O pripravnicima i državnim ispitima

Znajući da je osnovni zadatak zakonodavca da život građanina učini što jednostavnijim, nisam mogao a da ne napravim kratak osvrt na predlog zakona o pripravnicima u sudovima i Državnom tužilaštvu i pravosudnom ispitu, koji je nedavno predložilo Ministarstvo pravde Crne Gore, usvojila Vlada Crne Gore i koji će, na putu ka konačnom usvajanju, proći i skupštinsku proceduru.

Naime, Članom 2 označenog predloga, predviđeno je: "Lice koje prvi put zasniva radni odnos u svojstvu pripravnika u sudovima, odnosno Državnom tužilaštvu, pored uslova za zasnivanje radnog odnosa pripravnika u sudu i Državnom tužilaštvu propisanih Zakonom o sudovima i Zakonom o Državnom tužilaštvu, mora imati položen ispit za provjeru kvalifikovanosti za obavljanje prakse u sudu, odnosno Državnom tužilaštvu (u daljem tekstu: ispit za pripravnike)." Ispitujući ovu odredbu, nameće se nezaobilazno pitanje: kome Ministarstvo pravde Crne Gore, "ne vjeruje" kada je u pitanju kvalifikovanost tek svršenih diplomaca. Da li se dovodi u pitanje teorijska potkovanost onih koji su svoju diplomu stekli na nekom od privatnih univerziteta ili se ova sumnja odnosi na one koji svoju diplomu donose sa državnog univerziteta. Na ovo pitanje nema konkretnog odgovora sem zaključka da "neko" ili "svi zbog nekoga", moraju iznova da prolaze kroz kontrolu teoretskih znanja koja su stekli u toku četvorogodišnjeg studiranja i to samo da bi "novog" ispitivača uvjerili u svoju sposobnost za obavljanje prakse. Dakle, agoniji "polaganja" ne vidi se kraj ni sa diplomom u ruci.

Nadalje, predlogom navedenog zakona, polaganje pravosudnog ispita je predviđeno samo po "punom" programu, koji podrazumijeva ukupno devet ispitnih predmeta, za razliku od trenutno važećeg zakona o tom ispitu, koji pored polaganja istog po punom programu, ostavlja mogućnost njegovog polaganja i po skraćenom programu a koji podrazumijeva šest ispita i to sve kako kandidati koji su prethodno položili državni ispit ne bi bili prinuđeni da već položene ispite polažu iznova.

Dakle, svojim predlogom, Ministarstvo pravde Crne Gore u nepovoljan položaj postavlja one kandidate koji su ranije položili državni ispit ne dovodeći ih u priliku da se koriste već stečenim pravom koje im je, izdavanjem odgovarajućeg uvjerenja, verifikovano od strane tog Ministarstva.

Valja istaći da član 52 predmetnog predloga zakona ni najmanje ne opravdava prednje navedene nedostatke, već samo baca dodatno svjetlo na zakonodavčevu nesigurnost kada je u pitanju postojanje "već stečenog prava" kod onih koji su prethodno položili državni ispit, a koje im je pravo, prekluzivno (do 1. jula 2016. godine) priznato označenom odredbom spornog predloga. Sa svega iznijetog, jasno se zaključuje da Ministarstvo, kada je u pitanju pravno dejstvo uvjerenja o položenom državnom ispitu, koje je ono izdalo, zauzima bipolaran, vremenski ograničen stav, poručujući nam da takvo uvjerenje ima svoj kvalitet i dejstvo u pravnom prometu ali samo do 1. jula 2016. godine, nakon čega gubi prvobitno svojstvo.

Ipak, sve manjkavosti o kojima se govorilo bile bi oproštene da je makar jedan redak predloga zakona ispisan u korist kandidata. Svima je poznato da je pravosudni ispit veoma sadržajan, tzv. "fakultet u malom" i da je dosadašnji način njegovog odvijanja samo sipanje so na ranu onima koji kane polagati. Naime, ovaj "fakultet u malom" Ministarstvo pravde Crne Gore, kao njegov organizator, "sabilo" je u četiri puna dana! Kako se ispit sastoji od pismenog i usmenog dijela, organizovan je na sljedeći način: prvi dan ispita rezervisan je za polaganje pismenog dijela iz oblasti krivičnog prava, dok je drugi dan predviđen za izradu pismenog zadatka iz dijela koji se odnosi na građansko pravo i u ovoj fazi je dinamika odvijanja stvari sasvim prihvatljiva, naročito imajući u vidu da za izradu pismenog zadatka kandidat ima šest sati. Međutim, problem nastaje trećeg dana, kada kandidat pristupa usmenom dijelu ispita i bukvalno pet minuta prije njegovog početka, biva obaviješten o tome da li je položio pismeni dio, koja okolnost je od suštinskog značaja budući da eventualni neuspjeh ima eliminatorni karakter kada je u pitanju dalje učešće u započetom polaganju. Dakle, kandidat koji je prethodno iscrpljen dvodnevnom izradom pismenog dijela ispita i agonijom koju nosi iščekivanje rezultata, prinuđen je da odmah po njihovoj objavi, pristupi usmenom, još težem i stresnijem dijelu ispitivanja koji podrazumijeva davanje usmenih odgovora na teorijska i praktična pitanja, upućena mu od strane stručnjaka, iz svih oblasti prava koje je kandidat savlađivao u toku četvorogodišnjeg studiranja, a koji će se odvijati u dva dana, uzastopno. Misterija "žurbe" ostaje nerazjašnjenja, njena opravdanost ostaje nevidljiva očima kandidata. U krajnjem, kako je našem zakonodavcu uporedno pravo često i sam izvor prava, za čuđenje je činjenica da isti, prilikom izrade predloga nije konsultovao, recimo, Zakon o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu, čijim članom 26 su kolege iz Hrvatske kandidatima za polaganje pravosudnog ispita ostavili period od dva mjeseca, koji može biti vremenska distanca između pismenog i usmenog dijela ispita.

Najzad, ostaje nam da se nadamo u dobru intenciju i istančan sluh onih koji će uskoro učestvovati u skupštinskom postupku (ne)izglasavanja ove varijante iznijetog predloga zakona.

Autor je filozof

( Dino Kapetanović )