"Evanđelje smo pretvorili u transakciju"

Vilijem Pol Jang, autor romana „Koliba“, „Raskršća“ i „Eva“, nedavno se oglasio novom knjigom „Laži o Bogu u koje vjerujemo“ u kojoj piše o pogrešnim idejama o Bogu koje ponekad imamo i dijelimo s drugima. Vilijema Pola Janga su često nazivali jeretikom jer je veoma živopisno i originalno prikazivao Božju ljubav u svojim romanima. U knjizi „Laži o Bogu u koje vjerujemo“ Jang govori o dvadeset i osam naših naizgled bezazlenih predstava o Bogu. Razotkriva ih kao laži koje nas sprečavaju da s Tvorcem uspostavimo odnos ispunjen ljubavlju.

Uz anegdote iz sopstvenog života, dijeleći sa nama duboko saosjećanje prisutno kod Tate u „Kolibi“, Pol nas ohrabruje da razmišljamo o važnim pitanjima koja uključuju grijeh, religiju, pakao, politiku, identitet, stvaranje, ljudska prava i pomaže nam da otkrijemo duboku Božju ljubav.

Dvadeset osam majstorski napisanih vinjeta pruža nam nove načine gledanja na uobičajena uvjerenja o prirodi i karakteru Boga. Umjesto da se bavi teologijom, autor nas ohrabruje da istražujemo, nastojeći da nas dovede u bliži, prisniji odnos sa Bogom.

Vilijem Pol Jang je Kanađanin rođen 11. maja 1955. godine. Kao dijete je sa roditeljima misionarima živio u jednom plemenu koje još obitava u kamenom dobu, na visoravnima nekadašnje Nove Gvineje. Pretrpio je velike gubitke kao dječak i mladić, a sada s porodicom uživa u „beskraju milosti“ na sjeverozapadnom Pacifiku. Ima šestoro djece i troje unučadi.

U vašim prethodnim knjigama „Koliba“, „Raskršća“ i „Eva“ pisali ste o mnogim razmišljanjima o Bogu. Šta Vas je motivisalo da napišete još jednu knjigu toga žanra: „Laži o Bogu u koje vjerujemo“?

- Mislim da ponekad posmatrajući negativan prostor, tačnije vidimo pozitivan prostor. Dokumentaristička knjiga “Laži o Bogu u koje vjerujemo“, počela je sa mislima: “Umjesto da gledamo šta je Bog rekao, zašto se ne fokusiramo na ono što Bog nikad neće reći?” To je negativan prostor. To je dovelo do serija laži u koje vjeruju mnogi religiozni ljudi. Koristim priču da ilustrujem ove laži.

Kako je nastajala ova knjiga?

- Knjiga je veoma dobro primljena, naročito među mlađim generacijama. Mladi ljudi, iz više razloga, su otvoreniji i pažljiviji od mnogih starijih. Naravno, kritičari su mislili da sada imaju prednost: “Vidiš, on je napisao ne-fikciju, ne može se više sakriti iza fikcije“. Nikada se nisam krio, pogotovo zato što fikcija često ima način da se u potpunosti približi istini za razliku od djela koje nije fikcija.

I ova knjiga, slično prethodnim, podstiče na razmišljanja o Bogu, grijehu, politici, identitetu, stvaranju... Koliko je to značajno za čovjekov svakodnevni život?

- Kako svakodnevno živimo naše živote, iskreno je izražavanje onoga u šta vjerujemo. Mnogi će vam reći da vjeruju u Boga, ali žive živote motivisane strahom. Neki će reći da vjeruju da je Bog ljubav, ali onda oni hoće nepraštanje i gorčinu. Da citiram Sveto Pismo: “Ono što osoba misli u svom srcu, to i jeste.“ Dodao bih, čak i ako oni misle da je laž. Ova knjiga istražuje neka od osnovnih vjerovanja koja utiču na to kako živimo i volimo.

Kaže se da uz Vaše knjige čovjek lakše otkriva Božje prisustvo u sebi. Da Vaše knjige jačaju Božju ljubav u čovjeku. Kako to Vi objašnjavate?

- Ne kažem da je čovjek (ljudsko biće) Bog. Ja kažem ono što Biblija kaže: “Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo (Jovan 1:3). Isusova riječ u Jovanu 14:20 “Evo tri stvari koje će vas Sveti Duh naučiti: Ja sam u Ocu, vi ste u meni i ja sam u vama.“ Jedinstvo sa Bogom je iznutra. Religija je od spolja ka unutra. Dakle, put samootkrića podrazumijeva avanturu u poznavanju Boga, Boga koji živi u nama.

