Deset najboljih novinara koji su se pojavili na velikom ekranu

Film Toma Makartija “Spotlight” ponovo je na filmsko platno prenio život istraživačkih novinara. Ovo ostvarenje, nominovano za Oskara, samo je jedno u nizu koje se bavi aferama koje su potresle SAD i svijet, a koje su na svjetlost dana iznijeli hrabri novinari.

Evo deset najboljih novinara koji su se pojavili na velikim ekranima.

Bob Vudvord - “Svi predsjednikovi ljudi”, 1976.

Koju bi ulogu ambiciozan glumac najprije odabrao? Džejson Robards kao Ben Bredli, koji ispaljuje pamtljive izjave koje je napisao Vilijam Goldman? Dastin Hofman kao Karl Bernštajn, pun dječijeg entuzijazma? Ne, to mora biti Robert Redford u ulozi Boba Vudvorda, svježe obrijan, dječački šarmantan, čovjek koji je bacio pogled niz “Duboko grlo” i ispisao istoriju. Umije da opsuje i da bude grub, ali postoji i nešto anđeosko kod njega. “Ako ćeš da radiš to, uradi ga kako treba. Ako ćeš da ga uzdižeš, uzdiži ga činjenicama”, kaže on. Vudvord je dobio veliku priču, a onda je tokom narednih 35 godina lansirao još mnogo njih za “Vašington post”. Kako da ne volite ovog čovjeka?

Veronika Guerin - “Veronica Guerin”, 2003.

Guerin je za Dablin ono što je Ana Politkovskaja za Moskvu - hrabra istraživačka novinarka koja je pratila opasan put sve do smrti. Istinita životna tragedija kao scenario za film? Donekle. Ali Kejt Blanšet, sposobna da iznese hladnu površinu komplikovanih ljudskih bića, nije omekšača oštrinu Guerinove, dok brak i porodicu stavlja sa strane u pokušaju da razbije narkokartel. Ona je posvećen reporter, sa zubima duboko u priči za koju smatra da mora biti ispričana. Na neki način to je heroizam, ali i suicidalan izazov. Kraj znamo. Dva automobila, jedan do drugog, pucnjava i Irska koja je konačno ustala i opkolila ubice, donijela nove zakone i do danas čuva sjećanje na novinarku koja je dala život za svoj posao.

Džef Džeferson - “The Day the Earth Caught Fire”, 1961.

Evo arhetipske “Dejli ekspresove” glavne priče: poplave, suše, bure, kraj usijanog svijeta. Previše nuklearnih testiranja pomjerilo je zemljinu osu i primaklo je suncu. U svemu tome našao se dinamični Artur Kristijansen, koji kao Džef Džeferson vodi mitski tim novinara. Bernard Brejden igra urednika. “Svijet je spašen”, govori jedan naslov. “Svijet je uništen”, kaže drugi. Ali makar znamo da je Kristijansen ostavio svoje novine Ričardu Dezmondu uz velika otpuštanja. Zbog Artura, ovako je izgledalo kad je novinarstvo zaista znalo da podnese paljbu iz svoh oružja.

Martin Baron - “Spotlight”, 2015.

Marti je novi urednik “Boston globa”, tek stigao iz Majamija. Bradati Liv Šrajber je sila promjene i inspiracije. On je taj koji prvi pronalazi priču u slučaju katoličkog svještenika koji zlostavlja dječake. On usmjerava istražitelje “Spotlighta” da istraže širu sliku sistema zlostavljanja, umjesto da se zadovolje razotkrivanjem individualaca. Šrajber igra Martija na kul, miran i distanciran način. On nije dio ekipe, ali je urednik koji pravi razliku od početka do slavnog kraja, istinski general, a danas urednik “Vašington posta”.

Čak Tejtum - “Ace in the Hole”, 1951.

