Feđa Isović: Privlače me priče o porodicama koje su "van vinkla"

Iz pera scenariste Feđe Isovića koji stoji iza uspješnih sitkoma “Lud, zbunjen, normalan”, “Kriza” i “Konak kod Hilmije”, odnedavno je aktuelna još jedna serija. U pitanju je sitkom “Ne diraj mi mamu” koja se emituje na RTS-u radnim danima od 22 sata.

Glumačku postavu humorističke serije iza koje je stala produkcijska kuća “Fist” čine: Branko Đurić, Rene Bitorajac, Jasna Diklić, Anđelka Prpić, Emir Hadžihafizbegović, Admir Glamočak, Dragan Marinković, Željko Duvnjak, Branko Janković, Robert Krajinović, Saša Krmpotić, Haris Burina, Nermin Omić i Alisa Brkić. Trenutno se snima i nova sezona Isovićeve prve hit serije “Lud, zbunjen, normalan”, a o svim projektima poznati scenarista priča za Play...

I ovoga puta bila vam je inspiracija nefunkcionalna porodica. Šta je to što vas privlači da upravo pišete o dogovštinama takvih porodica?

Postoje mnogi sitkomi i sa funkcionalnim porodicama, međutim mene su uvijek više privlačile ove druge priča, kao što su: “Mućke”, “Dva i po muškarca”, “Čudan par”… Imam tu možda malo i mog konformizma, jer sam ubijeđen da je lakše pisati dobre zapete kada je porodica malo, da tako kažem - van vinkla.

Sa serijom “Lud, zbunjen, normalan” prve sezone imali ste poteškoća i jedva ste našli produkcijsku kuću koja će stati iza tog projekta. Od tada ste radili nekoliko sitkoma i svi su imali isti učinak - rušili su rekorde gledanosti. Koliko vam je danas lakše da realizujete scenario koji napišete?

Kod nas jednostavno nije lako realizovati neki scenario, ali ja, eto, imam tu prednost da danas, nakon uspjeha nekih od mojih serija, bar mogu da budem siguran da će neko pročitati ono što sam napisao. Siguran sam da po ladicama ovdašnjih scenarista ima sjajnih tekstova koji jednostavno nisu naišli na pravog producenta sposobnog da ga pročita i shvati. Malo se snima, minimalno, čak je i meni teško da realizujem projekte koje radim. “Konak kod Hilmije” je isto tako godinama ležao u mom kompjuteru dok ga konačno nismo snimili ove godine.

Već uigrana ekipa Davor Pušić, producent i Elmir Jukić, režiser je radila na ovom projektu. Koliko vam je zbog toga bilo lakše da postavite projekat na noge?

Stara je poslovica da se “ne mijenja konj koji dobija trku”. Davor, Elmir i ja nemamo razloga raditi ikavke eksperimente u tom smislu. FIST je jedna od najvitalnijih produkcija u regionu, a ono što najviše volim kod Davora je njegova spremnost da, kako se to u našem poslu kaže - gurne pare pred kameru. Producenti su, obično, ljudi koji pokušavaju što više para sačuvati, ostaviti iza kamere, jer su to pare koje ostaju njima. Davor je u tom smislu rijetka zvijerka, uvijek mu je kvalitet finalnog produkta na prvom mjestu.

Mjesto okupljanja likova i u novoj seriji je kafana. Mogu li Balkanci bilo šta da završe bez razgovora u kafani?

Pa možda Balkanci i mogu, ali u sitkomu se to još nije desilo. Sitkom je format u kome se scenarista, gotovo uvijek, oslanja na tri - četiri prostora, toliko se obično podiže objekata u studiju. Najčešće su to stan i poslovni prostor glavnih karaktera. Kao treći prostor, to uvijek mora biti kafana, jer je potrebna pozicija u koju se mogu uvoditi drugi karakteri, dešavati susreti, slučajna poznanstva i slično. Dakle, nije riječ o mom izumu. Teško će te i u svjetskim primjerima naći sitkom u kome kafana nije jedano od zadatih scenarističkih pozicija.

Okupili ste glumački krem. Jeste li kroz projekat dali šansu i nekim mladim glumcima, kao što je to u prethodnim projektima bilo?

Uvijek to radimo. Naravno, teško se odlučiti pa mladom, nepoznatom glumcu dati glavnu ulogu. Da bi se nosila priča, treba imati iskustva. No, mnogi mladi glumci su napravili sjajne karijere, a da im je prvo javno pojavljivanje bilo u nekoj od naših serija i danas u stasali u ozbiljne profesionalce sposobne da nose i najzahtjevnije zadatke. Tako će biti i u buduće, siguran sam.

Danas kad se serija već emituje, kakve su reakcije publike? Koliko ih je teško nasmijati iznova i iznova publiku?

Jednako volim da pišem i drame i komedije, ali popuno sam ubjeđen da je puno teže publiku nasmijati nego rasplakati. Da bi ste nekoga rasplakali dovoljno vam je da imate u kadru bolesno dijete i tužnu majku. Nasmijati čovjeka je puno zahtjevniji zadatak. Bar je to moje iskustvo. Srećan sam uvijek kada vidim da mi je to pošlo za rukom.

Grijem stolicu po desetak sati dnevno

S obzirom na to da su još uvijek aktuelne serije “Lud zbunjen normalan” gdje se snima nova sezona i “Konak kod Hilmije” kako stižete da toliko pišete i da fore iz serija uvijek budu nove i originalne?

Ljudi se obično začude kada saznaju da ja ustajem u pet ujutro. Puno radim, zagrijevam stolicu po desetak sati dnevno najmanje. Svaki dan. Nemam neku drugu tajnu koju bih podijelio sa vama.

( Marija Vasić )