Dr Džekil mr. Hajd

Na sreću vlasti, naša politička scena je zarobljena lomatanjem oko kosmičkih pitanja, oko Istoka i Zapada, Nato-a i Rusije, carstva zemaljskog i carstva nebeskog, a oni koji se „zarad države“ politički prodaju slobodno mogu da glume „raspetog Hrista“. U ovakvim okolnostima, i dalje ćemo imati „dva u jednom“, vlast koja se na međunarodnom planu ponaša kao uljudni doktor Džekil, a na unutrašnjem kao okrutni mister Hajd

Politika je u Crnoj Gori odavno jedino profitabilno zanimanje. Da je drugačije, ista igra možda ne bi trajala više od pola vijeka. Tako i sada, dok se odvijaju pregovori vlasti i opozicije, a analitičari najavljuju mogući kompromis, dok se dio opozicije uporno radikalizuje bez imalo želje da razmotri mišljenje onih koji ne vjeruju u dugoročni progres ulice, na unutrašnjem planu se sve odvija onako kako ne bi trebalo.

Upravo se završava javna rasprava o Nacrtu zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, a stručnjaci, koje naravno niko neće poslušati, upozoravaju da je doskorašnjih četiri ili pet zakona sada strpano u jedan. Tako se spremilo brisanje svih „biznis barijera“ koje bi potencijalne investitore mogle ometati u sticanju profita. Umjesto građana i lokalnih zajednica, sada će Vlada jedina odlučivati šta će se i kako prodavati, graditi, eksproprisati…

Nacrt je doslovno potvrdio da su u pravu bili svi oni građani koji nisu vjerovali da im i ova država neće oduzeti imovinu, kao što se to dogodilo u socijalizmu. Dok su je prodavali po enormnim cijenama, ne misleći na održivi razvoj i potomke, bili su sigurni da će i ova država naći načina da im otme djedovinu, pa zbog čega da je oni sami ne rasprodaju. Slučaj Buljarice im već daje za pravo, a u Nacrtu se „crta“ rješenje po kojem će se svim manjinskim vlasnicima atraktivnih parcela uz more moći oduzeti pravo da grade, u korist većinskog vlasništva države (čitaj Vlade) u zaleđu.

Problem je i to što se u ovaj dokument ubacila eksproprijacija zemljišta, koja inače spada u korpus imovinskih prava, a ne u tehničku i planersku problematiku. Sva je prilika da je ovakav Nacrt, dok ga neka odgovorna vlast ne suspenduje, zapravo napravljen da se u kratkom periodu „očerupa“ ono što je preostalo, Buljarica, Kraljičina plaža, Luka Kotor… Solana je možda do daljnjeg „ispala“ iz trke, ali će se zato nadležni na Venecijanskom bijenalu dičiti Solanom kao „svojim“ održivim projektom zaštite prirode i staništa ptica. Uostalom, niko u inostranstvu neće ni znati da su Solanu imali namjeru da potroše kao i sav drugi dragocjeni primorski prostor.

Nije napuštena ni „odlična“ praksa da investitori finansiraju planove svojih profitnih želja, a da konkurse, mimo struke i esnafa, sprovodi nadležno Ministarstvo (i do sada sumnjive stručnosti, a vrlo očitih pojedinačnih interesa i povezanosti sa planerima i izvođačima). Ministarstvo će i dalje imati neprikosnoveno pravo da privremenim lokacijama devastira nacionalne parkove i zonu morskog dobra.

Inače, ni ovim Nacrtom nije definisana obalna linija, a građanima i lokalnim samoupravama koje žive uz more i sa morem, oduzeto je pravo da utiču na planiranje. Tako će primorski gradovi i dalje biti bez organske veze i integralnog plana urbanog života.

Začuđujuće je kako nikoga nije briga što se mnogo odrednica u ovom Nacrtu direktno kosi sa smjernicama EU i sa principima održivog razvoja. U prvom redu se kosi sa pravom i obavezom lokalnih zajednica da utiču na procese planiranja i upravljanja zemljištem i resursima na svom prostoru.

Posebna „poslastica“ je odredba u kojoj se nabrajaju objekti od opšteg interesa. Tako objekti koji su do sada imali lokalni interes i značaj za građane prelaze pod ingerenciju države, a opštim interesom se proglašavaju i komercijalni objekti namijenjeni sticanju profita (hoteli sa četiri i pet zvjezdica, male hidroelektrane, eventualno privatne škole i zdravstvene institucije, potencijalni privatni sportski objekti), čak i vjerski objekti. Suština je da će se kroz mnoge od ovih nabrojanih objekata od „opšteg interesa“ zapravo zadovoljavati pojedinačni interesi raznih investitora.

Otvorena su vrata „prepisivačkoj“, jeftinoj arhitekturi u kojoj se idejni planovi, kao u slučaju Miločera, inženjeringom pristanka pretvaraju u prave. Plan iz neke afričke zemlje jednom nije prošao na mjestu kotorskog Fjorda, ali sada možda hoće. Nema govora o studijama prostora, pa će i dalje biti moguće da neki lokalni plan bude u potpunoj suprotnosti sa Prostornim planom Crne Gore (kao što je to sada plan Budva Centar).

U nekadašnjoj Jugoslaviji urbanizam je bio struka, a ne servis pojedinačnog interesa. Urbanizam je bio multidisiplinarna djelatnost u kojoj je, kažu stručnjaci kojima je ostalo samo da se sjećaju, postojalo još sto šezdeset posebnih djelatnosti. Ukupno dvadeset i sedam pravilnika je regulisalo problematiku građevinskog zemljišta i organizaciju institucija koja se bave urbanizmom. Danas je sve strpano u jedan tužni dokument, koji svjedoči da se ni država ne ponaša bolje od građana koji su nemilice rasprodavali djedovinu.

Na sreću takve vlasti, mi imamo političku scenu na kojoj se lomatamo oko kosmičkih pitanja, oko Istoka i Zapada, NATO-a i Rusije, carstva zemaljskog i carstva nebeskog, a oni koji se „zarad države“ politički prodaju slobodno mogu da glume „raspetog Hrista“. Pred novom prevarom, građani zaboravljaju pređašnju. Ljudi se pljuju po medijima i socijalnim mrežama, bez stida i zazora i bez svijesti da postoje ikakve granice, kad su im „mustru“ dali čak i državni mediji.

U ovakvim okolnostima, i dalje ćemo imati „dva u jednom“, odnosno vlast koja se ponaša i djeluje u maniru čuvenog Stivensonovog junaka kojeg je želja za moći odvela do zločina. Sa prilično kredibilnom spoljnom politikom i sadašnjim nuđenjem kompromisa, vlast međunarodnoj zajednici može da izgleda kao „umiveni“ i dobri doktor Džekil. A kad se na unutrašnjem planu „pogase svjetla“ i kad pročitate, na primjer, Nacrt zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, savršeno ste sigurni da je pred vama okrutni mister Hajd.

( Božena Jelušić )