Radovićeve virtuoznosti izložene u Podgorici

JU Muzeji i galerije Podgorice priredile su u podgoričkoj Modernoj galeriji izložbu radova istaknutog crnogorskog konzervatora Živka Radovića (Mojkovac, 1962). Radović je diplomirao (1986) na Kulturološkom fakultetu na Cetinju. Kao student, bio je član ekipa za konzervaciju Pećke patrijaršije, Sabornog hrama u Kraljevu, manastira Ravanica, Ljubostinja, Vraćevšnica, Studenica, Gradiše i riznice SPC u Dubrovniku. Zaposlen (1988-2000) kao konzervator u RZZSK na Cetinju, a sada je kozervator u JU MG Podgorice.

U tom periodu, radio je samostalno ili kao rukovodilac radova na konzervaciji živopisa, ikonostasa i relikvijara, na brojnim spomenicima kulture u Crnoj Gori. Pored toga, konzervirao je veliki broj ikona, slika iz muzeja, galerija i privatnih kolekcija. Stalno živi i radi u Podgorici. Aktuelnu izložbu prati kolorni katalog sa uvodnim tekstovima istoričara umjetnosti dr prof. Anike Skovran i dr prof. Aleksandra Čilikova.

U izložbenom prostoru na spratu galerije, na izuzetno profesionalan način, prezentiran je dio najznačajnijih radova, koje je za tri decenije serioznog konzervatorskog pregnuća, ostvario konzervator savjetnik, Živko Radović. Već pri prvom susretu sa izloženim eksplikatima, bjelodano je da se radi o izuzetno vrijednom i zaista raritetnom sakralno-profanom blagu, odnosno eksponatima koji predstavljaju temeljne kulturno-indendtitetske vrijednosti jednog naroda. Takođe, pri samo ovlašnom uvidu u prezentirani materijal i nivo konzervatorskih zahvata, zasigurno se mora zaključiti da se istinski stručnjak i znalačka majstorska ruka bavila tako zahtjevnim i veoma komplikovanim poduhvatima. Kada se detaljnije spoznaju konkretni eksponati i kada se anticipiraju navedeni podaci prezentirani u opsežnim legendama, sasvim je evidentno da se konzervator Radović bavio primarnim atributima u velikom broju sakralnih zdanja, a to su prevashodno ikonostasi, ikone, živopisi i relikvijari.

Svakako, Radović se posvećeno i stručno bavio restauriranjem i konzervacijom svetovnih, šafelajnih egzemplara iz muzeja, galerija i privatnih kolekcija. Naprosto, bilo bi nepravedno ne istaći njegov vrhunski osjećaj i iskustvenost, koji su ti profani za razliku od egzaktno sakralnih i strogo kanoniziranih primjeraka, ipak zahtijevali mnogo značajniji stepen umjetničkog senzibiliteta i artističke virtuoznosti.

Neiscrpnom energijom i ogromnim iskustvom do savršenih rezultata

Živko Radović je sa neiscrpnom energijom i ogromnim iskustvenošću, uspio da se veoma uspješno izbori sa ukupnom problematikom, te da javnosti na veoma efektan način prikaže segmentarno, završne efekte njegovih mnogostrukih konzervatorskih stremljenja i napora.

Na veoma slikovit način, svaki njegov konzervatorski zahvat, prikazan je sa dvije izuzetno profesionalno realizovane fotografije indentičnih dimenzija, po pravilu, sa lijeve strane je objekat prije restauracije i konzervacije, a sa desne nakon intervencije. Razlike su i više nego evidentne, osobito kada se kod određenog broja eksplikata, uporede neposredna fizička oštećenja i nataloženi slojevi nečistoće, sa finalnim primjerkom.

Radović se katkada, da bi bio eksplicitniji, služi i fotografijama koje su zumirane, zapravo uvećano prikazuju pojedine detalje i završne efekte konzervatorskog umijeća. Konačno, upravo ti foto-predlošci, sasvim jasno ukazuju, na virtuoznost, zahtjevnost, napore i izuzetan značaj konzervatorskih pregnuća, a samim tim i veliku posvećenost vlastitoj profesiji Živka Radovića.

( Slobodan Slovinić )