Žene na lomaču (2)

Nedavno pred vikend, radio informativna emisija je imala segment o tome kako su eventualni godišnji troškovi za majke sa troje i više djece skoro tridesetak miliona. Javno istaknuta procjena potrebnih sredstava primjene zakonskog teksta predstavlja opredjeljujuće priznanje nadležnog ministarstva da nema kapacitet da obradi i pravilno evaluira aplikacije majki, pa se onda spinuje paničnost krajnjeg finansijskog troška i upoznavanja sa beskrajnim svakodnevnim nizom “može biti a ne mora da znači” zloupotreba, kao maski za stvarne probleme sistema organizacije, koji je već pred novogodišnje i sve ondašnje praznike doživio primjetan kolaps.

OK, odgovorno je što se javni administratori brinu oko toga šta može a šta ne može da podnese budžet. Ipak, to nisu sredstva Vlade CG, nego sredstva građana i građanki sakupljena od privrede i građana-nki Crne Gore. Radi slabašne nakane da se izazove sažaljenje, treba se gaditi tvrdnji zvaničnih crnogorskih administrativnih institucija, finansija i socijalnog staranja, da se do te cifre nije moglo doći, ali se ipak nekako omaklo da je u pitanju 30 miliona i 15.000 aplikantkinja. Čak je i poslanik, koji dobro poznaje ekonomsku problematiku, potvrdio logičnost nepostajanja održivih procjena.

Ovo je neprecizna tvrdnja. Podaci su među različitim tabelama dostupni na Monstatovim web pretragama, bar za potrebe edukovane inicijalne procjene. Zadržaćemo se na jednoj od mogućih perspektiva temeljnog sagledavanja. U CG ima nešto više od 196.000 domaćinstava, od kojih su 52% višečlana domaćinstva sa do 5 članova, i prosjekom 3,2 člana po domaćinstva, što upućuje da je broj majki sa troje djece ipak u donjem dijelu hijerarhije. Broj domaćinstava od više od 6 članova je 9%. Ovo je dodatno pojačano podacima o broju porodica u CG, kojih je 167.000.

Model za edukovanu procjenu se npr. mogao prvo fokusirati na Podgoricu, kao reprezentativan uzorak, u kojoj živi 34.000 porodica sa do 5 članova, i 1,8 hiljada sa preko 6 članova. Slijedeći Gausovu krivu, kao osnovni akademski okvir analize socijalnih trendova, od ukupnog broja se oduzimaju 10% sa najmanjim brojem članova i 10% sa najvećim brojem porodica, jer nisu predmet modelskog razmatranja. Od ostatka se, potom, oduzme oko 60% zaposlenih, jer žene u Crnoj Gori rade i nisu samo domaćice i majke/sestre/kćerke, i nekako dolazimo do ozbiljnog skupa od oko 8,5 hiljada koje eventualno mogu biti predmetom sagledavanja. Od ovog potencijalnog ukupnog broja, broj domaćinstava koja imaju troje djece i, dodatno, ispunjavaju sve uslove koji proizilaze iz tumačenja ministarsta, a prate iskustvenost i ostale parametre zakonske opravdane kondicionalnosti, ne može probiti i najluđim akademskim matematičkim sanjarijama broj od 1.500 aplikacija u Podgorici.

Množeći sa najvećim mogućim troškom od 400 eura po aplikantkinji, ukupno finansijsko opredeljenje za Podgoricu bi se sumiralo do max 6, pa čak neka bude 8 miliona eura. Ostatak CG treba duplirati, jer se taj granični skup za ostatak zemlje ne može probiti, i eto nekog najgrubljeg ali najvećeg mogućeg troška ne većeg od 15/6 miliona. A ako se probije ova cifra, pa ti novci neće biti potrošeni na privilegovane inostrane investitore, za koje nije trebao rebalans budžeta, i biće vraćeni u novčane tokove CG, onu potrošnju kojom se mjeri crnogorski društveni proizvod, što ukupnu kalkulaciju može materijalno i suštinski uvećati sa kvalitativnim benefitima, uobičajenim dodatnim pozitivnim rezultatima edukovanih sagledavanja zakonskih odredbi iz sfere socijalne sigurnosti.

