Brane slobodu od Kačinjskog

Nova vlada u Varšavi transformiše Poljsku u nacionalističku, antizapadnu i ultrakatoličku državu. Sada je, pak, u toku formiranje protestnog pokreta sastavljenog od ljevičarskih aktivista, novinara i čak jednog bivšeg premijera.

Jednog hladnog januarskog popodneva, božićni ukrasi su još visili iznad glavnog varšavskog bulevara Novi Sviat. Ulica je bila prazna, ali se masa okupila na Trgu ustanika, gdje je sjedište državne televizije. Nekoliko hiljada demonstranata je mahalo crveno-bijelom poljskom zastavom i uzvikivalo slogan: „Sloboda svijeta“. Oni strahuju od gušenja slobode govora nakon što je Stranka pravo i pravda (PiS) došla na vlast i uvela novi zakon koji vladi omogućava da smjenjuje čelnike javnih medijskih organizacija.

Kamil Dobrova, jedan od demonstranata, dan ranije je bio urednik Prvog programa poljskog radija. Potom je dobio otkaz. Protestovala je i sociološkinja Joana Erbel, koja smatra da je dovedena u pitanje demokratija u Poljskoj.

Istovremenom protestu u Lođu prisustvovao je Mateuš Kijovski, lider novog, vanparlamentarnog opozicionog pokreta Komitet za odbranu demokratije (KOD), koji je osnovao krajem prošle godine.

"Ugrožena je sloboda štampe, a time i demokratija u cjelini,“ rekao je. Kažimirž Marcinkjevič, bivši konzervativni premijer, tog dana je ostao kod kuće, ali obično prisustvuje antivladinim demonstracijama.

Oko 20.000 ljudi je istovremeno prisustvovalo u Varšavi, Lođu, Berlinu, Londonu i Pragu te subote, što je bila treća velika protestna kampanja od dolaska konzervativaca na vlast. Među demonstrantima je bilo aktivista za prava gejeve i lezbijki, ekologa i veterana antikomunističkog pokreta koji je postojao prije pada Berlinskog zida, kao i katoličkih konzervativaca i običnih građana. Ujedinio ih je isti strah: da će konzervativci transformisati državu tako da odgovara njihovom programu i u tom procesu ugroziti slobodu.

Odmah nakon izborne pobjede krajem oktobra, vlast je počela „nacionalnu revoluciju“, koristeći Mađarsku kao uzor. Cilj joj je da vladu, medije, sudstvo, obrazovanje, državne kompanije i čak pozorišta i muzeje orijentiše ka jednom centru moći. A taj centar moći je u suštini jedna osoba: lider i osnivač PiS-a Jaroslav Kačinjski, kojeg zvanično predstavljaju predsjednik Andžej Duda i premijerka Beata Šidlo.

Međutim, Poljska nije Mađarska, a Kačinjski je sada suočen sa protestnim pokretom koji, čini se, privlači sve više pristalica. Za razliku od Mađara, Poljaci su navikli na uspjeh. Njihova ekonomija stabilno raste u posljednjih 25 godina, stvarajući samouvjereni, uspješni, proevreopski srednji sloj koji sada izlazi na ulice da brani slobodu od Kačinjskog.

"Poljaci najgore vrste"

Zvaničnici bliski Kačinjskom kažu da se on plaši protesta u svojoj državi više nego primjedbi Evropske unije i istrage Evropske komisije povodom toga da li je političkim promjenama u Poljskoj prekršen zakon EU. Briselu će biti potrebno dugo da završi istragu i većina Poljaka smatra da je malo vjerovatno da će EU uvesti sankcije. Međutim, masovni protesti su problem za Kačinjskog, koji tvrdi da ispunjava nacionalnu misiju i zastupa interese svih Poljaka. Zato je trenutno preziran i prema EU i prema opoziciji, čije pripadnike naziva „izdajnicima“ i „Poljacima najgore vrste“.

