UMHCG: Pitanja osoba sa inavliditetom sistemski riješiti
U Crnoj Gori je, kako su ukazali, u onim oblastima u kojima su zakonom definisane povlastice (kao na primjer, na putovanje lica s invaliditetom, povlastice na carinu i porez prilikom uvoza vozila, olakšice za zapošljavanje i druge) ovo pravo uslovljeno drugim pravima, diskriminatorno i prema vrstama invaliditeta, a ostvarivanje u praksi se dodatno nerijetko osporava
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) pozvalo je vlasti da počnu sa kreiranjem i sprovođenjem politika i sistemskim rješavanjem pitanja osoba s invaliditetom neophodnih za socijalnu inkluziju, društvenu aktivnost i izjednačavanje položaja.
Iz te nevladine organizacije su, povodom Međunarodnog dana socijalne pravde, koji se u svijetu obilježava danas, nezadovoljni su zbog nesmanjene socijalne isključenosti i siromaštva osoba s invaliditetom u Crnoj Gori.
“Upravo su osobe s invaliditetom jedna od grupacija čiji društveni status predstavlja negaciju socijalne pravde proklamovane Ustavom”, ocijenjeno je iz UMHCG.
Prema njihovim riječima, dosadašnja praksa u Crnoj Gori govori da se u institucijama sistema, ali i u ukupnoj javnosti koncept socijalne pravde razumije kao, prije svega, novčana pomoć i zbrinjavanje socijalno ugroženih među kojima su osobe s invaliditetom, kako bi se pokrile najminimalnije životne potrebe, a zatim kao pružanje povlastica u različitim oblastima u kojima one ne uživaju jednake šanse.
Iz UMHCG poručuju da u demokratskim državama socijalna pravda za osobe s invaliditetom podrazumijeva upravo mjere za izjednačavanje startnih pozicija.
“Do toga se dolazi pružanjem servisa podrške, stvaranjem uslova za jednake šanse u različitim oblastima, a samo u onima u kojima jednake šanse trenutno ne postoje, ili je za njihovo postizanje neophodan dugotrajan proces, se nude povlastice kao prelazno rješenje i izuzetak”, precizira se u saopštenju UMHCG.
U Crnoj Gori je, kako su ukazali, u onim oblastima u kojima su zakonom definisane povlastice (kao na primjer, na putovanje lica s invaliditetom, povlastice na carinu i porez prilikom uvoza vozila, olakšice za zapošljavanje i druge) ovo pravo uslovljeno drugim pravima, diskriminatorno i prema vrstama invaliditeta, a ostvarivanje u praksi se dodatno nerijetko osporava.
Država, kako su iz UMHCG ocijenili, ne preduzima druge mjere i aktivnosti kako bi se omogućile jednake šanse i zaživjela socijalna pravda.
Oni su kazali da ta nevladina organizacija u svom radu ne podstiče rješavanje pojedinačnih i izolovanih primjera, već sistemsko rješevanja položaja i ostvarivanje prava svih osoba s invaliditetom, bez obzira na pol, starost, vrstu oštećenja, a u odnosu na vrstu i obim prepreka.
“Međutim, u poslednje vrijeme smo svjedoci primjera pojedinačnog rješavanja problema i slučajeva pojedinaca ili porodica koje su u teškoj materijalnoj i socijalnoj situaciji, kojima nadležni pristupaju parcijalno i nakon medijskog pritiska”, navodi se u saopštenju.
Dodaje se da promocija takvog dobročinstva i brige pravi sve veći jaz među građanima u ostvarivanju prava.
Na kraju, kako su kazali iz UMHCG, ostaje pitanje da li se država sa 630 hiljada stanovnika, koja ne zna i ne čuje za probleme građana dok se isti ne artikulišu kroz medije može nazvati državom socijalne pravde.
“Zato pozivamo vlasti (zakonodavnu, izvršnu i sudsku) da, umjesto politike milosrđa i rješavanja pojedinačnih i izolovanih slučajeva, stvarajući još veći jaz i diskriminaciju i među socijalnim kategorijama, počnu sa kreiranjem i sprovođenjem politika i sistemskim rješavanjem pitanja osoba s invaliditetom neophodnih za socijalnu inkluziju, društvenu aktivnost i izjednačavanje položaja”, zaključuje se u saopštenju.
( Mina )