Koprivica: Lex Džigi je lična tekovina Save Grbovića i Brana Mićunovića koju štiti Radoje Žugić
Zašto bi Mićunović i Grbović služili zakonu kad se mogu poslužiti zakonom? Zašto da ne namještaju i igre i pravila igre? Zašto da imaju samo monopol na lutrijske igre na sreću kad mogu imati monopol na zakon? Zašto da se prepuste slučajnosti i neizvjesnosti kao obični igrači hazarderi od čijih uplata pune džepove?"
Lažna je krilatica da imamo dobre zakone a da je jedini problem njihovo nesprovođenje, već je istina da imamo loše zakone čije je sprovođenje uzrok problema, saopštio je Momo Koprivica, potpredsjednik Demokratske Crne Gore.
"Drastičan primjer neefikasnog i nepravednog zakona je Zakon o igrama na sreću tj. Lex Džigi, skrojen i shvaćen kao lična tekovina Save Grbovića i Brana Mićunovića, koju štiti Radoje Žugić. Lex Džigi je umijeće koruptivnog ovladavanja državom. Zašto bi Mićunović i Grbović služili zakonu kad se mogu poslužiti zakonom? Zašto da ne namještaju i igre i pravila igre? Zašto da imaju samo monopol na lutrijske igre na sreću kad mogu imati monopol na zakon? Zašto da se prepuste slučajnosti i neizvjesnosti kao obični igrači hazarderi od čijih uplata pune džepove?", kazao je Koprivica.
On je dodao da važeći Zakon o igrama na sreću pruža kompleks pravnih i poslovnih pogodnosti za priređivača lutrijskih igara na sreću, a to je u Crnoj Gori monopol u privatnom vlasništvu.
"Lex Džigi je sigurnost za tajkunski dvojac, a izvor hazarda za društvo. Naime, jedino kod lutrijskih igara na sreću nema propisivanja osnivačkog kapitala i garancija za plaćanje obaveza prema državi i igračima, što je motiv više za tajkunski dvojac da se upuste u rizične poslovne operacije jer će prisvojiti sve koristi od rizičnog poslovanja, a rizike i troškove prebacuju na igrače i državu. Zbog važećeg zakona, kojeg održava ministar finasija, privatni monopolista nema šta da izgubi, a hazardiraju samo država i igrači. Dalje, jedino kod lutrijskih igara nema obaveznog tehničkog prijema rekvizita. Jedino kod lutrijskih igara nema obaveze da prijave gdje su im prodajna mjesta zbog čega nema adekvatne kontrole, da li su im prodajna mjesta zakonski distancirana najmanje 200 metara od školskih objekata. Dodatno, nema pravnih pretpostavki da se Lutrija uvede u sistem on-line nadzora bez kojeg nema potpunog uvida u tokove novca, nema sprečavanja manipulisanja prilikom prijavljivanja nivoa uplata i razlika između uplata i isplata enormnih suma, a nema ni efikasne kontrole drugih fiskalnih oblika od strane Poreske uprave", istakao je Koprivica.
Po njegovim riječima, primjer nepravde je to da jedino lutrijske igre na sreću nijesu podvrgnute plaćanju fiksne koncesije.
"Lex Džigi znači da su privilegovane i nagrađene monopolske firme, a opterećene i kažnjene konkurentske firme. Plaćaju najmanje iznose oni koji su zbog monopolskog prava u mogućnosti da plate najviše dažbine. Najmanji doprinos za izdržavanje države daju oni koji imaju najveću korist od državnog mehanizma. O tome upečatljivo svjedoči podatak da je u 2015. godini od monopola lutrijskih igara na sreću prihodovano samo 1,49% ukupnih prihoda od igara na sreću. Isti je dovoljno uporediti sa podacima o prihodima iz susjedne Hrvatske u kojoj je u 2014. godini državna „Hrvatska Lutrija“ učestvovala sa 50% ukupnih prihoda od naknada za priređivanje igara na sreću. Lex Džigi je sramota, a milionski gubici države su statistika. Aktuelni koncept uređenja igara na sreću je skup promašaj. Neophodne su korjenite promjene radi povećanja državnih prihoda u uslovima ozbiljne ekonomske i budžetske krize", kazao je Koprivica.
( Vijesti online )