Ima li sve ovo smisla?

Vjerujem da nema osobe koja makar povremeno piše, ili se pojavljuje u javnosti putem intervjua i izjava, da se nije upitala: čemu sve ovo, ima li uopšte smisla komentarisati bilo šta? Upravo mi je ta pomisao, u vezi naše svakodnevice, i bila povod da napišem ovaj tekst.

Naime, imam takav osjećaj, nazvao ga subjektivnim ili, slikovito, sivo-maslinastim, da je ovo društvo zapalo u toliku krizu svega i svačega, i duhovnog i materijalnog, da bilo kakav komentar, zdravorazumski i dobronamjeran, postaje apsurdan, naivan, suvišan, pa čak i smiješan.

Evo šta me je navelo da tako mislim, pored ostalog.

Volio bih da se umjesto radne grupe za postizanje sporazuma za stvaranje uslova za fer i demokratske izbore, sastala radna grupa za spasavanje ekonomije, a posebno energetike i industrije. Bojim se da će, kada i ako se ikad dogovore oko fer i poštenih izbora, biti kasno za ekonomiju, preciznije ove dvije pomenute grane. To zaključujem iz prostog razloga što u društvu u kome se raspravlja kako spriječiti krađu na izborima ne preostaje puno snage ni energije da se raspravlja o energetici, pa još i o industriji. I sad zamislite situaciju: opozicija optuži vladajuće da kradu izbore, pa se manji vladajući odmetne i priključi opoziciji, a jedan iz opozicije se priključi vlasti i produži joj trajanje, do izbora. I svi zajedno, i preletači i ovi drugi, sjednu za sto da postignu dogovor da se više ne krade. Znači, neko te pokrade i ti se s njim dogovoriš da te više ne krade i da ćete zajedno kontrolisati to što se, navodno, kralo. On će tebe da pazi, a ti ćeš da budeš dobar. I problem riješen, kako da ne.

A ako mi nemamo kad da se bavimo ekonomijom, jer imamo preča posla, to će za nas odraditi Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD). Stručnjaci ove banke izračunali su da će nam ekonomija porasti 4% u ovoj godini. Glavni pokretači rasta su turizam i izgradnja autoputa. Jedino što ih brine je rastući javni dug. A šlag na torti je, bez sumnje, konstatacija Đulia Morena, šefa EBRD u Crnoj Gori, da je crnogorska ekonomija u prošloj godini dostigla vrhunac! I to uprkos ''potrebe za dodatnim reformama u oblasti vladavine prava i poreske politike'', a što i dalje odbija investitore. Takođe su nam otkrili da će Crna Gora za dvije godine postati energetsko čvorište ovog dijela Balkana, a nakon puštanja u rad podvodnog kabla sa Italijom. Baš se prijatno iznenadih, iako sam i sam više puta pisao na tu temu, unazad nekoliko godina. Ali mi smo ti nespremni za to, opet, džaba priča. Ovaj put nije pomenut KAP. Očito da njemu više nisu potrebne investicije, moglo bi se zaključiti. Ili će biti da je već sve ispričano, pa nema više šta. A da li je unosno investirati u prerađivačke kapacitete aluminijuma, prije nego u neke druge projekte koji su u planu, to bi Moreno i društvo trebalo da pitaju nekog iz aluminijumske industruje, ako nisu sigurni.

Čudi me da se niko ne zapita, makar ovi iz EBRD kad nema nikog od naših, kako to da sa jedne strane imamo moderan, evropski glavni grad, Podgoricu, koja se u posljednjih dvadesetak godina ne samo izgradila nego i osavremenila do neprepoznatljivosti, a sa druge strane, tokom istog perioda, kao kontrast, uništene fabrike, zatvorena preduzeća i ni jedan veći energetski izvor da je makar započet, a kamo li izgrađen? Neko bi mogao zaključiti da je strategija bila: važno je imati gdje živjeti i smjestiti nove sugrađane, uglavnom sa sjevera zemlje, a ne i od čega će taj narod živjeti i kakav će kvalitet života imati, hoće li biti dovoljno radnih mjesta, gdje će ta djeca kad završe škole, fakultete... Možda dosta njih u manekene i modele, da se slikaju sa diplomama.

Lijepo reče fizičar Dragan Hajduković, komentarišući potvdu Ajnštajnove teorije relativiteta vezano za gravitacione talase, nakon sto godina: naučnici iz Crne Gore bi mogli da budu uspješni u svjetskoj nauci kao što su sportisti u sportu. Povod je bio mladi naučnik koji je školu završio u Podgorici, a učestvovovao je u ovom eksperimentu. Samo bih dodao, i ne samo u nauci, već u svemu. Kako to da nam je zdravstveni sistem na začelju u Evropi, školski takođe pri dnu, a da imamo evropske šampione, olimpijske vicešampione? U čemu je tajna, nije valjda da sve najbolje što imamo ide u sportiste, a sve najgore u ljekare i učitelje?

Crna Gora mora da se trgne. Moj profesor iz srednje škole bi rekao: da se uozbilji. Dosta je bilo z..., hajde sada malo da radimo. Crna Gora nema vremena za izborne krađe, niti bilo koje druge, ako će da opstaje. Prošla su vremena moralno-političke podobnosti, to bi ova vlast ( a i svaka buduća) morala da shvati, ako je već odabrala EU i NATO.

U ovoj državi je sve zamagljeno od politike i uprljano političkim rječnikom, svakodnevnim bombardovanjem izjavama i saopštenjima. Stiče se utisak, ponekad, da nema života izvan politike i političara, kao da ljudi ne žive ako bar malo nisu u politici, pa samim tim i ne vrijede. I zaista: čemu onda sve ovo, ima li uopšte smisla pisati, komentarisati? Ko se bar jednom nije upitao džaba mu sve, i prosto bilo.

Autor je analitičar i konsultant za industriju

( Goran Đukanović )