Ljudi bez lica i imena

Mafija je već generacijama sastavni dio života na Siciliji, kao i borba policije da uhapsi njene vođe. Elitna jedinica koja ih lovi nazvana je „katurandi“, što bi značilo „lovci“, kazao je jedan od pripadnika ove jedinice i pružio uvid u tajnoviti svijet u kojem radi i u to kako je krio svoj posao od svoje djevojke dok ona nije prepoznala njegovu zadnjicu na televiziji.

Jedini put kada ćete vidjeti pripadnika „katurandija“ je kada hapse nekog mafijaša. To su ljudi „bez imena i bez lica“ - kada sprovode operacije nose maske kako ih ne bi mogli identifikovati.

Grupa lavova

"Više volimo da nas zovu „grupa lavova“ jer smo upravo takvi: divlji, slobodni i spremni za napad u bilo kojem trenutku u ovoj džungli“, kazao pripadnik ove jedinice, koji se predstavio kao IMD.

"Nekada biste dobijali prijetnje od loših momaka, kozje glave bi vam stigle direktno na kućnu adresu - to nije bilo prijatno“, kaže on.

Tokom 90-ih dobio je fotografiju registarskih oznaka svog automobila, označenu crvenim krstom. Pojedine njegove kolege su zbog prijetnji napustile jedinicu, ali ne i on - a tokom godina rizik po život se smanjivao.

Često se događa da on i njegove kolege razviju čudno intiman odnos sa kriminalcima koje prate. Dešava se da ih prate i prisluškuju decenijama prije nego što ih uhapse.

"To je kao da živite sa tim ljudima. Čujete ih kada začinju djecu, slušate njihove porodične razgovore, vidite kako im djeca odrastaju i njihove emocije postaju vašu“, kazao je.

Depresija nakon hapšenja

Nedjelje nakon hapšenja mogu biti depresivne.

"Više ih ne viđate - sa tim se psihički teško nositi, a budući da su bili dio vašeg života - počinju da vam nedostaju“, kazao je IMD.

Tokom dvije decenije u policiji, IMD je pomogao u hapšenju skoro 300 mafijaša, uključujući i Đovanija Bruska, ozloglašenog zbog kidnapovanja i mučenja 11-godišnjeg sina drugog mafijaša koji ga je izdao. Bruska je dao nalog da se dječak ubije, a tijelo rastvori u kiselini zbog čega porodica nije mogla da sahrani dječaka.

U trenutku hapšenja kada „katurandi“ upadaju u kuću nekog mafijaša, IMD kaže da su osjećanja pomiješana. "Želite da im postavite puno pitanja: Zašto ubijaš? Zašto to radiš drugom ljudskom biću?“ Međutim, prilike sa razgovor su ograničene, i svaka razmjena je prilično nezadovoljavajuća.

"Kada smo uhvatili Bruska, poznatog kao Svinju, počeo je da plače kao dijete. Bernardo Provencano, bos svih bosova, sa druge strane ostao je tih i šapnuo mi, „ne znate šta radite“. Međutim, uhvatili smo ih i to je najvažnije“.

Bruska je bio ključni igrač u zločinu koji je inspirisao IMD da se pridruži policiji. Mafija je 23. maja 1992. godine postavila pola tone eksploziva ispod puta prema međunardonom aerodromu u Palermu i ubila tužioca koji se borio protiv mafije Đovanija Falkonea. Bruska je kasnije identifikovan kao čovjek koji je pritisnuo dugme i aktivirao bombe.

"Bio sam na zabavi moje djevojke za njen 18. rođendan“, kazao je IMD, koji je u to vrijeme bio student biologije. „Njen otac je bio šef specijalnog tima za vanredne situacije policije u Palermu a kada je bomba eksplodirala, pejdžeri svih policajaca koji su bili na zabavi počeli su da pište u isto vrijeme i svi su otišli u suzama“.

IMD je odmah želio da otkrije šta se dogodilo ali kada je shvatio da je put prema aerodromu zatvoren, odlučio je da se odveze motorom do centra Palerma i vidi kako ljudi reaguju.

"Upravo tamo“, prisjeća se IMD, pokazujući prema malom trgu, „vidio sam grupu momaka kako se smiju i navijaju dok jedu panini. Otišao sam do njih i rekao im da je tužilac Falkone ubijen. Pogledali su me i rekli „šta nas briga za to“.

"Znao sam šta želim da uradim. Sljedećeg dana sam se pridružio policiji kako bi uhvatio što je moguće više loših momaka".

U to vrijeme, mali broj mladih Sicilijanaca želio je da se pridruži „katurandima“ - dijelom zbog toga što je to opasan posao - stoga je IMD odmah primljen.

