Miloš Karadaglić: Tek sam počeo, toliko toga još predstoji

Godina nije mogla početi bolje za Miloša Karadaglića - u januaru je objavio album “Blackbird” na kojem je obradio pjesme voljenih “Bitlsa” i naišao na izuzetno pozitivne kritike, a zatim ga je BBC-jev “Music Magazine” uvrstio među šest najvećih klasičnih gitarista u posljednjih sto godina.

Svjetski poznati crnogorski gitarista koji živi i radi u Londonu nastavlja da pomjera granice i privlači publiku koja ranije nije bila toliko zainteresovana za klasičnu muziku.

U razgovoru za “Vijesti” pokušao je da objasni kako je danas biti Miloš Karadaglić i odgonetne što mu budućnost donosi.

Kakav je osjećaj biti odabaran kao jedan od najboljih gitarista u posljednjih sto godina?

Lijep, laskav - prirodno je da mi godi! Ali trudim se da ne razmišljam o tome, jer to nije ni prioritet ni suština. Za mene je najbitnije da pred sobom budem najbolji što mogu biti - to je najveći izazov i cilj. Naravno, velika je privilegija i podstrek pročitati tako nešto u jednom BBC "Music magazinu", ali ja sam tek počeo... Toliko toga predstoji.

Svi maštamo o tome da budemo najbolji i najpoznatiji u onome što radimo, koliko se realnost razlikuje od onoga o čemu si ti maštao?

Ne razlikuje se previše. Kad se nađem pred nekim velikim izazovom, bilo da je to koncert ili novi projekat, često mi se desi da sam sve to u svojoj glavi već proživio. To će vam reći svi ljudi koji stvarno i bezrezervno vjeruju u ono sto rade. Međutim, sam materijalizovani uspjeh po meni je sekundaran, jer najbitnije je raditi ono što beskrajno voliš. A samo ti si u stanju da proizvedeš upravo taj zvuk i kroz njega svoju jedinstvenu emociju - ne zato što si bolji ili gori, nego zato što si to ti. Treba uvijek vjerovati u sebe.

Jedan od snova koji ti se još nije ostvario je da sviraš sa “Bitlsima”. Pokušao si ranije da kontaktiraš Pola Makartnija, da li ćeš sada probati opet, da li se nadaš da će novi album stići do njega?

U vrijeme dok sam bio student Akademije u Londonu, bio sam jako inspirisan kad sam pročitao u novinama da Pol Makartni piše koncert za klasičnu gitaru. Tako mlad i ambiciozan nijesam se plašio da čak i zakucam na njegova vrata! Sad su dimenzije ipak potpuno drugačije - “Bitlsi” su “Bitlsi”, a ja sam ja. Ukazaće se prilika, ali na prirodan, organski način. Veliki sam poštovalac Pola Makartnija - on je legenda i volio bih da se moj album nađe u njegovim rukama. To bi mi bila velika čast. Mislim da bi mu se svidio, jer ni u jednom momentu nismo željeli da promjenimo njihovu poruku i od tih lijepih pjesama napravimo nešto što one nijesu. Uzeli smo sve ono sto je najčistije, najljepše i najdirektnije i pretočili ga u intimni zvuk klasične gitare.

Kako je došlo do odluke da se baviš “Bitlsima” na novom albumu?

Izdao sam tri albuma koji su se fokusirali na tradicionalni repertoar klasične gitare i sa tim projektima stvorena je velika publika koja se ponovo zainteresovala za svijet klasične gitare. Upravo sad bio je pravi momenat da se proba nešto novo. Htio sam da pronađem u sebi neku drugu vrstu kreativnosti i izazov u nečemu što mi do sad i nije bilo poznato.

Ja naravno znam i volim muziku “Bitlsa”, ali kad sam odlučio da od njihove muzike napravim cijeli projekat, onda sam stvarno shvatio njihovu veličinu. Upoznao sam i otkrio toliko novih, nevjerovatnih slojeva i jedinstvenu estetiku koju oni nose u sebi. Tako je ovaj projekat postao možda i najinteresantniji od svih koje sam do sada uradio. I zaista mi je dao priliku da pronađem sebe u nekom drugom svijetlu.