Time uglavnom misli na ljude poput Kijovskog, osnivača KOD-a. Njega je djevojka ohrabrila da učini nešto pošto je Kačinjski oduzeo ovlašćenja Ustavnom sudu u decembru. Kijovski je odgovorio na poziv za osnivanje Fejsbuk grupe sa imenom njegovog komiteta. „Bio je četvrtak. Do noći smo imali 100 pratilaca, sljedećeg dana 300 a do ponedjeljka 32.000.“ Danas KOD ima više od 133.000 pristalica, od koji je aktivno 20.000, procjenjuje Kijovski.

Od tada nije spavao puno. Njegova kuća u predgrađu Varšave je postala centar pokreta, gdje aktivisti sjede za računarima i odgovaraju na mejlove iz cijele zemlje. Neki danima spavaju u kući. Kijovski se sastaje sa novinarima u kuhinji, kojoj je potrebno detaljno čišćenje, ali sada za to niko nema vremena.

Kijovski, rođen 1968, je bio član opozicionog pokreta protiv bivše poljske komunističke vlade. Nakon pada komunizma, studirao je računarske nauke i počeo da radi kao konsultant kompanija i državnih osiguravajućih kuća. „Nakon 1989, ljudi iz moje generacije su dugo bili obuzeti samo sobom. Bili smo uspješni i obogatili smo se. Vjerovali smo da je demokratija zagarantovana, ali sada postaje jasno da nije.“

Odbacivanje Zapada

Nije slučajno da skraćenica KOD podsjeća na legendarnu disidentsku organizaciju iz 1970-ih. KOR, Komitet za zaštitu radnika, je osnovan da zaštiti uhapšene radnike.

Međutim, za razliku od KOR-a, KOD je uglavnom pokret starijih ljudi. Joana Erbel (31) je među najmlađim aktivistima. Živi u Mokotovu, bivšem naselju radničke klase koje privlači mnoge mlade Poljake, dijelom zbog Erbelinih aktivnosti. Godinama je radila u lokalnoj samoupravi i vodi kampanju, između ostalog, za biciklističke staze, očuvanje starih zgrada i tradicionalnih mliječnih restorana koji služe jeftini boršč i piroge.

Upravo je ispekla veganski, anti-PiS kolač, koji je direktni odgovor na komentar ministra spoljnih poslova, koji je rekao da vegetarijanci i biciklisti nisu pravi Poljaci. Nacionalni konzervativci takođe misle da promiskuitet i „miješanje kultura i rasa“ uništavaju Poljsku.

"Smjerni Poljak jede kotlete i mariniranu svinjetinu, vozi auto i mlad stupa u brak. PiS želi da takva bude čitava zemlja,“ rekla je Erbel. „Globalizovana srednja klasa koja živi zdravo i vozi bicikla je bauk.“

Ona kaže da konzervativci odbacuju sve što miriše na Zapad. „Tako koriste nezadovoljstvo svih koji osjećaju da nisu imali dovoljno koristi od postkomunističke ere“. Među njima nisu samo obični radnici i stariji, nego i mladi. „PiS, zapravo, duguje pobjedu mlađim biračima.

U postkomunističko doba, generacija Kijovskog i Erbel je imala korist od smjene statre elita koja je upravljala vladinim agencijama i kompanijama. Međutim, mladi ljudi danas teško napreduju na društvenoj ljestvici. Mnoga mjesta su popunjena i dugo će ostati tako, primoravajući mlade da prihvataju slabo plaćene i kratkoročne poslove.

PiS ne želi pluralizam u kulturi i medijima

Novinaru Kamilu Dabrovi je poznat osjećaj neizvjesnosti nakon gubitka posla. To nije prvi put da mu je Kačinjski dao otkaz. Ostao je bez posla prije dest godina, nakon što je PiS pobijedio na parlamentarnim izborima. Tada ga je novi direktor radio stanice nazvao da mu kaže da je otpušten. U roku od sata, službeni mobilni telefon i kartica za gorivo su mu ukinuti. Drugi put, u njegovu kancelariju su došla tri predstavnika novog radijskog savjeta, koji je krcat predstavnicima PiS-a, i pitala ga „Priznaješ li?“

„Priznajem li? Šta?“ rekao je Dabrova. „Pa, da si puštao nacionalnu himnu?“, odgovorili su.

