Poljoprivredom zamijenio posao u Beogradu
Đorđe Bulajić je jedan od dobitnika nagrade za najbolje proizvođače zdrave hrane Ministarstva poljoprivrede
Tivćanin Đorđe Bulajić, porijeklom sa Grahova, prije pet godina odlučio je da menadžerski posao zamijeni poljoprivredom, sajmove njivom, automobile organskim povrćem. I nije se, kaže, pokajao zbog te odluke.
"Menadžerski posao u Beogradu radio sam 20 godina, počev od menadžera do direktora prodaje. Taj posao je u to vrijeme bio i perspektivan i interesantan i vežu me lijepe uspomene za njega. Ali, to je i okidač zbog koga se bavim ovim poslom. Tih 20 godina radio sam za druge, a sa druge strane prodavao sam proizvode za koje nijesam znao ni koliko su dobri i kvalitetni, a morao sam da ih hvalim i prodam na najbolji mogući način”, objašnjava Bulajić koji sa suprugom Anitom i troje djece živi u Tivtu.
Međutim, na Grahovu, gdje se nalazi porodično imanje, Bulajići su gotovo svakodnevno. Na dva hektara zemlje proizvode cveklu, rukolu, crni luk, mrkvu, kukuruz, nanu i samonikle drenjine, kulture za koje su dobili sertfikat i koje su označene kao organski proizvodi. Tu su i krompir, čeri paradajz, paprika, kupus, tikvice i drugo povrće koje je u tzv. “prelaznom periodu” i čeka da dobije pomenuti sertifikat.
"Moja proizvodnja se uglavnom bazira na turističkoj sezoni jer proizvodi na Grahovu dolaze ljeti za vrijeme turističke sezone, posebno u avgustu kada je najveća posjećenost i kada se najviše mojih proizvoda plasira u konobama, restoranima, hotelima. U Podgorici je otvorena organska tezga i to se jako dobro pokazalo, jer Podgorica je grad koji živi 365 dana u godini. Planira se i otvaranje nacionalne prodavnice organskih proizvoda, što je jako dobro i za nas proizvođače i za kupce koji neće morati da lutaju već će na jednom mjestu imati sve što je organsko”, kazao je Bulajić i istakao veoma dobru saradnju sa Investiciono-razvojnim fondom (IRF) i resornim ministarstvom.
Staru kamenu kuću, pojatu, adaptirao je u magacin za skladištenje hrane tako da proizvode može čuvati i plasirati tokom čitave godine, a da bi posao bio ekonomski isplatljiv najveći dio obavljaju on i supruga.
"Djeca su još mala, ali i ona pomažu koliko mogu. Ljeti po potrebi angažujem sezonsku radnu snagu. Za ovih pet godina pionirskog rada bilo je dosta perioda kada smo se pitali da li odustati ili nastaviti. Ali, ta borba se isplatila", iskren je Bulajić koji smatra da je sada najbolji trenutak da se ljudi bave proizvodnjom.
Kada je organska proizvodnja u pitanju, Bulajić smatra da ona ima perspektivu, kao i da su cijene, koje su više za 20 do 30 odsto od neorganskih, prihvatljive za potrošače.
"Ako se ima u vidu koliko je organska hrana zdrava i dobra, smatram da nije skupa. Bolje je kupiti manje a kvalitetnije, nego više i nekvalitetnije proizvode. Znaju to i potrošači", uvjeren je ekonomista koji, kako sa osmijehom reče, u hodu uči o poljoprivredi.
“Dosta sam naučio, ali to i dalje radim svakog dana. Poljoprivreda je nauka i u toj struci imamo dosta obrazovanih ljudi, ali jedno je praksa a drugo teorija. Učim na svojim neuspjesima i ne predajem se”, riječi su čovjeka, koji je jedan od prošlogodišnjih dobitnika nagrade za najbolje proizvođače zdrave hrane koju dodjeljuje Ministarstvo poljoprivrede.
Ove godine planiraju i eko-turizam
Bulajići namjeravaju da prošire biznis i da od ove godine pet hektara zemlje bude zasađeno organskim proizvodima. U planu je i kredit od IRF-a za nabavku teške mehanizacije, ali i jedan vid eko-turizma.
"Već imam kupce koji praktikuju da dođu na imanje, sami uberu povrće i uvjere se kako to radimo, tako da mi je zamisao, s obzirom na to da je Grahovo blizu primorja i da je put frekventan, da otpočnem i neki vid eko-turizma. Planiram da od ovog ljeta, u saradnji sa ostalim kolegama koji se bave organskom proizvodnjom, krenem u tu priču”.
Porodica konačno zajedno
Anita priznaje da je zadovoljna što je suprug odlučio da menadžerski posao zamijeni organskom proizvodnjom.
"Zadovoljna sam jer smo konačno svi zajedno. Ranije, dok je radio po firmama, nijesmo se uopšte gledali. Sada ljeti, svi zajedno, ‘zasučemo rukave’ i radimo. Kao mala odrasla sam na farmi, ali tada sam se više igrala i gledala, a sada praktično radim i moram priznati da nije teško. A i lijepo je”, sa osmijehom je kazala Anita.
( Svetlana Mandić )