Kad je neznanje znanje

U Crnoj Gori se sve zna, skoro. I ko šta radi, i ko za koga glasa, i koji supružnici se zlostavljaju, pa poslije demantuju, i ko je koje vjere, nacije, ove ili one orijentacije... Sve neka saznanja od ključne, suštinske važnosti za život i napredak, reklo bi se. Ipak, promakne ponešto, pa se desi tako da se ne zna kada najbliži saradnik i prijatelj ošteti državu za destine miliona eura, i to ne odjednom, nego u kontinuitetu, godinama.

I danas je vrlo važno znati jesi li za Mila ili nijesi.I nema neke razlike u odnosu na nekadašnje: jesi li za Staljina ili si protiv, osim što je tada bila opcija odlazak na Goli otok, a danas te ucjenjuju gubitkom radnog mjesta, inače suština je ista. Opozicija vlasti, nažalost, nije u stanju da odgovori na te ucjene vlasti i ponudi alternativu pa samim tim i ne dobija mogućnost da promijeni vlast, evo 25 godina. Ako se nešto ne promijeni u tim ključnim stvarima, džaba sva priča, ostaće ovako i narednih 25. I lično sam iskusio u kratkotrajnom političkom eksponiranju, od svega nekoliko mjeseci, kako jadno i tužno sve to izgleda, pa ne kažem ovo tek onako. A moje iskustvo govori da i vlasti i opoziciji fali odgovornosti i da je preovlađujući lični interes i borba za vlast i pozicije, a ne interes države. Bojim se da će upropastiti, na kraju, ovu državu otimajući se za vlast. Utisak je da svi sve znaju i u sve se razumiju, ali da li je baš tako.

Evo šta bi mene, recimo, zanimalo da pročitam i saznam, a nisam u mogućnosti u našim medijima.

Interesuje me kada će biti u funkciji podvodni kabal između Italije i Crne Gore kojim će biti omogućen transtport električne energije, na obije strane? Prvo je bilo do 2016. sada 2017, možda 2018...? Da li neko zna kakva je situacija na tržištu energije u Italiji, pa i kod nas, u regionu i da li će biti isplativije izvoziti ili uvoziti struju? Da li se Crna Gora pripremila, za jednu ili drugu opciju - imamo li energiju za izvoz, a ako nemamo zašto nemamo i ko je odgovoran za to? Ako ćemo da uvozimo onda je pitanje zašto nemamo dovoljno energije za svoje potrebe makar? U kojoj fazi izgradnje je transmisioni sistem, jednom kada energija bude dostupna za izvoz ili uvoz, da li smo spremni i za to? Ukratko, nema jasne predstave šta i kako će se dešavati i kako će to uticati na našu ekonomiju i standard građana u skoroj budućnosti. Napokon, da li će cijena struje rasti ili padati, neka nam kaže neko?

Dalje, da li ima informacija sa tržišta aluminijuma i čelika, šta nas očekuje, hoće li se industrija aluminijuma i čelika razvijati, kako je obećano, ili će nestati, kao što se sve češće pominje u posljednje vrijeme? Da li je ogroman prostor na kome se nalazi KAP danas planiran za nešto drugo, izgradnju stambenih blokova, tržnog centra? Samo da prođu izbori. To mene pitaju ljudi, a ja nemam informaciju, pa pitam sada javno. A u prilog tome, zašto je sve utihnulo u posljednje vrijeme, zašto nema informacija, obećanja, optimizma....kao nekad. Pa zar neće uskoro parlamentarni izbori, šta se dešava? To dodatno pospješuje priče i špekulacije na ovu temu, u uslovima kada se ništa ne investira i ne dešava, a ćelije elektrolize se zauvijek gase i režu za otpad.

Da li ima i jedna stručna, ozbiljna analiza o tome koje su mogućnosti i izazovi turističke privrede u Crnoj Gori makar do kraja ove decenije, osim paušalnih optimističkih najava pojedinih turističkih poslenika za narednu sezonu, doduše ne otkrivajući nam argumente za najavljene rekordne prihode i posjete? Kao da je samo po sebi dovoljno biti optimista i svi problemi riješeni. Pa zar nijesu bile optimističke najave i za ovu zimsku sezonu, pominjani rekordi, kad ono - nema snijega, propade sezona?

Napokon, zašto neko na vrijeme ne napravi analizu oko dugoročnog trenda kretanja valuta, euro-dolar, makar da znamo otprilike koliko će nas koštati taj autoput? Ovako, kako smo krenuli, može milijardu, a može i milijardu i po, nečega, čini se da nije bitno ni čega ni koliko. Jer važno je da smo mi vodeća ekonomija u regionu, da nam je BDP drugi u Evropi po rastu, da smo lideri u evroaltlantskim integracijama. A ne znamo, očito, šta nas čeka i sa kakvim izazovima ćemo se suočavati u skoroj budućnosti. O tome ćemo misliti kada dođe vrijeme za to, kada se dese, pa ćemo se baviti posljedicama, kao i uvijek do sada, a ne uzrocima i prevencijom.

Crnoj Gori je neophodno znanje. Ali i neznanje. U stvari, po potrebi, nekad nam treba znanje, a nekad i neznanje. Kako bismo se branili od neprijatelja i ''domaćih izdajnika'', da smo sve znali? Mora se ponešto opravdat' i neznanjem. A onda nema ni odgovornosti. A tako možemo u nedogled. Da je vječna Crna Gora, ojha.

( Goran Đukanović )