Jedina u CG ima diplomu persijskog, pa iako nema posla, voli taj jezik

Ulcinjanka Dženana Grbović (26) vjerovatno je jedina u Crnoj Gori koja ima diplomu o završenim studijama persijskog jezika i književnosti, ali joj to puno ne znači da makar u dogledno vrijeme nađe posao u struci.

Persijski jezik službeni je u Iranu, Avganistanu i Tadžikstanu sa kojima Crna Gora nema uspostavljene diplomatske odnose na nivou ambasada, a govori se još u Uzbekistanu, Iraku, Kuvajtu i Bahreinu.

Grbović kaže da ipak ne žali što se iz Sarajeva vratila u zavičaj, iako je u tom gradu čeka posao. Navodi da se nakon boravka u Iranu zaljubila u tu zemlju i njen narod, za koje, kako kaže, vladaju brojne neosnovane predrasude.

Grbović je nakon gimnazije htjela da upiše muzičku akademiju, ali je presudio afinitet prema arapskom i persijskom jeziku, iz kojih je imala solidno znanje.

Neodoljiva mistika arapske, a posebno persijske književnosti dodatno je podsticala njenu želju da u cjelosti savlada i shvati djela Mevlana Dželaludina Rumija, Omera Hajjama, Hafiza i Sadija Širazija, Attara, Firdusija...

“Impresionirala me persijska književnost, a zanimljivo je da je vrlo cijenjena u Evropi, iako do 19. vijeka niko nije znao za nju. Getea, Ničea i neke engleske i švedske pisce, ta književnost je toliko privukla da su čak bili pod njenim uticajem”, kaže Dženana.

Opijenost ljubavlju prema Bogu ili srodnost duša koje izlaze iz tijela i sastaju se negdje u univerzumu, dodaje ona, moguće je razumjeti samo uz dobro poznavanje jezika, ali i vjere kojoj pisac pripada.

Točak sudbine odveo je u Sarajevo gdje je uspješno položila prijemni na Filozofskom fakultetu, na odsjeku za orijentalnu filologiju, studijska grupa Perzijski jezik i književnost i njeni planovi tada nijesu bili vezani za Crnu Goru.

Studije su bile teške ali interesantne, ali svakako najveće impresije, kako kaže, nosi iz Irana gdje je bila u dvanaestodnevnoj studijskoj posjeti.

“To je zemlja koju morate doživjeti”, poručuje Grbović.

Dodaje da joj je bila čast i privilegija da korača zemljom koja je kolijevka persijske civilizacije i uživa u svemu što ona pruža.

“Iran će vas zadiviti bogatim arheološkim nasljeđem, prelijepim džamijama, arhitektonskim remek-djelima i ljudima koji su veoma gostoljubivi, prijatni i otvorenog uma”, kaže ona.

Njena grupa je tokom boravka u Iranu posjetila Teheran, Persepolis, Isfahan i Širaz.

“Širaz je grad ruža, vrtova, ljubavi i poezije budući da se u njemu nalaze grobnice čuvenih persijskih pjesnika Hafeza i Sadija. Prepun je cvjetnih parkova i vrtova i palata iz 19. vijeka. Čarobni Persepolis je ceremonijalni, glavni grad Persijskog carstva u doba iranske dinastije Ahemenida, sa ostacima monumentalnog stepeništa i reljefima na zidovima”, priča i ističe da je i Teheran prelijep grad sa velikim muzejima, ogromnim bazarima, jedinstvenim džamijama i palatama.

U glavnom gradu Irana ima dosta turista, uglavnom iz Rusije.

“Na kraju, bili smo i u Isfahanu, odakle nosim najljepše utiske. Tu je jedno od remek-djela persijske arhitekture, džamija Sheikh Lotfollah sa najsavršenijom kupolom u Iranu, koja se nalazi na trgu Naghsh-e Jahan, što u prevodu znači pola svijeta. Na trgu, koji je jedan od najvećih na svijetu, nalaze se još mnoge druge znamenitosti grada, od palata Ali Qapu do mnogobrojnih džamija. I kad obiđete sve, zaista vam se čini kao da ste i vidjeli pola svijeta”, kaže Dženana.

Ljudi su gostoljubivi, a žene poštovane što se kosi, kako kaže, sa stereotipima da je ženski pol u Iranu diskriminisan. Prisjeća se događaja iz jednog restorana dok je sa kolegama čekala da stigne jelo.

“Čovjek koji je sa porodicom sjedio za stolom do nas, ponudio nas je hranom iz njegovog tanjira. Nakon početnog odbijanja i zahvaljivanja, prihvatili smo jer je u Iranu strašna uvreda ako tri puta odbijete takvu ponudu što smo u međuvremenu saznali. Kasnije, kada je nama stiglo jelo, mi smo ga podijelili sa njim i njegovom familijom”, sjeća se Dženana.

Tvrdi da je u Crnoj Gori, regionu pa i šire, pogrešna percepcija o pravima žena u Iranu.

“Žene su tamo veoma cijenjene, a mi ovdje živimo sa predrasudama. Uvjerila sam se da da nam se ovdje preko medija plasiraju neistine o tome. Tamo se prvo ženi daje da jede pa tek onda domaćinu, odnosno suprugu. Domaćin je dužan i da svoju ženu negdje izvede ako je ona ostala sa djecom cijeli dan u kući”, priča ona.

Kaže da je bila ne malo iznenađena porodičnim duhom i zajedništvom koje izrazito dominiraju životom u toj zemlji.

“Ukoliko je lijep dan, teško ćete naći mjesto na zelenim površinama u gradu. Tu su cijele porodice, muškarci, žene, djeca. Miris roštilja sa svih strana, osjeća se sloga, neko zajedništvo koje nigdje vidjela nijesam”, priča ona.

Marama kao simbol bliskosti

Tokom boravka u Iranu, Dženana i koleginice, nosile su maramu preko glave.

“Nije to moranje i nećete biti kritikovani ako ne nosite maramu. Poenta je u tome da ako je imate onda su svi bliskiji sa vama, osjećaju vas više svojima. Neće dozvoliti da se osjećate kao stranci niti ćete se u bilo kojem trenutku osjećati nesigurno”, pojašnjava Dženana.

Persijski ima 4 slova više od arapskog

Persijski jezik pripada grupi indoevropskih jezika, koja je najproširenija jezična porodica na svijetu. U indoevropske jezike spadaju i grčki, germanski, romanski, anadolska skupina jezika, albanski, keltski, baltički i slovenski.

Persijski jezik je najznačajniji jezik u grupi iranskih jezika i jedini za koga je na osnovu pismenih spomenika dokazano da je postojao kao stari jezik srednjeg doba i savremeni jezik. Za bilježenje persijskog jezika iskorišteno je arapsko pismo, odnosno u veoma maloj mjeri modifikovani arapski alfabet. Razlika leži u tome što su u arapskom alfabetu u persijskom jeziku dodata još četiri slova karakteristična za indoevropske jezike a to su: “č”, “g”, “p” i “ž”, što ukupno čini 32 slova.

( Samir Adrović )