Upoznajte Cetinjanina koji je dva i po mjeseca živio sa amazonskim plemenima
Idealno putovanje, za mnoge bi bio spoj komfora, uživanja na egzotičnim destinacijama sa koktelom u ruci. Međutim, jedan Crnogorac je odavno svoju ekskurziju snova zamišljao kao odlazak u neistražene i nepristupačne djelove Amazonije
Gledajući emisije o narodima koji žive daleko od civilizacije, da li ste nekada mogli sebe zamisliti među njima? Iako je i ranije putovao, pravu avanturu, Cetinjanin Filip Zečević, osjetio je živeći dva i po mjeseca sa amazonskim plemenima u Brazilu, Kolumbiji i Peruu.
Zamisao čije ostvaranje se činilo dalekim, ostvario je nakon što je upoznao Gorana iz Srbije, koji već 30 godina živi u Latinskoj Americi.
Na sreću, kako kaže, tajne zagonetne prašume otkrivao je u periodu kad nije bilo komaraca.
"Oni žive u rezervatu koji čuva vojska, i tu se ne može. Morali su da izađu, da naprave s nama kontakt van rezervata, gdje smo proveli vrijeme na teritoriji drugog plemena, koji su nekad kanibali bili. Zadnjih 20 godina nije zabilježen kanibalizam. Naši Indijanci su našli njihove tragove u toku noći, zbog drugih ljudi se nije pominjalo da se to dešava", priča Zečević.
S obzirom da voli tradicionalni način života, Filip se brzo stopio sa prirodom i navikao na život u drvenim kućicama sa palminim krovom.
Na plemenskom meniju česta je riba, pečena banana i meso od majmuna. Kako obroci zavise od ulova, probao je za njega neobične specijalitete kao što su crvi, supa od majmuna te meso od krokodila i divlje svinje.
"Budiš se kako sunce izađe, tako se i oni bude, ritual je odmah da se krene u lov. Nemaju struju da bi skladištili hranu, mora dva puta da se lovi. Love majmune, ribu, ptice, nekolike vrste glodara, divlje svinje. Oni znaju njihov jezik. Ja znam španski, engleski i ovaj naš, ali nikakve greške nije bilo u komunikaciji. Malo sam bio intresantan zbog brade i što sam ćelav, mada oni već osam, devet godina imaju kontakt sa bijelim čovjekom jer moj prijatelj vodi ljude da provode vrijeme s njima. Prije 40 godina su prvi put kontaktirani, tako da im nije strano, pitali su me kolika leta mijenjam do kuće, upoznati su sa svim uglavnom".
Palma i životinjski zubi koriste se za pravljenje nakita. Dok broj ogrlica oko muškog vrata pokazuje koliko je njegova žena vrijedna, različiti detalji i tetovaže predstavljaju položaj u plemenskoj hijerarhiji.
"Kod muškaraca to predstavlja sazrijevanje kao u većini plemena. Oni tetoviraju lice, stavljaju parčad drveta kroz nos, kroz usnu. Sebe smatraju da su jaguar ljudi. To je jako bolno pa mali broj ljudi završi inicijaciju za lovca - muškarca", kaže Zečević.
Nije rijetkost da muškarci kradu žene iz drugih plemena, kaže ovaj tridesetrogodišnjak. U njihovom društvu jasno su podjeljene uloge.
"Imaju pravo da imaju dvije žene, ali ukoliko on nije dobar muž, lovac, žena ima pravo da ga napusti bez ikakve ljutnje, da se uda za drugog lovca. Pojedine stvari mogu samo muškarci da rade, pojedine samo žene, podjeljeno je dosta toga. Love samo muškarci, oko đece samo žene, oko rituala samo žene, konkretno za skupljanje kamno otrova samo žene mogu da rade oko toga".
Upravo u kambo ceremoniji detoksikacije organizma učesvovao je i FIlip. Imao je smjelosti da bude dio raznih rituala uprkos tome što su neprijatni i bolni, poput sipanja kapi od lijane, i stavljanja ruku na mravinjak. Narod Matis vjeruje da je to način da očvrsnu.
"Žene su uzele žabu, sakupile otrov, onda počne ceremonija, koja se sastoji od toga što te izgore, skinu parče kože da bi mogao otrov da uđe, namažu. Nije prijatno, počinje vrućina u lice, na kraj se završava izbacanjem svih toksina i otrova iz sebe", objačnjava Zečević.
Zbog obaveza i planina koje su mu jako nedostajale, ovaj avanturista se vratio na Cetinje . Ipak, kad bude imao priliku, opet će obići svoje domorodačke prijatelje.
"Najviše sam naučio od njih jednostavnost življenja, zaključio sam da imamo po kući previše stvari za nošenje, gomilamo a ne koristimo. Kod njih nema "valjaće". Nema zavisti, ljubomore, sve se dijeli".
Vodeći se slobodom koju nosi u sebi i ljubavlju prema prirodi, mladi Cetinjanin će na svoj način egzotiku Južne Amerike prenijeti i na voljeni Lovćen, gdje već pravi drvenu jednostavnu kuću, koja će biti sjajno mjesto za kampovanje i tokom zimskih dana.
( Nina Bošković )