"Većina ljudi koje poznajete bi prestala da razgovara sa vama ili bi vas pljunula u lice zbog toga što ste policajac jer je to smatrano najvećom izdajom", priča on.

Buduću suprugu upoznao na zadatku

"Odustao je od studija i dok su njegovi stari prijatelji sa fakulteta „jurili djevojke u noćnim klubovima“, kako on to kaže, IMD je pratio Đovanija Bruska i druge mafijaške bosove poput Salvatorea Tota Rina, koji je naredio ubistvo Falkonea.

Dok su pratili Bruska, IMD i jedan njegova kolega završili su u Ćinisiju, malom gradu blizu Palerma.

"Bila je tu jedna grupa djevojaka i mi smo im prišli. Zamisao je bila se upoznamo sa ljudima iz Ćinisija kako ne bi bili sumnjivi. Naravno uspjelo je... uhvatili smo mafijaša, ali ja sam poslije morao da oženim djevojku", priča uz smijeh.

Njihovi sastanci su bili neobični. Djevojka - nesvjesna onoga što se dešava - poslužila je i kao dio njegovog lažnog identiteta.

"Umjesto da vodim djevojku, sada moju suprugu, na lijepe plaže i ljubim je pod zvjezdanim nebom, vodio sam je na užasna mjesta, slijepe ulice pune smeća, samo zato što sam pratio ljubavnicu bjegunca. Počeli bi da se grlimo i ona bi me pitala: zašto baš ovdje od svih drugih mjesta".

Nakon što bih je ostavio kući, išao bih u kancelariju i podnosio izvještaj. Voljenima je govorio da radi u službi za izdavanje pasoša.

Prepoznala ga po zadnjici

Kada su IMD i njegove kolege uhvatili Bruska, „svi su bili ispred televizora i snimali su hapšenje“, priča on.

Kada je moja supruga (tada djevojka) vidjele muškarce sa maskama primijetila je poznatu zadnjici i pozvala me je. Nijesam više mogao da krijem istinu. Rekao sam joj, "molim te ne pričaj ništa svojoj babi jer će onda cijeli svijet saznati“. Srećom umjela je da čuva tajnu“.

Najtraženiji italijanski mafijaš danas je Mateo Mesina Denaro, poznat kao Dijabolik - nadimak koji je uzeo zbog neuhvatljivog lopova iz jednog stripa. Bos sicilijanske mafije u bjekstvu je od 1993. godine, a policija vjeruje da živi u inostranstvu, vjerovatno u Južnoj Americi.

Jednom se hvalio kako bi mogao cijelo groblje da napuni svojim žrtvama, a prošle godine je objavljeno da je komunicirao sa drugim kriminalcima koristeći šifrovani jezik koji se odnosio na ovce. Poruke koje su razmjenjivali glasile su „ovcama je potrebno šišanje“, i „makaze treba naoštriti“. Jedeaanest muškaraca je uhapšeno na Siciliji - IMD je bio tamo - ali je Denaro ipak ostao na slobodi.

Mada sicilijanska mafija nije moćna kao prije 20 godina, ona i dalje predstavlja problem za ostrvo. „Znaju da više ne mogu da ubijaju kao ranije, stoga je sada cijeli sistem zasnovan na mreži interesa koji obuhvataju politiku, finansije i utkana je u samu strukturu sicilijanskog društva“, priča IMD.

Romantična aura mafije

Za pojedine, naročito tinejdžere i turiste, Mafija i dalje ima romantičnu auru. Na uličnim štandovima u Palermu reklamiraju majice sa motivima iz “Kuma”, upaljače u obliku pištolja i statue muškaraca sa brkovima i puškama.

Jedan od tih štandova nalazi se nedaleko od Via Damelio, slijepe ulice u stambenoj četvrti, u kojoj je 19. jula 1992. godine u mafijaškom bombaškom napadu ubijen još jedan tužilac Paolo Borselino. „Bio je poznat kao „dobri čovjek Palerma“, zbog njegove borbe protiv organizovanog kriminala.

"Ove ulice su paradoks, isto kao i ovaj grad“, kaže IMD. „Htjeli bismo da budemo civilizovani kao ostatak svijeta, ali nikad ne odustajemo od ove perverzne fascinacije kriminalnim podzemljem“.

Naučili književnost od mafijaša

Jedan od ljudi koje su „katurandi“ prisluškivali i pratili bio je ljekar u Palermu, koji je sada u zatvoru.

"Bio je zaista učen čovjek, svi smo naučili italijansku književnost slušajući ga. Pravili smo bilješke, uzimali knjige koje bi pominjao u beskrajnim predavanjima svojoj djeci. Bilo je to kao da slušamo radio program, i svi smo bili fascinirani njegovim manirima, načinom razmišljanja i kreativnošću. Bilo je teško povjerovati da je mafijaš."

( Nada Bogetić )