Međutim, tekuće resorno ministarstvo se neozbiljno bavi uznemirenjem javnosti u patetičnom diskursu podizanja nepotrebne panike, kako će godišnji “trošak” za majke sa troje i više djece biti mjesečna suma za svih 120.000 korisnika penzionog prava. Čemu ova hinjena panika? Jedno mišljenje može biti zato što se politički ne može garantovati da će aplikantkinje glasati po sistemu “JEDNA PENZIJA = SVA DJECA I UNUČIĆI“.

Na čelu resornog ministarstva imamo ženu, profil dočekan čuvenom primitivnom crnogorskom poštapalicom u ponižavanju žena - “žena čovjek”, koja je donedavno bila profesionalac potvrđen nespornim rezultatima u sjajnim administrativnim i timskim rješenjima unutar zdravstvenog sistema lokalne zajednice. Tekuće, ministrica je u javnom ratu sa svojim odgovornostima, jer su partijski zadaci previše zahtjevni; traži se totalno poništenje svih prava zaposlenih, a dodatno optuživanje Skupštine da uništava budžet CG zahtjevima za penzije majki sa troje i više djece.

Majke sa troje djece nisu problem i trošak crnogorskog budžeta, uz ispunjenu zakonsku kondicionalnost, a ovo piše osoba koja nije roditelj i koja ovaj zakon sagledava novim mehanizmom segregacije crnogorskih žena, dodatnim poniženjem žena u režimu ukorijenjenog nepoštovanja od strane većine crnogorskih muškaraca, neovisno od vjere, nacije, materijalnog i obrazovnog statusa. Zato, ljubazno treba zamoliti predstavnike/ce iz ministarstava da ne izlaze u javnost ako nemaju podatke, koji su obrađeni, uvezani i smisleni u svojim zaključcima, uporedno provjerivi. Prezentovati žvaku odurnog institucionalnog stava prema zakonskom tekstu, koji se mora i treba primijeniti, nije kvalitetno državno administriranje. Svakako je daleko od svakog prizvuka pristojnosti…

A ministrica bi možda trebalo da krene npr. da sredi M4 sistem obrade podataka za doprinose za penzije, čime bi ostavila trajno i neizbrisivo profesionalno nasljedstvo. To joj primjena ovog zakona daje kao neoborivi input za ispunjenje korisnih ciljeva javnog upravljanja. M4 je obrazac koji se mora predati za zaposlene u Crnoj Gori kako bi se pravilno preračunala osnovica za penziju. Uredno predati i ovjereni obrasci za desetine hiljada potencijalnih korisnika penzionog prava nisu uknjiženi ko zna koliko godina unazad, iako su zakonski preuzeti od umornih PIO timova po svim CG podružnicama za uplaćene doprinose. Ovaj segment sistema obrađivanja podataka je “crna rupa“ crnogorskog administrativnog potpunog posrnuća, koji ni DRI još nije hrabra da uopšte uokviri u napornu sistemsku slabost/preporuku. O ovom se ne priča nigdje u Crnoj Gori, a izvor je frustirajućeg suočenja sa neefikasnošću našeg državnog aparata.

Zato, koji je to realni argument pa da se treba povjerovati da je ukupni trošak penzija za majke sa troje i više djece po crnogorski budžet skoro 30 ili čak 50 miliona eura po godini? Ili trebamo imati bojazan da će u razlici između stvarnog budžetskog opredjeljenja za primjenu ovog zakona i navedenih odokativno promovisanih cifri biti finansirani glasački vojnici u nastupajućem uneređenju javnim fondovima u CG, a koji ima simpatični naziv - izbori…

Autorka je ekonomska i finansijska analitičarka

( Mila Kasalica )