Intimne "Linije dodira” u staklu

U malom prostoru podgoričke galerije Koncept Art Space u Karađorđevoj ulici broj 13, mlada umjetnica iz Budve Ivana Babić, predstavila je svoje nove radove koji, kako je istakla, predstavljaju intimne trenutke i stanja, a zamrznute na staklu. Babić je postavku objedinila nazivom “Linije dodira”, a odabrala je 21 sliku malog formata nastalih na staklu. Tehnika slikanja na staklu je za nju bila posebno izazovna, jer je u pitanju nova i drugačija tehnika koja zahtijeva drugačiji pristup radovima.

“Sve slike koje su izložene nastale su prošle godine. Bio je veliki izazov, posebno zbog tehnike koja je drugačija od svega što sam ranije radila, odnosno zbog principa po kojem se slika stvara “naopako”, obrnutim redosljedom, na staklu. Ono što se, prilikom uobičajenih tehnika (poput ulja na platnu, akrilika na platnu), posljednje radi ovdje se to mora uraditi prvo. Onaj ‘finiš’ i prepoznatljivost sa kraja rada u drugim tehnikama, na staklu mora biti osnova djela. Proces je obrnut, pa je to veliki izazov jer zahtijeva i veću pažnju i koncentraciju kako na postupak, tako i na ono što je cilj da slika prikaže”, kaže umjetnica. Ona je svoje radove iz postavke “Linije dodira” počinjala detaljima, a završavala krupnim kadrovima i objašnjava “Vijestima” šta misli pod “naopakim” u svojim minijaturama.

“Ja na početku radim detalje, pa tek onda radim pozadinu i krupne kadrove. Pritom, zanimljivo je i to što nijedna slika ne obuhvata samo jedno staklo koje je oslikano sa zadnje strane, već je na svakoj više slojeva stakla koji utiču na to da se dobije prostornost, detaljniji i vjerodostojniji oblik na slikama”, priča ona i dodaje:

“Zašto staklo? Staklo sve otkriva. Neposredna umjetnička ispovijest bez maske. Takva je dok se kreira, i kao kreacija. Postavka obuhvata 21 sliku malog formata, sagledive emocijama”.

Babić je istakla da je jedini koncept izložbe u Podgorici da svaka njena slika prenese određenu emociju ljudskih stanja.

“Jedini koncept koji je zapravo postojao jeste da svaka slika prenese određenu emociju - da li stanje samoće, stanje bliskosti, stanje tuge, a to su neka stanja koja prate sve nas i upravo to je osnova. Cilj je bio i da se prostor galerije Koncept Art Space iskoristi za postavku, jer je on sam po sebi intiman, nije klasičan galerijski prostor od kojih većina, na neki način, nosr neku hladnoću, već je ovo topao i prijatan prostor koji ljudi mogu da iskoriste po želji, mogu da sjednu, popiju kafu, čaj ili šta već, mogu da ćaskaju i diskutuju i o slikama koje su na zidovima, a koje se mijenjaju od postavke do postavke”, istakla je Babić koja se slikanjem i crtanjem bavi od djetinjstva.

Kako “Linije dodira” donose intimne trenutke čovjeka koji istražuje, upoznaje, otkriva, pa i krije sebe, stanja sebe i život uopšte, umjetnica kaže da je za to simbolično i namjerno odabrala ovu neobičnu tehniku. “Ima simbolike, da. Željela sam da na radovima pokažem ljudsko stanje, ali i da se upravo njima pokrene ljudsko stanje kod gledalaca, publike, odnosno da se pokrenu neke emocije prilikom posmatranja i spoznavanja ovih mojih slika. Neki cilj mi je bio i da se uhvati i zamrzne intimni trenutak i intimna emocija, kako bi trajali duže”, priča ona. Babić se prošle godine predstavila izložbom “Obrisi” u Budvi i Kotoru, ali smatra da su “Linije dodira”, ipak, nešto novo i mnogo ličnije. “Izuzev boja koja je dominantna i na ranijim mojim slikama, a i sad, mislim da nema neke direktne veze između mojih radova. Prethodne slike su bile pretežno formirane kao neka vrsta impresionističkog doživljaja, a ove koje čine ‘Linije dodira’ su baš intimnistične, da tako kažem”, istakla je ona.

Ivana Babić je rođena 1984. godine u Sarajevu, a živi u Budvi. Slikanjem i crtanjem se bavi od ranog djetinjstva. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici 2008. godine, te stekla zvanje diplomirani inženjer arhitekture. U periodu od 2008. do 2014. je radila kao saradnik u nastavi na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici na predmetima Arhitektonska i kompijuterska grafika I i II, Arhitektonska analiza I i II i Sintezni projekti. Pored rada u struci i Fondaciji Budva bavi se i slikarstvom. Od 2003. godine je učestvovala na nekoliko grupnih izložbi, a od prošle godine se predstavlja i samostalno. Učesnik je 52. Zimskog salona u Herceg Novom.

Izložba u Podgorici otvorena je za posjetioce do 21. januara. “Koncept, na čelu sa Dudom Duletić, i ja predstavljamo publivi ovu postavku pod nazivom ‘Linije dodira’ za koju su radovi nastali upravo dodirima po staklu, a sa željom da dodirnu srca svih posjetilaca. Hvala ‘Vijestima’ što ste ispratili izložbu, i srećni praznici vama i svim čitaocima”, poručila je Babić.

Slikarstvo je moja prva ljubav, a arhitektura racionalan izbor

Ivana Babić, za “Vijesti” kaže i da je veoma zadovoljna kako su je publika i kolege prihvatili, s obzirom na to da nije akademska slikarka...

“Mislim da je sredina veoma otvorena, a to mi posebno znači sa te tačke gledišta da ja nijesam akademski slikar. Drago mi je i znači mi što kolege koje jesu akademski slikari prihvataju moje djelo i ohrabruju dalje stvaranje. To mi posebno znači i to bih izdvojila, kada je Crna Gora u pitanju”, priča ona.

A za arhitekturu se, kaže, opredijelila racionalno, ali slikarstvo je njena ‘prva ljubav’.

“Interesantno je to što je slikarstvo zapravo moja prva, početna želja. Ja sam od djetinjstva željela da budem slikar, a arhitektura je bio neki, možda, racionalniji izbor koji se pojavio tokom godina”, kaže Babić i dodaje da konekcija između arhitekture i slikarsta postoji.

“Možda na ovoj izložbi koju sam uradila ta veza i nije toliko izražena, ali to nije ni bio cilj ove postavke. Ranije moje samostalne izložbe, postavka “Obrisi”, predstavljala je gradove iz snova i tu je arhitektura direktno korespondirala sa predstavljanjem mojih umjetničkih zamisli i predstavljanja mene u umjetnosti, pa i sa nekim unutrašnjim odrazom”, kazala je Babić.

• 21 minijaturu obuhvata postavka kojom se Ivana Babić prvi put predstavlja u Podgorici

( Jelena Kontić )