Robijaši

Ne, nije riječ o onima koji po bilo kom osnovu izdržavaju zatvorsku kaznu. Riječ je o nekima koji su, još uvijek, na slobodi. Većina njih, koji su se iz raznih razloga “zalijepili“ za Mila Đukanovića iščekuju zatvor. Oni znaju - zašto. Danas ili sjutra, za nas je to svejedno, ali njima nije svejedno. Njihova borba za sat slobode ravna je borbi na smrt ili život u ratu. Psihologija može dati odgovor na ta važna pitanja.

U posljednjih petnaest godina mnogi su željeli sa mnom razgovarati. Iz bijelog svijeta, iz regiona, iz Srbije, iz Crne Gore, iz… Zvaničnici, nezvaničnici, emisari, kuriri, “poštari”, akademci, uhode, laici i ko zna kakve sve i čije sve obaveštajne spodobe. Ali, nije teško detektovati da li su oni “svoji”, ili su nečiji. Međutim, pouzdano znam da su mnogi od njih bili nezadovoljni razgovorom sa mnom. Zbog čega? Prvi razlog je što ništa nisu mogli saznati u “četiri oka”, jer se moji stavovi ne razlikuju od onih javno iznesenih. Drugi razlog je što im nije bila dopadljiva moja procjena šta će se dešavati globalno, regionalno i pojedinačno u državama regiona. Zbog čega onda ponovo žele razgovarati sa mnom? Zbog toga, što im vrijeme potvrđuje procjene koje su od mene čuli pa se neprekidno sami utrkuju sa vremenom, koje ih pretiče.

Godinama javno izražavam bojazan, da se smjena DPS vlasti u Crnoj Gori neće desiti mirnim putem, bez obzira kada će to biti. Ova ocjena je nedopadljiva kako toj kriminalnoj, zločinačkoj i neofašističkoj partiji, tako je nedopadljiva i za one demokratski formirane, a dobronamjerne ljude. Prvima iz razloga što se bilo ko usuđuje kvalifikovati ih tako kako ih godinama kvalifikujem, a drugima što se (s razlogom) pribojavaju još jednog u nizu zala koje decenijama proizvodi DPS monstrum. Nije bilo dopadljivo i mnogim mojim namjernim, ili “slučajnim” sagovornicima, kako onima koji su se legitimisali, tako i onima koji rade pod više pseudonima.

Međutim, nešto se dešava i sa mojim sagovornicima. Nije rijedak slučaj da (u posljednje vrijeme) i oni počinju izražavati bojazan da se u Crnoj Gori neće desiti mirna promjena vlasti. Imaju strepnju da će DPS ponovo ili pokrasti izbore ili da će proizvesti nasilje, kako bi po svaku cijenu zadržali vlast. Kako kažu, oni vide važnu ulogu ličnosti koje mogu stati između sukobljenih strana. Ponekada im izleti i pojam “zaraćene strane”. Jezivo, zar ne! Nije mali broj radoznalaca koji se naglašeno interesuju šta će biti sa Milom Đukanovićem. “Moje mišljenje nije relevantno, ali ga imam. Kada profunkcioniše pravna država Crna Gora, siguran sam da će on biti predmet istražnih i pravosudnih organa. Ne mogu ga spasiti: i neki Rusi, niti neki Amerikanci, ni Srbi, ni Albanci, ni Slovaci, ni Slovenci, ni Švajcarci, ni Italijani, ni Kipar, ni svi Emirati zajedno. Ne može ga spasiti ni Lajčak, ni Solana, ni Ilham Alijev, ni Kacin, ni Čarls Tanok, ni Sergej Šojgu, ni Martin Šlaf…”, jednostavan je moj odgovor. Ništa novo nisam rekao, jer na ovo godinama javno upozoravam.

Nakon hapšenja Svetozara Marovića, na desetine medijskih kuća sam odbio da im dam izjavu ili komentar tog slučaja. Sve je tu jasno - imam princip da se pojedincima bavim dok su oni politička ili državna moć, što Marović više nije. Ovih dana će se navršiti 13 godina koliko ima kako sam ga javno upozoravao i savjetovao. Upozoravao sam ga, da će se kajati ukoliko ne posluša moje savjete. Sve ostalo je njegovo i danas je sve vidljivo - ostalo mu je kajanje. Ono u vezi sa novcem, valjda će jednog dana nadležni organi sve utvrditi. Ono kako nadležni danas utvrđuju odgovornost u vezi korupcije i organizovanog kriminala je vrlo problematično. Sporazumna nagodba o priznavanju krivice ima svoju tarifu - tipičnu DPS-sku. Za jedan ukradeni milion valja u budžet uplatiti oko 10 hiljada eura i "odrobijati" oko mjesec dana. Očigledno je da DPS "robijaši" imaju daleko veću dnevnicu od kosmonauta koji misiju izvršavaju izvan kapsule. I sve to je "u ime naroda i po zakonu". Kada profunkcioniše pravna država, korupcija i pljačka više neće biti inspirativan biznis kao što je to danas.

Danas skoro svi znaju da pišu, ali je mali broj onih koji znaju da pravilno čitaju. Siguran sam da je Milo Đukanović jedan od rijetkih u Crnoj Gori koji zna da čita moje analize. Moj mu je savjet, da se što prije i što dalje odmakne i od politike i od države Crne Gore. Za razliku od pakosnika i alavaca koji ga okružuju, njemu je poznato da je u svakom mom stavu prvenstveno sadržana dobra namjera. Potpuno jednako i prema protivniku, kao i prema savezniku. To je bio etičko-pedagoški princip u svim školama koje sam učio, a bilo ih je mnogo. U neoliberalizmu, kao opakom fašizmu, sve je suprotno, a DPS je Crnu Goru ubacio u ralje onog najbrutalnijeg.

Sukobe u Crnoj Gori će biti vrlo teško izbjeći. Neko će ipak morati rizikovati da stane između sukobljenih strana. Ne smije se dozvoliti da potekne bilo čija suza, a kamoli kap nečije krvi. Jedno je sigurno - DPS neće biti ta snaga koja će stati između sukobljenih strana, jer su upravo oni najodgovorniji za opštu crnogorsku posvađanost u neoliberalizmu, kao opakom fašizmu. Podrška njihovoj vlasti danas je najveći akt državne veleizdaje od 1918. godine.

Sada se valja boriti za što je moguće manje kajanja i za što je moguće manje robijanja!

( Blagoje Grahovac )