Hladnog pogleda, beskrajno ciničan, Tejtum je novinar kojeg nikada ne biste zaposlili (prije nego što dobije otkaz spava sa suprugom izdavača). On je novinar iz velikog grada, koji očajnički pokušava da nađe put do slave. Čovjek je zatrpan ispod zemlje nakon katastrofe u rudniku. “Uzmeš novine i čitaš o 84-oro ljudi ili 284 ili milion, pročitaš to, ali ga brzo zaboraviš. A jedan čovjek, jedan čovjek je drugačiji. Želiš da znaš sve o njemu. Takvo je ljudsko interesovanje”, objašnjava on. “Loše vijesti se najbolje prodaju. Dobre vijesti nisu vijesti”. Bravura Kirka Daglasa, fizičke snage u etičkom vakuumu.

Volter Barns - “Naslovna strana”, 1974.

Sigurno znate za sjajnu priču Bena Hehta - sijedi reditelj iz Čikaga želi da zadrži zaljubljenu novinarku i spasi jednu budalu od smrti, ali ono što vjerovatno niste znali je kakvu su gozbu od toga napravili Džek Lemon, Bili Vajlder i besmrtni Volter Matau. On nije urednik tabloida, on je majstor senzacija, neispunjenih obećanja i okrutnih izdaja, ali i pored toga neko koga publika voli. Kraj nije mogao biti bolji - Volter daje Lemonu sat kao svadbeni poklon, a zatim zove policiju da prijavi da ga je Džek ukrao.

Bili Njuman - “Lou Grant”, 1977-82.

Pasionirana, naivna, intuitivna, saosjećana i etički izazvana, kao i još mnogo, mnogo toga. Mlada novinarka Linde Kelsi u možda i najboljoj TV seriji o novinarskom životu je zlatni standard. "Lou Grant" je emitovana pet sezona jer je imala vremena da se razvije i istraži najbitnije stvari, kao i da izvještava o njima. Postoji tu dodir holivudskog sjaja, a kad Kelsi krene u potragu za pričom vi želite da idete sa njom. Bili vam odgovara na svako “zašto” i “kako”.

Džej Džej Hanseker - “Slatki miris uspjeha”, 1957.

Džej Džej, kojeg igra Bert Lenkester, nije ni novinar ni urednik. On je tračara koja uništava reputacije, brakove i karijere, dok sedi u svom omiljenom klubu na Menhetnu. “Učini mi, Sidni. Objasni mi što je ova stvar zvana integritet?”, pita on Tonija Kertisa. Lankaster je otjelotvorenje zlobe, ali kao što Volter Vinčel jednom reče: “Ni na što se ne možeš navući kao na uspjeh”.

Lois Lejn - “Supermen”

Rođena 1938, od tada do danas ona je novinarska zvijezda u “Daily Planetu”. Ona je Margot Kider, Ejmi Adams, Teri Hačer i mnoge druge na ekranu. Neustrašiva dama u nevolji koju čovjek od čelika dolazi da spasi. Ona je feministička ikona prije svog vremena, uzor ženama u novinarstvu i onome što će postati. Lois je jednom osvojila Pulicerovu nagradu. Zamislite koliko bi tek osvojila da je malo brže shvatila da je Klark Kent Supermen.

Eliot Karver - “Tomorrow Never Dies”, 1997.

Kome treba “Građanin Kejn” kad imamo Džonatana Prajsa koji želi da započne svjetski nuklearni rat kako bi njegova medijska imperija jedina ostala u životu?

“Dobro jutro, moji zlatni retriveri. Kakav haos ćemo kreirati danas u svijetu, koje su novosti?”, pita on. Novinar odgovara: “Poplave u Pakistanu, neredi u Parizu, avion se srušio u Kaliforniji”. “Sjajno!”.

Džejms Bond ga uništava, ali vam nekako bude žao kad Prajs ode. Šteta što umjesto toga nije oženio visoku Teksašanku i otišao u penziju.

( Stefan Strugar )