Uz saradnju sa vrhunskim muzičarima, inovacijom u načinu snimanja, kompletno novom pristupu pripreme za sve to, mislim da sam pronašao neki novi zvuk. Sve to dalo mi je jaku kreativnu energiju i ideje za dalje. To je takođe i nešto sa čime se danas borim - novo je i treba mi malo vremena da mu dam smisao.

Još se čeka na tvoje kompozicije.

Interpretator sam, izvođač, i kao takav najveća slast mi je uzeti note nekog prelijepog djela i dati mu sebe. A da li ću u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti možda poslušati svoj unutrašnji impuls za komponovanjem - ne znam. Postoje ljudi koji to rade bolje, a u interpretativnom smislu postoji još mnogo toga novog što bih volio da otkrijem...

Kad ćemo te vidjeti opet u Crnoj Gori?

Najvjerovatnije na ljeto. U Crnoj Gori uvijek sviram sa posebnom emocijom. Jedan od najljepših koncerata u mom životu bio je onaj na Cetinju prošle godine. Tu se napravio puni krug, jer upravo tamo sam odsvirao svoj prvi koncert u životu.

Ponosim se time što sam iz Crne Gore

Jedan si od najpoznatijih Crnogoraca na svijetu, da li si ikada osjećao pritisak jer su sve oči uprte u tebe i da treba da predstaviš svoju zemlju na najbolji način?

Uvijek se ponosim time što sam iz Crne Gore. Ne bih bio ovo što jesam da je drugačije. Taj osjećaj koji svi mi nosimo u sebi je nešto potpuno jedinstveno i prenosi se na sve što radimo, čime god se bavili. Da sam sa istim talentom rođen u nekoj drugoj zemlji, ko zna čime bih se danas bavio. Život ima neka svoja pravila... U Crnoj Gori sam uvijek imao veliku podršku. A upravo ta ljubav je nešto što nosim u sebi gdje god da sviram i što mi daje snagu za dalje. Da li je sve to pritisak ili ne, mislim da nije. Naprotiv, za mene to je velika privilegija.

Strah parališe. Čovjek mora biti hrabar da ostvari maksimum

Neki smatraju da si klasičnu gitaru ponovo učinio zanimljivom široj javnosti, dijelom i zbog tog neklasičnog pristupa. Da li se tvoje kolege previše zatvaraju u neke elitne kulturne krugove? Da li ćeš nastaviti da radiš sa neklasičnim kompozicijama?

Svaki umjetnik/muzičar zna što je pravi put za njega samog. A elitistički pristup neminovan je isto kao i onaj populistički - sve to čini jednu cjelinu. Pripadam onoj grupi muzičara koji vjeruju da je muzika jedinstvena, da granice žanrova ne postoje. Gitara kao instrument na potpuno prirodan način otvara vrata cjelokupnog repertoara, a ne samo klasičnog. Ovaj instrument spaja razne svjetove i ima moć da približi muziku publici.

Što se tiče pitanja kako dalje... Treba uvijek slušati sopstveni instinkt. Sad sam izdao album Bitlsa, sljedeći će vjerovatno biti potpuno klasičan, ali poučen iskustvom prethodnog, na neki skroz novi, inovativniji način. Smatram da je vrlo bitno istraživati sve moguće sfere svog ličnog i muzičkog karaktera. Imam privilegiju da sve to mogu da radim na jedan otvoren način, pred publikom koja mi daje krila i u meni budi ono najbolje. Na tome sam uvijek jako zahvalan.

Da li te je kada si počinjao bilo strah da poslušaš taj instinkt?

Ne, jednostavno nisam takav karakter. Uvijek sam pred sobom imao zacrtan cilj i išao direktno ka njemu. Strah parališe i ubija kreativnost. Čovjek mora da bude hrabar da bi ostvario svoj maksimum.

( Stefan Strugar )