Izgurao sam 30 godina, nadam se da ću još toliko

Ako se jednog dana bude pisala istorija elektronske muzike u Crnoj Gori, Igor Stanovnik će zauzeti bitno mjesto u njoj. Podgorički DJ ne samo da je pionir danas globalno popularnog haus zvuka, već je svojevremeno imao priliku da se nađe u epicentru stvaranja te scene u Londonu 90-ih, rame uz rame sa svjetskim legendama.

Dok uronjen u svoje misli ispod sijede kose, sjedi sam u uglu Radio kluba "Skadar" u Podgorici okružen oblakom dima cigarete, ne odaje utisak zvijezde koja za naše prostore jeste. Na istom mjestu on će u subotu veče 20. februara proslaviti 30 godina karijere. Dijelom zbog odnosa Crne Gore prema (urbanoj) kulturi, dijelom možda i što je Igor donekle odustao da se bori protiv vjetrenjača, proslava će biti skromna, kakav je i on sam.

"Ne pravim ništa spektakularno. Odlučio sam da napravim žurku u tu čast, jer sam možda jedini ovdje sa tolikim stažom. Mada je to u drugom planu, u prvom je da se skupe moji prijatelji i da se zabavimo, da imamo lijepu noć", počinje razgovor sa "Vijestima" podgorički DJ.

Na pitanje kakav je osjećaj zaokružiti tri decenije bavljenja muzikom, Stanovnik kao da ostaje bez riječi.

"Dug", mrmlja kroz smijeh.

Još u osnovnoj školi igrao se kasetama, 90-ih je nastupao u čuvenim londonskim klubovima, a danas se u Podgorici bori sa vjetrenjačama

"Prvenstveno sam zadovoljan samim sobom, jer je to najvažnije u životu svakoga čovjeka. A ostale stvari koje nisu do mene, trudim se da prihvatim i da imam snage da se borim sa njima. Izgurao sam ovih 30 godina, nadam se da ću još toliko", ističe on.

Ljubav prema muzici rodila se još dok je bio u osnovnoj školi, dok se država u kojoj je živio prostirala od Triglava do Vardara, kada je počeo da skuplja i da se igra kasetama.

"Sa 14-15 godina sam spojio dva deka i našao se na nekom ispraćaju ili svadbi, ne sjećam se, da puštam muziku. U tom trenutku sam odlučio da želim da budem DJ", priča Stanovnik.

Daleko od današnjeg softvera, pa i CD-a i MP3-a, Stanovnik je počeo puštajući muziku sa kaseta po Podgorici, ali kaže da je to tek bilo zagrijavanje za ono što slijedilo - odlazak u London 1991. gdje je upoznao tamošnju klupsku scenu i rad na gramofonima i postao, kako kaže, profesionalni DJ. Splet okolnosti odvešće ga u glavni grad Engleske i obilježiti mu ostatak života koji će posvetiti raskošnim vokalima, fanki melodijama i gruvu.

"Dva moja prijatelja su se spremala da idu u London. Izlazili smo u isti kafić i tu sam čuo da idu, ali nisam obraćao na to pažnju, dok me dva dana prije polaska nisu pitali da pođem sa njima. Odmah sam pristao, pošao kući i rekao: 'Majko, odoh za London'. Ostalo je, što se kaže, istorija", prisjeća se blago se osmijehnuvši.

Kao u holivudskim filmovima, karijeru u Londonu počeo je sa dna društvene ljestvice. Imigrant, koji još uči engleski, Stanovnik je radio kao barmen, konobar, čistač i slične slabo plaćene poslove. Igrom, neki bi rekli, sudbine zadesiće se da mu još jedan Podgoričanin pomogne da napravi prvi korak ka ostvarenju sna.

"Taman sam bio izgubio posao kao barmen i neko mi je rekao da je u jednom kvartu gdje žive Jugosloveni otvoren novi klub gdje je jedan Podgoričanin menadžer. Otišao sam tamo i ispostavilo se da poznajem tog momka. Za DJ pultom je bio još jedan naš sugrađanin koji je imao tri CD-a i kazao mi da 'DJ-iše'. Ismijao sam se na to, shvatio da im fali DJ i pitao da me puste da radim tu", priča Stanovnik.

Ubrzo je prokrčio sebi put do tada kultnih klubova kao što su "Ministry of Sound", "Empire", "Browns" gdje su izlazile pop zvijezde poput Bjork i Džordž Majkla, gdje se puštala nova muzika koja je svojom pozitivnom energijom ubrzo zarazila svijet - haus.

