Lelek za Dejvida Džonsa

Kud se đede međ planete? Diko naša! Lunarnoga kola beže, Zorni Zigi! Moga li se oprostiti? Proste rane! Danas da te pominjemo, Crn’ zvijezdo! Ko ostade nakon tebe? Nadvojvodo! Da preumi tuđu muku, Umjetniče! Ostavi nas neutješne, Ostavštino! Kad javiše da si poš'o, Pošten poš'o! Obasjanog mjesečinom, Lele gledam! Uspeo se kuda dođe, Vratio se! Tvorcu svakog predskazanja, O, pjesniče! Vilosofe među đecom, Rok-ikono! Ljubljen bane od muzike, Bastalo ti! Prevari nas skorom pjesmom, Puste nade! Koliko te samo žalim, Imam koga! Sad si među drugovima, Muze sine! U te gore ledenice, Aladine! Pozdravi mi Lua Rida, Mrtva usta! Ljubiše te srcem čistim, Kuku nama! Kada stigneš u te dvore, Tom majore! Poljubi mi Jan Kurtisa, Lelek vazda! Pomiluj nam miljenicu, Dženis mladu! Što kosa joj naspram mača, Zor-đevojku! Pomeni se Džoni Keša, Đe nestade? Pitam bolan svako malo, Đe pođoste? Ostaviste samo sreću, Plaču ne dam! Dobri mužu i heroju, Blažen spavaj! Okreni se, nemoj žalit, Žali Bože! Pripogledaj što si bio, Bitku krasni! Sav te svijet zove sada, K’o Hendriksa! Vas dvojica međ prvima, I Bob Dilan! Što ostade oka mutnog, Pjesničina! Da promatra mjesečinu, Vrh Ormena! Strašnog doma sa svijećom, Lučom jednom! Što si htio poručiti? Mudra glavo! Ko će tebe nastaviti? Ti mijeno! Nijesmo te poslušali, Dejvid Džonse! Ljubav sama da zavlada, Ljubavniče! Zato spavaj sred nebesa, Bez pauka! Nek ti đeca ne zamjere, Dobri oče! Što odeždu skinu zadnju, U prah ode! Prah je prahu vazda htio, Sjećaš li se? Samo jednu imam želju, Rebel, Rebel! Nek berlinski oni dani, Zlatna ljeta! Povrate se ovog časa, Mili brate! Otvori nam srca jopet, Veličino! Ti vidio jesi život, Okom drugim! Što je bojom prometnulo, Sjajno oko! Upravilo ponad ljudi, Zanavijek! Mišlju hitam svome popu, Igi Popu! Sa njim ću te oplakati, Pasendžeru! Svijet lijep ostavi nam, O, Starmene! Plamti šara više zjene, Zemnim šarom! Nikom neće pristajati, ​kano tebi!

( Brano Mandić )