U znak protesta protiv sporne reforme Ustavnog suda i miješanja u rad medija, Dabrova je svakog sata naizmjenično emitovao nacionalnu i himnu EU. „Ironično je da su me konzervativci smijenili zbog puštanja himne,“ rekao je.

"PiS ne želi pluralizam u kulturi i medijima,“ kaže Dabrova. „Želi jednoličnu priču“. Priča glasi: Poljaci su ponosan, katolički narod, koji je pretprio nepravdu, posebno od strane Njemaca i Rusa. Ali, država se oporavila i zauzela stav protiv bivših okupatora. Istorija kao herojski ep, nacija ujedinjena protiv domaćih i stranih neprijatelja, oslobođena od zapadnjačkih hirova poput gej brakova i pretjeranog gostoprimstva prema sirijskim izbjeglicama - to Kačinjski želi Poljskoj.

Dabrova vjeruje da Kačinjski vidi prijetnju od mračnih sila neprijateljski raspoloženih prema Poljskoj, zbog čega koristi slično misterizone metode za oblikovanje sopstvene politike.

Jedna je imenovanje čovjeka od povjerenja, Mariuža Kamiskog, za koordinatora obavještajnih službi. „Koristiće te službe za političke bitke. Biće provokacija, i ne bi me čudilo da se dječja pornografija odjednom pojavi na kompjuterima oponenata PiS-a ili da se pojave glasine o zloupotrebi narkotika“. Zato je ovom novinaru drago što EU planira da stavi pod lupu njegovu državu kako bi osigurala poštovanje ustavnih standarda.

I bivši premijer se pridružio opozicionom pokretu

Činjenica da se Kažimirž Marcinkjevič okrenuo protiv PiS-a je donekle začuđujuća. Ovaj posvećeni katolik, profesor matematike i otac četvoro djece, bio je takođe šef PiS-ove vlade prije deset godina.

Bio je na funkciji samo osam mjeseci jer je očigledno postao previše moćan za Kačinjskog. Prebačen je na mjesto u Evropskoj banci za razvoj u Londonu. Tamo je prošao niz transformacija, postao kritičar Kačinjskog i omiljeni lik tabloidne štampe. Ostavio je suprugu i djecu zbog atraktivne žene, 22 godine mlađe od njega. Ta nova veza je gotova, a Marcinkjevič sada radi kao biznis konsultant u Varšavi.

Na referendumu 2003, njegova država je glasala za EU i njene principe, kaže on. „Zato Brisel ima pravo da utvrđuje da li se pridržavamo tih principa.“ Iako PiS ima apsolutnu većinu u parlamentu, Marcinkjevič kaže da slab odziv znači da je samo petina Poljaka zapravo glasala za tu stranku. Ankete pokazuju da je entuzijazam za EU i dalje veoma visok.

"To znači da Jaroslav Kačinjski nema mandat da pretvori Poljsku u autsajdera unutar EU.“

Marcinkjevičevi klijenti, sve menadžeri velikih korporacija i banaka, počinju da nagovještavaju da će se povući iz Poljske ako vlada bude slijedila primjer Mađarske i uvela specijalne poreze međunarodnim kompanijama.

Bivši premijer kaže da je i dalje konzervativac, ali da to ne znači da podržava PiS. Nova vlada mora štititi manjine, sviđalo joj se to ili ne. Umjesto toga, kaže Marcinkjevič, Kačinjski nemilosrdno koristi svoju većinu da uspostavi totalnu kontrolu nad svim aspektima života.

"Izaći ću na sljedeće proteste, jer sam zabrinut za Poljsku.“

Špigl, Prevela i preredila: Angelina Šofranac

( Vijesti online )