Sjećam se da sam pored turbo folk kafića lijepio plakate “Strictly Underground House Party”. Doživljavao sam nerazumijevanje, ignorisanje, čak i ružne stvari

"Scena je bila 'buming' što bi Englezi rekli. Teško je opisati to riječima. Velika, jaka, mnogo ljudi... Postoji podatak da je 93. bilo dva miliona klabera u Londonu. A mi živimo u gradu od dvjesta hiljada ljudi, pa probaj da zamisliš to", ističe on.

U Podgoricu se vratio 1995, između ostalog kaže i zbog toga što je želio da sa svojim sugrađanima podijeli ono što je naučio u Londonu.

"Ovdje to nije postojalo. Bilo je ratno stanje, vladao je turbo folk, ništa drugo nije moglo da stigne dovde. Bilo je dosta teško na početku, borba sa vjetrenjačama. Sjećam se u ovoj ulici (pokazuje rukom) preko puta kasarne su sve bili turbo folk kafići, a ja sam pored lijepio plakate na kojima je pisalo 'Strictly Underground House Party'. Doživljavao sam dosta blago rečeno nerazumijevanja, ignorisanja, čak i nekih ružnih stvari", prisjeća se DJ.

Bilo je i dosta onih kojima je bio privlačan i interesantan novi zvuk, koji još nisu znali kako da se odnose prema njemu.

"Da li je iko plesao? Ma kakvi, nije imao ko da pleše. U prvom klubu u kojem sam radio u Podgorici svi su bili za šankom, niko na podijumu. Gledali su me i čudili se kakva je to muzika", priča on.

Stanovnik tvrdi ipak da su tokom godina stvari napredovale. Crna Gora trenutno doživljava ekspanziju elektronskih žurki i autora ovog tipa muzike, a podgorički DJ kaže da je veoma prijatno iznenađen novim snagama.

"Uvijek smo u svemu imali talente, samo treba da nastave da rade ako žele ozbiljno sa tim da se bavi. Jer 20 odsto je talenat, 80 odsto rad", kaže on i dodaje da vjeruje da je budućnost svijetla. Jedina stvar koja mu još smeta je što se i dalje vodi borba da DJ-evi budu prihvaćeni kao umjetnici.

"Rad na gramofonima i mikserom je priznat kao umjetnost, to su moderni instrumenti. Mnogi to ne doživljavaju tako. Neka neko stane iza dva gramofona i miksera, neka mu DJ pokaže kako da radi, pa da vidiš kako je lako. Ljudi se varaju, ali nažalost i dalje važe te predrasude, još nas neki nipodoštavaju", ističe Stanovnik.

U auto potrpamo opremu, doletimo i počinje žurka

Pored nastupa u kultnim klubovima, boravak u Engleskoj Stanovnik pamti i po brojnim privatnim partijima i ilegalnim žurkama, koje su počele da se organizuju na raznim prigradskim lokacijama nakon što su se tamošnje vlasti obrušile na rejv scenu.

"Poruka haus muzike nije bila shvaćena kako treba. U Engleskoj su počeli da se zabranjuju rejvovi. Ljudi su na te žurke išli da se raduju životu, a vlasti su mislile da ga ubijaju", objašnjava podgorički DJ.

Kaže da su mu najbolje žurke bile privatne, na kojima je vladala intimna atmosfera, idealna za haus muziku. Poput gruv inspektora Stanovnik je bio spreman u bilo koje doba dana i noći da odgovori na poziv i doleti na mjesto zločina gdje bi zavrtio omiljene ploče.

"Ljudi bi nas samo nazvali i rekli adresu. Radio sam sa mojim prijateljem, DJ-em iz Sarajeva, bili smo mobilni - u njegovo auto bi potrpali svu opremu : zvučnike, gramofone, ploče... Doletimo autom, prikopčamo se za pet minuta i startuje žurka. Ta toplina, to zajedništvo, ljubav, pozitiva... To su bile najljepše žurke", prisjeća se on.

Sa Robertom Ovensom sam još u kontaktu, dogovaramo nastup

Tokom svog boravka u Londonu, Stanovnik je upoznao brojne legende hausa i muzike uopšte. Najjači utisak na njega je ostavio Robert Ovens, član pionirske čikaške haus grupe Fingers Inc. popularne sredinom 80-ih. San mu je da legendarnom muzičaru sa kojim je ukrstio puteve u Londonu pokaže svoj rodni grad.

"Družio sam se sa velikim Robertom Ovensom. To je čovjek koji je dao dušu haus muzici, koji je ekstremno dobar vokalista i DJ i još ekstremnije dobar čovjek. On je za kratko vrijeme bitno uticao na mene neobjašnjivom harizmom, mirom, gospodskim ponašanjem... Komuniciramo i danas i dogovaramo se da odradimo neki nastup ovdje. To je moguće da će se realizovati brzo", najavio je podgorički DJ.

( Stefan Strugar )