Rastoder ne pravda, ali razumije ratnog zločinca

Istoričar Šerbo Rastoder govorio je u pozitivnom smislu o ratnom zločincu i bivšem komandantu mislimanske policije tokom Drugog svjetskog rata u Petnjici Osmanu Rastoderu, navodeći da pokušava da razumije njegove postupke.

“Za mene je zločin nešto što se ne može pravdati, ali ga mogu razumjeti i pokušavam da ga razumijem”, rekao je, između ostalog, Rastoder u emisiji “Putevi i raskršća” Radija Petnjica.

Poslijeratne vlasti proglasile su Osmana Rastodera za ratnog zločinca, a ubijen je 1946. pod nejasnim okolnostma. Ranije je jedna ulica u toj opštini dobila ime po njemu, a predsjednik Adnan Muhović (Bošnjačka stranka) je ocijenio da to ne predstavlja provokaciju jer se radi o „vrlo značajnoj ličnosti u Bošnjaka, koji je vrlo uspješno branio Bihor od crnogorskih četnika“.

Slično govori i Šerbo Rastoder. “To je bila jedna ludnica. Zašto ludnica ako se pitate? Zato što je to prostor koji je bio različito vjerski i nacionalno naseljen. U Drugom svjetskom ratu, što se tiče Bihora možemo pričati o Osmanu Rastoderu. On je pripadao muslimanskoj miliciji. Muslimanska milicija nije pokret niti vojska, već je to skupina ljudi koji su branili svoj prag. U jednom haosu ljudi se organizuju da brane svoju zemlju, djecu, porodicu. Osman Rastoder je bio na čelu te grupacije”, prenose se riječi istoričara na sajtu lokalnog radija.

Šerbo Rastoder objašnjava da je “u ideološkom smislu Komunistička partija, koja je tada bila u usponu, najmanje uporište imala među muslimanima”.

“Ima razloga mnogo, ali suštinski razlog je u tome što je 1941. godine, musliman iz Bihora ne razlikuje partizane i četnike. Osman Rastoder je optužen pred crnogorskom komisijom za ratne zločine. Za mene je zločin nešto što se ne može pravdati ali ga mogu razumjeti i pokušavam da ga razumijem. Dakle, u tom dosijeu Osmanu je pripisano, napad na selo Lješnicu septembar 1941. godine. Napad na selo Azane, a ljudi su se predavali Italijanima i oni su ih strijeljali, a sve to je pripisano Osmanu. Ono što me raduje jeste da u tim selima i dan-danas ima ljudi pravoslavne vjere”, naveo je Rastoder.

Istoričar je objasnio da je Gornji Bihor tokom tog rata sačuvan, za razliku od Donjeg Bihora, koji je 1943. godine poharan a građani su pobijeni.

“Gornji Bihor je sačuvan zahvaljujući tome što je postojala neka naoružana organizovana sila koja je branila te ljude. To je bila muslimanska milicija na čelu sa Osmanom. Ona je kasnije i raspuštena, onda kada je kapitulirala Italija. Suština ove moje priče je u sljedećem. Ako je neki od muslimana 1941. godine ukrao kokošku, 1945. godine je platio za to. Niko ko je počinio bilo kakvo zlo djelo prema nekom drugom nije prošao nekažnjen”, naveo je on.

( Mila Radulović )