Ivan kao Radmila

U državi koju strani mediji opisuju kao privatnu i nakon usvajanja Zakona kojim se policija izdvaja iz nadležnosti MUP-a, sve će ostati isto. To znači - o načinu djelovanja i funkcionisanju naše najveće oružane sile odlučivaće premijer. A ne bilo koji ministar ili direktor policije. Tako je bilo pod Đukanovićem, čak i pod Lukšićem (nakon što je doveo Vuksanovića umjesto Veljovića), tako je i u mandatu Duška Markovića.

Sam Brajović to najbolje zna. Jer dok je bio ministar unutrašnjih poslova kulminirao je progon kritičara režima. A na sve (naše) javne apele da nešto učini, odgovarao je kako se on pita “samo za lične karte i pasoše”. Znao je i tada da policijom nije upravljao ni on kao ministar, ni Veljović kao direktor, već Đukanović. Kao premijer. I donekle njegov brat. Kao Brajovićev veliki majstor.

Otuda politički krucijalno pitanje glasi - šta je pozadina prvog krupnog iskakanja SD-a iz koalicionog zagrljaja velikog brata?! Da li je po srijedi strah od represije ili zabrinutost od jačanja vlasti Markovića?! Čini se, ipak, da čitava priča više ima veze sa odnosima unutar DPS-a ili vladajuće koalicije nego što svjedoči o Brajovićevoj borbi za principe i evropske standarde. Zato me slučaj predsjednika Ivana podsjeća na onaj sa rektokom Radmilom (Vojvodić). Naime, kada je sukob Vlada-Rektorat oko sada već zaboravljene medicinske škole u Beranama počeo da eskalira, pitao sam jednog prijatelja, penzionisanog političara, o čemu se radi. „To Milo testira Duška - ako se premijer povuče pred rektorkom, onda postaje njegova lutka i marioneta, ako joj uzvrati, onda potvrđuje da želi da bude istinski šef Vlade. Ovo mu je biti ili ne biti,“ rekao je sagovornik. Da je bio u pravu ovih dana potvrđuje i višedecenijski trbuhozborac predsjednika Đukanovića, onaj sa Antene M, koji povodom druge godišnjice Vlade otvoreno zapomaže kako je Marković odbio da bude produžni kabal šefa DPS-a! I kako je umjesto toga gradio samostalnu poziciju i jačao svoju moć unutar Partije i sistema. Nezahvalan čovjek. A Milo ga stvorio, napisa papagaj.

Nakon što je „pala“ Radmila, iz istih krugova je krenula kuknjava kako je to dramatičan udar na autonomiju Univerziteta. Grk Drale, stručni konsultant Živko i ovaj mali gradonačelnik Ivan, obraze nijesu sušili za Radmilom. Gledali smo neviđeni cinizam, jer svi smo znali da je i prije rektorke, i za njenog zemana, i nakon nje, UCG bio i ostao partijska tvrđava DPS-a.

Zato podjednako ubjedljivo djeluje Brajovićevo objašnjenje o protivljenju Zakonu. Jer je jasno da je njemu stalo do profesionalne i kontrolisane policije koliko i Ivanu Vukoviću do autonomnog Univerziteta. To je priča za malu djecu.

S druge strane, nijesam siguran da je šef DPS-a naložio lideru SD-a da krene u akciju i „prizemlji“ Markovića, ali je vrlo vjerovatno da je Brajović pomislio kako će takvim potezom i rezultatom zadobiti još veće povjerenje Đukanovića. Milu je na prvi pogled odgovaralo šta god da se desi. Kao i u slučaju rektorke. Da je prošao Brajovićev naum bio bi zadovoljan jer bi padom Zakona premijer bio značajno oslabljen. Pošto se to nije desilo, može reći Ivanu - šta ti je ovo trebalo.

Nakon svega, jasno je da je Brajović krenuo grlom u jagode. Založio je stranku za krupnu stvar koju očito nije dobro pripremio. Zato je na kraju prošao kao Radmila. Figurativno rečeno. Jer Ivan ostaje na čelu Skupštine, ali ipak prilično ranjen i oslabljen. Marković i DPS su mu pokazali da SD nije tas na vagi i da neke stvari mogu da završe i bez njih. Time su mu poslali poruku da se ubuduće pazi sličnih izleta jer ga oni mogu još skuplje koštati. Ako to ne shvati, možda VDT Stanković i njegove saradnice istinski istraže slučaj nesporno lažnog svjedočenja šefa SD-a u slučaju „Ramada“. Što je krivično djelo. A za to se ide u zatvor! Mnogo prije nego radi onog što je počinio Medojević. Ali to je već priča o zarobljenim institucijama u Crnoj Gori o čemu redovno čitamo u Izvještajima EK

( Željko Ivanović )