkretnom finansijsko-kreditnom situacijom; zbog upitnosti dokumenata kolaterala tekuće mnoga rješenja o izvršenju naplate padaju na sudu konkretizujući beskraj besrama advokatskog neprofesionalizma; ovo je otkriveno pošto su javni izvršitelji konačno sistemski shvatili da ne mogu slijepo biti na usluzi advokatima, koji ne žele da čiste nagomilano sakriveno smeće sistema u sporovima iz poslovnog okruženja, kojem su dobrano interesno kumovali decenijama unazad.

“Ova ponuda ne može ni u kom slučaju uticati na puni iznos potraživanja” - prevedeno, ostavlja se prostor da se zakonito neko “zaje..” pa mu se za neku godinu opet traži zaostali dug definisan u ovoj širokoj normi potpunog birokratskog generalizovanja.

“Ova ponuda se mora smatrati poslovnom tajnom i otkrivanje sadržaja iste trećim licima učinjeno od strane Vas ili vaših pomoćnika će istu učiniti nevažećom”- ili prevedeno, eksplicitno se potvrđuje da je ukupni dokument u startu pravno nevažeći, ali se odgovornost za ono što je sastavljeno prebacuje na korisnike CHF kredita, implicirajući obaveznost nekakve tajnovitosti formalizovane taktike profesionalnog proseravanja;

Treće, hinjena patetika brige oko nezaposlenih u Crnoj Gori, dosadnjikavo dušebrništvo oko pada cijena nekretnina koje su iskazane u nekim drugim rečenicama dokumenta/”ponude” zaokružuje činjeničnost da je u pitanju bljutavi tekst koji treba da odglumi formu, čuveni scenski rekvizit naše pravničke profesije kada su namjerni da ne odrade svoj visoko odgovorni posao, ali kolektuju honorare od povezane kompanije, klijenta.

Treba vjerovati da ni jedan naš sudija, čak i oni koji su navodno dilovima s advokatima, ne može ni formalno ni suštinski prihvatiti slične besprizorne papirološke tragove kao argumentaciju oko bilo čega, kao ni za bilo šta. Jeste, naš pravni fakultet decenijama podiže pravnike čiji je strah od brojki pregolem, pa onda rijetko shvate suštinu poslovnih sporova u kojima presuđuju, većinski se sakrivajući iza nalaza i mišljenja sudskih vještaka. Ali, ni jedan odgovorni sudija niti javni izvršitelj, kao ni većina odgovornih advokatskih vrhunskih stručnjaka, ne mogu u odgovornosti svakodnevnog napornog rada smatrati prezentovani dokument bilo kakvim presječnim momentom daljnjeg odlučivanja u bilo kojoj pravnoj parnici vezanoj za CHF kredite.

Prijetiti u pravničkom sistemu, i to u pisanoj formi, amaterski je pokušaj utvrđivanja lažne moći. Treba se nadati za malo više ozbiljnosti i institucionalnog suočenja; ako banka nema stručne i poslovno potkovane izvršne rukovodioce, to ova kompanija ima. Vrijeme je da se ponižavanje u ime ko zna koje političke bečlijske adrese iznese van konteksta Crne Gore, jer jesmo zemlja u razvoju, ali ovaj prezentovani “know how” nije dostojan modernog poslovnog pristupa u implementaciji zakonskih rješenja.

Autorka je ekonomska i finansijska analitičarka

( Mila Kasalica )