Po danu pišem, po noći hapsim

Vlada nije ni počela raditi, a neki su već zaključili kako nema šanse da ostvari sve što je obećala. Jedva što su i imenovani ministri, dežurni su ih skeptici otpisali. Nema od ovoga ništa, tvrde nezadovoljnici. Sve je to samo prelijevanje iz šupljeg u prazno. Premiještanje potrošenih ljudi, preslagivanje partijskih budala. Oreškovićeva ekipa nema reformski potencijal.

No, što god mislili i o HDZ-u ili Mostu, jednu vrijednu inicijativu valja uočiti i pozdraviti. Jedna se važna reformska mjera, na kojoj su Božo Petrov i njegovi inzistirali više nego i na čemu drugome, ipak događa. Niste možda išli za time, ali u svome prvom istupu na Hrvatskoj televiziji, u emisiji "Veterani mira", novi ministar branitelja Mijo Crnoja jasno je upozorio kako će se napraviti reforma državne i javne uprave.

Ministar u svom filmu

“Ni jedan film dosad nije snimljen o ratu i braniteljima u pozitivnom kontekstu”, rekao je Crnoja našoj novinarki. On će se, kaže, osobno potruditi da se to promijeni, da se prave dokumentarci i igrani naslovi koji će prikazivati samo istinu, kako je točno bilo u ratu.

Ministar će možda, ako mu obaveze dopuste, i napisati pokoji scenarij, režirati ili glumiti u takvom nekom djelu.

Primijetio je, osim toga, da i udžbenici povijesti upravo uvredljivo manjkavo opisuju Domovinski rat. Najvažnija bi epizoda u povijesti našeg naroda svakako morala dobiti više stranica, ako ne i čitav, zasebni predmet. Izbacit ćemo, ako treba, učenje glagolskih vremena i tablicu množenja, samo da se napravi mjesta za to.

Napokon, Mijo Crnoja je ponovio i svoje poznate stavove o potrebi sastavljanja registra izdajnika nacionalnih interesa, kao i registra lupeža u pretvorbi i privatizaciji.

Osokoljen potporom premijera Tihomira Oreškovića i predsjednika svoje stranke Tomislava Karamarka, Crnoja se vedro razvezao o stvarima koje su daleko izvan djelokruga njegova ministarstva. Ali, to je samo privid. Građani imaju nešto zastarjelo, prevaziđeno stajalište kako je Ministarstvo branitelja državna institucija koja brine da penzije ratnicima dolaze na vrijeme, i da im se djeca preko reda upisuju u srednje škole i fakultete, i da našim junacima ne uzmanjka povlastica na uvoz automobila i takve stvari.

Možda će i lice pravde biće Crnojino

Dolaskom Mije Crnoje sve se to mijenja, i u Ministarstvu branitelja i u državi generalno. Njegove se ovlasti neortodoksno šire. Ministar branitelja dobit će nadležnost nad filmskom i televizijskom proizvodnjom.

Ministar će po danu pisati udžbenike povijesti, a po mraku sastavljati popise za hapšenje, sakupljati izdajnike i lopove po kućama i izvoditi pred lice pravde. Ne bi nas čudilo ni da lice pravde bude upravo njegovo, Crnojino. U jednu riječ, sve ono što su nekad radili Ministarstvo prosvjete, Ministarstvo kulture, HAVC, MUP, Uskok, Državno odvjetništvo i općinski i županijski sudovi, po novome bi mogao raditi Mijo Crnoja, a nemojte uopće sumnjati da bi to bilo bolje.

Kad su Božo Petrov i Nikola Grmoja prije nekoliko mjeseci, još kao lokalni, metkovski momci pisali ambiciozan program reformi, gdje je osobito mjesto zauzimalo značajno smanjenje državnog aparata, vjerojatno im ni u peti nije bilo ovo što ministar branitelja čini, i neće se možda složiti sa svime što on čini, ali čovjek je upravo izvanredan.

Ukinuće i državu

Dopuste li mu Orešković, Karamarko i Petrov sve što je naumio, Mijo Crnoja bi u čitavoj Republici Hrvatskoj ostavio jednu jedinu instituciju. Ugasio bi sva ministarstva osim jednoga. Ministarstvo branitelja brinulo bi o filmovima, i o televiziji, i o školskim programima, i o izdajnicima, i o privredi, i znanosti, i prometu, i zdravstvu, poljoprivredi i šumarstvu, okolišu i graditeljstvu, a u pravosuđu bi zavladala stara narodna: Crnoja te tuži, Crnoja te sudi.

Preuzimajući ovlasti svih drugih ustanova, Ministarstvo branitelja ukinulo bi prvo državni aparat, a onda i državu kao takvu.

A kakva je država, i ne bi bilo veće štete. Mogli bi onda reći i Miji Crnoji i onim njegovim braniteljima iz šatora: "Kad ste pravili državu, mogli ste možda napraviti neku u kojoj se može živjeti."

(Slobodna Dalmacija)

( Ante Tomić )