Treba se bojati države koja guši humor

Tako to obično biva s hrvatskim pravosuđem: kad pomisliš da smo dosegli dno, uvijek netko pokuca odozdo. Za kraj 2018. godine ono nas je tako počastilo jednom zbilja spektakularnom presudom, dosad neviđenom čak i usprkos njegovim poprilično bijednim standardima. Izreklo je, naime, kaznu za satiru.

Štura vijest sama po sebi izgleda dovoljno bizarno: sutkinja zagrebačkog Općinskog suda Snježana Šagud prihvatila je tužbu notornog televizijskog voditelja i desničarske ikone Velimira Bujanca, inače osuđenog da je usluge prostitutki plaćao kokainom, pa kaznila autore emisije News Bar s 12.000 kuna (1.600 eura) zbog teksta u pod naslovom “Hitna pomoć oživljavala Bujanca nakon vijesti o zapljeni kokaina vrijednog 44 milijuna eura”.

Jer po njoj, sutkinji Šagud, naslov i sam sadržaj teksta predstavlja “svjesne izmišljotine koje su za tužitelja uvredljive”.

Na ovom mjestu mogli bismo precizno citirati definiciju satire kao svjesnog i namjernog iznošenja lažnih vijesti i apsurdnih situacija, izrugivanja paralelnom stvarnošću. Mogli bismo navesti i da upravo News Bar na svojim stranicama ima jasno objašnjenje da objavljuje satiru, dakle neistinu. Mogli bismo ih usporediti s nekim od najboljih svjetskih komičara - jer oni to zbilja jesu, barem kad se uzme u obzir hrvatske uvjete u kojima rade - a mogli bismo i povodom ovog slučaja ispričati kakvu zgodnu dosjetku i sve okrenuti na šalu.

Ali ne, nećemo. Nije smiješno. Presuda News Baru, kratko i jasno, predstavlja civilizacijsko dno hrvatskog društva i potpuno potonuće svih moralnih, političkih i društvenih standarda. Ona je zabrinjavajuća u svakom mogućem aspektu - ali vjerojatno najviše u kao dokaz kolektivnog gubitka zdravog razuma. Jer, znamo da je prvi ozbiljan znak približavanja totalitarizmu upravo loša ili agresivna reakcija na humor.

News bar u kablovskom getu

Taj isti News Bar već je prije dvije godine bez objašnjenja brutalno uklonjen s hrvatske javne - pardon, državne - televizije, i to usred svoje premijerne sezone u kojoj se pokazao britkijim i konkretnijim kritičarom političke stvarnosti od svih ‘ozbiljnih’ medija zajedno. Prognan je na marginu kabelskih televizija s koje dopire tek do publike koja ga voli, poštuje i na koncu razumije - pa de facto ni ne može imati utjecaj koji bi svojom kvalitetom naprosto morao imati. Zatvoren je u geto televizija s nekoliko postotaka gledanosti i u tor društvenih mreža, tamo gdje i najkvalitetniji vrlo brzo bivaju pregaženi zatupljujućim sadržajem i ugušeni u masovnoj ispodprosječnosti.

U današnjoj Hrvatskoj očito tako mora biti, sada je pravosuđe samo stavilo svoj konačni pečat. Državu u kojoj se moćni poduzetnici puštaju na slobodu premda su luksuznom jahtom pregazili dvoje nevinih turista, u kojoj se bivšeg premijera ne može pravomoćno osuditi ni nakon deset godina postupka, u kojoj se ne može stati na rep čak ni osvjedočenim nasilnicima koji maloljetnim djevojkama razbijaju glave o zahodske školjke, krupnim kriminalcima, sitnim varalicama, obiteljskim nasilnicima, lopovima i ološu svih drugih vrsta ukratko, državu u kojoj nije nastradao valjda nitko osim onog nesretnog psa Mede osuđenog za “preglasno lajanje” - može se kritizirati, ismijavati, tužakati i proglašavati izgubljenim, propalim slučajem. Sve je to normalno.

Međutim, presuda zagrebačke sutkinje protiv News Bara ipak je korak više, posljednja stepenica nakon koje sve prethodno nabrojano može izgledati sitno, malo i besmisleno. Države koja koristi represivni aparat kako bi ugušila humor treba se bojati. Iskreno bojati.

(balkans.aljazeera.com)

( Damir Petranović )