Dobra ponuda Londonu

Druge europske vlade su bile veoma susretljive prema Londonu. Morale su pritom nešto i progutati, ali to je bilo ispravno. Britansko gospodarstvo treba Europsku uniju, a EU treba i Veliku Britaniju. Oni Europskoj uniji donose gospodarsku, financijsku, diplomatsku, ali i vojnu težinu, koja bi EU inače nedostajala. I upravo bi Nijemci bili bez Britanaca prilično usamljeni među tražiteljima novca iz Bruxellesa koji su se pokazali otporni na bilo kakve reforme sustava transfera.

Jedan od najspornijih problema je bilo ograničavanje socijalne skrbi za strance iz Europske unije. To se tiče mnogih zemalja istoka Europe, čiji su građani otišli u Veliku Britaniju kako bi tamo radili. Naravno, London pretjeruje u optužbama kako oni zloupotrebljavaju tamošnji sustav socijalne skrbi. Ti stranci mnogo više doprinose blagajni Londona nego što iz nje uzimaju. Ali pokazalo se i da druge države EU imaju interesa na tom polju uvesti neke promjene. Tako je i njemačka kancelarka jasno podržala zahtjev da se dječiji doplatak "europskih stranaca" prilagodi zemlji porijekla ako i njihova djeca žive u njihovoj domovini. Danski premijer Rasmussen je čak izjavio da je to bila njegova inicijativa i tu ideju je nazvao "cvijetom iz mog vrta". To je možda tipično za raspoloženje u Europskoj uniji i očita nepravda da se zbog takvih prijedloga kritizira britanski premijer dok mnogi od toga imaju korist.

Cameron sad to mora "prodati"

Najveća prepreka u očima Britanaca nisu takvi konkretni problemi nego opći osjećaj da netko drugi odlučuje o njihovoj sudbini. Čak i ako se odgovori kako danas niti jedna zemlja nije potpuno suverena i da sasvim suprotno od toga, europsko zajedništvo donosi više prava na samoodređenje u današnjem svijetu nego izolacija, Cameronu ne preostaje ništa drugo nego se suočiti sa tom predrasudom. Trebat će mu svo njegovo umijeće da ovo što je dogovoreno i proda svojim zemljacima. Tamo je još mnogo protivnika Europskoj uniji i u njegovom kabinetu i u tamošnjim medijima i oni će nastaviti sa svojom kritikom sve do referenduma.

Svaki, bez obzira koliko velikodušni dogovor je besmislen - ako se on napravi bez računice stanovnika Velike Britanije. Bilo bi najgore da je Europska unija izašla u susret Velikoj Britaniji sve do negiranja vlastitih načela i da onda Britanci ipak glasuju protiv ostanka u EU.

Onda više ne bi bilo načina zaustaviti proces raspada. Mogle bi se javiti i druge skeptične nacije sa željom da napuste EU - ili da barem time prijete da se i njima ispune posebne želje i željice. Na kraju od Europske "unije" više doista ne bi mnogo ostalo.

Čimbenik izbjeglica

Žalosno je da se ovaj spor s Velikom Britanijom događa usred izbjegličke krize. I Britanci - i mnogi drugi u Europi, mogu vidjeti koliko bespomoćno EU tetura kroz tu krizu i mnogima se čini kako samo odlučno nacionalno djelovanje doista nešto mijenja na stvari. A osobito Britanci imaju problema sa otvorenom politikom prijema izbjeglica Angele Merkel. Ako Njemačka kroz nekoliko godina tih nekoliko milijuna izbjeglica pretvori u građane Europske unije, onda će oni imati svako pravo naseliti se i u Velikoj Britaniji. Iz ugla Londona, to bi bilo nepoželjni prihvat izbjeglica koji bi tako dolazili "kroz stražnja vrata". To su više puta upozoravali britanski političari i najnovije povećanje protivnika ostanka u EU u ispitivanjima mnijenja u Britaniji se može tumačiti baš time. Utoliko bi lako Britanci na referendumu, koji je zakazan za 23. juni, mogli biti za napuštanje Europske unije ako i onda na tisuće izbjeglica budu stizale u EU svakog dana. Zato bi možda bilo bolje taj referendum održati nešto kasnije, kad Europa - nadamo se - bude bolje izlazila na kraj s tim problemom. (Deustche Welle)

( Christoph Hasselbach )