Knjiga „Laži o Bogu u koje verujemo“ pruža nam nove načine gledanja na uobičajena uvjerenja o prirodi i karakteru Boga. Da li vi zaista vjerujete u sve ono što ste naveli u ovoj knjizi?

- Da. Siguran sam da postoji puno toga što nisam shvatio. Pišem da bih bio od pomoći i mislim da je laž primjenjiva na naš svakodnevni život na način koji ima smisla. To je ohrabrenje u pravcu povjerenja. Ako slabo vidimo karakter Boga, kao daleko, nepristupačno omni biće, koje je proizvoljno i kapriciozno, kako možemo rizikovati povjerenje. Mi ćemo iskazati povjerenje svojim ustima, ali ne sa našim srcima.

Često Vas nazivaju jeretikom, zbog čega?

- “Oni“ su uglavnom moj narod; moje nasljeđe, religiozni ljudi savremenog jevađeljskog ubjeđenja. U doba rane crkve termin jeretik bio je mnogo mekši; jednostavno je značio nekoga ko je pogriješio. U modernim vremenima taj termin se koristi da potpuno marginalizuje nekoga ko izaziva religiozni status quo. Moja prednost je što ono o čemu ja podučavam i pišem čvrsto stoji u proklamacijama rane crkve. Sama religija se nalazi u iskušenju i to čak ni ne shvata. Koristim jezik knjige Isusovog Otkrovenja, “Religija izgleda kao malo jagnje, ali ima glas zmaja“. Ime jeretik, za mene lično, nije štetno. Siguran sam u moj odnos sa Trojstvom.

Smatrate li da su ljudi nepromišljeno prihvatili sliku o Bogu i jevanđelju, da ta slika ne odgovara istini.

- Mislim da smo mi (moderni evanđelisti) izgubili svoj put u posljednjih nekoliko stotina godina. Ostavili smo našu korijenitu nauku o Bogu i usvojili forenzičku ili zakonsku teologiju, dakle, ne relacijsku teologiju Rane Crkve. Prema tome, Evanđelje smo pretvorili u transakciju, ugovor prije neke veze i time smo uspostavili Jevanđelje kao religiju, religiju performansa motivisanog sramotom i strahom. Jevanđelje Rane crkve nije govorilo o tome da vi primite Isusa u svoj život, već je vas Isus primao u Njegov život, u Njegovo pomazanje u Svetom Duhu, u Njegovu vezu sa Ocem i to je činio bez našeg glasa (osim pri čini njegovog raspeća). Pitanje nije naše odvajanje od Boga, već naše sljepilo da jasnije vidimo istinu u koju smo uključeni.

Ako Biblija koju danas proučavaju skoro svi hrišćani svijeta nije u potpunosti tačna, šta Vi prdlažete, da se piše nova Biblija, ili nešto drugo?

- Postoji na stotine prevoda, čak i na engleskom. Ovo nije loša stvar, ali čak i postojanje toliko prevoda trebalo bi da nas pomjeri ka poniznosti u pogledu tumačenja. Mi ne posjedujemo bilo koji od prvobitnih tekstova, samo kopije primjeraka i dok većina kopija uopšte nije u saglasnosti, moramo i dalje tumačiti značenje. Čitao sam mnoge prijevode, uključujući grčki jezik koine, jezik na kojem je napisana većina Novog zaveta, ali na kraju moram i dalje vjerovati svjedoku Svetog Duha i zajednici u kojoj se nalazim da mi pomogne da istražim značenje i primjenu Biblije na moj život lično i na naš život korporativno.

Ovom knjigom Vi se otvoreno suprostavljate biblijskim stihovima. Jeste li imali neugodnosti zbog toga od strane nekih biblijskih učitelja i sveštenika koji istinski vjeruju biblijskom učenju?

- Ne protivim se biblijskom učenju. Ja ću se usprotiviti stihovima za koje vjerujem da su, sa dobrim razlogom, pogrešno prevedeni. Ljudska bića prevode Sveto pismo i to rade unutar paradigme kroz koju vide. Svako, uključujući i mene, nosi neku vrstu unutrašnjih naočara koje utiču na to kako i šta vidimo. Dakle, to nije Sveto pismo ono čemu se protivim, već kako je to prevedeno i tako tumačeno. Biblijska plata je nevjerovatno korisna i duboko sam zahvalan za rad koji su drugi učinili.

