"Pričaj đede" o pustim selima, o mladosti, običajima, o istoriji, narodnim vjerovanjima, životu

U svijet književnosti ušao je kao poeta, a nagradu „Zaloga“, koju dodjeljuje Književna zajednica „Vladimir Mijušković“ iz Nikšića, Miloš Kecojević je dobio za knjigu proze „Pričaj đede“. Nagrada vrijedna poštovanja, ali i književnik kome je pomenuta knjiga tek drugo prozno djelo.

"Veoma sam ponosan na nagradu koju su sa ponosom isticali i bili njeni laureati Vito Nikolić, Niko Martinović, Vukman Otašević, Dušan Govedarica, Dragan Radulović, Milo Kralj, Gojko Janjušević...Stati u red ovakvih velikana pisane riječi je čast i obaveza da se ostane dostojan zvanja nosioca ‘Zaloge’ a i zaloga za budući rad”, kaže za “Vijesti” Kecojević čije nagrađeno djelo tek treba da bude promovisano.

Knjigu je posvetio pokojnom ocu koji je, kako je objasnio, zaslužan za arhaično kazivanje u pričama kojima je pokušao da sačuva "jezičko blago u moru tuđica" koje su postale dio našeg svakodnevnog govora.

"Knjiga obiluje arhaizmima i riječima koje se vrlo malo ili nimalo ne koriste. Iako još nije promovisana veliko je interesovanje za nju pogotovo od kad sam dobio nagradu. Moj otac je bio dobar pamtiša i izvrstan govornik. Ljudi su govorili za njega da je svaku priču iz prošlosti autentično prenosio pa je tako ulio u meni ljubav ka besjedništvu. Raduje me činjenica da knjigu čitaju i mlađi iako mi često postavljaju pitanje šta znači ova ili ona riječ”.

A njegov đed priča unucima o pustim selima, o mladosti, običajima, ali i o istoriji, narodnim vjerovanjima, životu.

Kecojević, koji je prepoznat kao pjesnik, pisanjem se bavi od ranog djetinjstva a prvu, kako kaže, “ozbiljniju pjesmu” napisao je kao tinejdžer - sa 16.godina. Priznaje da bi možda njegova poezija, a kasnije i proza, ostala neprimjećena da nije bilo pjesnika Dušana Govedarice i KZ “Vladimir Mijušković”, čiji je član.

"Oni su mi nesebično pomogli i trasirali put ka stvaralaštvu i izdavačkoj djelatnosti. Dušan je neumorni stvaralac i kulturni poslenik, čovjek koji je mnoge, sada poznate, pisce afirmisao.Možda bi moja poezija i proza ostala ne primjećena da nije bilo njega”.

Iako se lagodnije osjeća dok se “druži” sa stihom “Zaloga” mu je dala “vjetar u leđa” da nastavi i sa pisanjem proze. A ove godine biće, obećava, i pjesama i priča.

"Proza traži širinu u pisanju i maksimalnu posvećenost, dok je poezija osjećaj, emocija koja je iskazana stihom. Draža mi je poezija, ali ova nagrada mi je dala vjetar u leđa da nastavim da pišem prozu.

Međutim, poeziju neću zapostaviti. Knjiga lirske poezije je spremna i tokom ove godine će ugledati svjetlost dana. Tu je i roman, već sam poodmakao u pisanju. ‘Nakupio’ se i veliki broj epskih pjesama, dječije poezije i poema, tako da 2019. i te kako obećava.

U osmercu napisao epsku pjesmu o sarajevskom Romeu i Juliji

Odrastao je u epskom duhu, pa je još kao desetogodišnji dječak naučio da gusla i pjeva uz strune gusala. To je bila porodična tradicija.

Član je Udruženja guslara “Radovan Bećirović Trebješki” i iako je napisao mnoge epske pjesme posebno je ponosan na “Zabranjenu ljubav”, pjesmu u osmercu o sarajevskom Romeu i Juliji, Bošku Brkiću i Admiri Ismić, koju je uz gusle otpjevao i snimio Goran Perović Cuca.

Za Perovića je uradio i pjesmu “Vuko Golubov” koju je guslar snimio 2017.

"Pjesma o Bošku i Admiri me izdvojila i učinila prepoznatljivim u guslarskim krugovima i kod epskih stvaraoca. Što se tiče pjesme Vuko Golubov tu ima jedna novina - Perović pjeva veći dio a ostatak stihova kazuje glumac Velizar Vejo Kasalica. Trenutno su u pripremi za snimanje još dvije pjesme, ali za drugu dvojicu guslara, a jednom velikanu crnogorske estradne scene pišem pjesme za novi album koji izlazi na proljeće. U pitanju je etno muzika”, kazao je Kecojević ne želeći da okrije o kome pjevaču je riječ.

Prije tri godine objavio je “Patriotski poimenik Pive”, knjigu koja predstavlja spoj epsko-lirske poezije i proze.

Omiljenih pjesnika ima dosta, a pisca samo jednog - Iva Andrića

Na pitanje ko su mu omiljeni pisci Kecojević nabraja pjesnike i kreće od Njegoša, preko Vita Nikolića, Lesa Ivanovića, Dušana Govedarice, do Jesenjina, Puškina… Ali zato kada je riječ o piscima mnogo se ne dvoumi koga posebno da istakne - nobelovca Iva Andrića.

“Od stvaraoca sa naših prostora zasigurno mi je najomiljeniji Andrić sa kojim me često povezuju iz razloga što je moja majka od Andrića iz BiH i u srodstvu sa čuvenim piscem. Eto, nagradu ‘Zaloga’ sam dobio 10. decembra, a na isti taj datum prije 57 godina Ivo Andrić je dobio Nobelovu nagradu. Nagrade svakako nijesu u istom rangu ali datum dobijanja je zanimljiv”.

( Svetlana Mandić )