Biblija kaže da čovjeka grijeh odvaja od Boga. Vi kažete, da to nije tačno, da je to zabluda. Na osnovu čega iznosite takav stav?

- Ovo je sjajan primjer. Gdje Biblija kaže da vas grijeh odvaja od Boga? Ne. Sveto Pismo izjavljuje da ne možete postojati odvojeno od Boga. “Mi živimo, krećemo se i imamo svoje biće, u Bogu.” Rana Crkva bi rekla da biti odvojen od Boga znači da bi se izgubili u ne-postojanju, da bi prestali da postojimo u potpunosti. U Poslanici Rimljanima, u poglavlju 8 objavljena je lista stvari koje vas ne mogu odvojiti od ljubavi prema Bogu. Lista uključuje bilo šta prisutno, budućnost, ne život, niti smrt, niti bilo koju stvar. Svaka stvorena stvar bi uključila i vas i mene. Nemamo moć, greškom ili na bilo koji drugi način, da se odvojimo od Boga. Ako bi nas grijeh odvojio od Boga, kako bi Isus koji je Bog, da citiram Apostola Pavla, “postao grijeh za nas”. Sigurno niko ne vjeruje da Bog može biti odvojen od Boga?

Da li je Bog zaista razočaran čovjekom?

- Ožalošćen, da, ali nikad nije razočaran. Razočaranje ima veze sa očekivanjem učinka. Očekujete da neko nešto učini, i to ne uradi, i razočarani ste. Kao što je neko rekao: “Očekivanja su razočaranja koja čekaju da se dese.“ Ako je Bog ovakav, uhvaćen u vremenu i očekivanju, onda bi Bog sigurno bio najfrustriranija i najrazočaranija osoba u Univerzumu. Ali, Bog nema očekivanja. Umjesto toga, Bog poznaje tebe i vrijeme te sve drži u zagrljaju Božje ljubavi. Slično tome, Bog nikad nije razočaran jer Bog nikada nije imao iluzije za početak.

Da li negdje postoji prava Biblija, ona Biblija koju su pisali njeni pisci, proroci, jevanđelisti i slično? Da li je ta prava Biblija negdje skrivena, a mjesto nje data druga, prepravljena Biblija koja se danas čita u mnogim crkvama?

- Ne, srećom, ne postoji tajna Biblija. To bi nekim ljudima dalo nevjerovatnu moć i pojavila bi se nova religija, “Religija stvarne ili istinite Biblije“. Imamo ono što imamo, kombinaciju prevoda i primjeraka koji su otvoreni za tumačenje svih vrsta. Ali imamo određene stražare. Rad Crkve imamo kroz vjekove. Imamo zajednicu vjere kojoj pripadamo. Imamo svjedoka iskustva; Kako to radi za vas? I pored svega ovoga, imamo prebivalište Svetog Duha koji je naš Učitelj i vodi nas u istinu.

Sam Isus je bio kritičan prema vjerskim liderima

U knjizi „Laži o Bogu u koje vjerujemo“ vrlo smjelo iznosite neke biblijske navode za koje kažete da nijesu istiniti, da su laži o Bogu. Znači li to da Bibliji nije „Sveto Pismo“, da njeni pisci nijesu bili nadahnuti Svetim Duhom, da Biblija nije knjiga božanskog porijekla? Na kraju, da Bibliji ne možemo vjerovati?

- Nisam siguran na šta se konkretno pozivate, već ću pokušati da odgovorim bez obzira na uopšteno. Najprije shvatimo da Pismo nije jedina arena u kojoj Sveti Duh inspiriše. Muzika, umjetnost, književnost, zapravo svaki domen ljudske interakcije, može biti inspirisan, aktiviran aktivnim prisustvom Boga. Sva inspiracija je učešće, partnerstvo između Boga i Ljudskog. Mi donosimo ograničenja naših pozadina, kulture, istorije i iskustva takvom interakcijom. Sveto pismo nije samo razvijanje otkrivanja karaktera i prirode Boga, nego otkrivanje sljepila i čovječnosti. Sam Isus je bio kritičan prema vjerskim liderima njegovih dana.

„Vi gledate na Pismo kao da ono daje vječni život. Ne ono. Ono samo nude život govoreći o meni (Isusu).” Dakle, trebalo bi da budemo pažljivi i promišljeni. Volimo Pismo, ali ono nije član Trojstva.

( Vujica Ognjenović )