Camović: Zaposleni u crnogorskim medijima u veoma lošem položaju

Položaj novinara, i uopšte zaposlenih u crnogorskim medijima, veoma je loš i bez izgleda da će se u skorije vrijeme stvari promijeniti na bolje, ocijenila je predsjednica Sindikata medija Crne Gore, Marijana Camović. “Veliki broj otkaza u gotovo svim privatnim medijima, smanjenje zarada, njihovo kašnjenje, sa standardnim prekovoremenim i prazničnim radom koji nijesu plaćeni, najbolje govore o stanju medija u Crnoj Gori i položaju koji zaposleni imaju u njima”, kazala je Camović agenciji MINA. Prema podacima koje je Sindikatu medija dao Monstat u 2014. godini, u medijskoj industriji bilo je zaposleno svega 1.382 ljudi, a od ranije je poznato da od tog broja oko 750 radi u Javnom servisu. “U odnosu na 2012. godinu, koja je bila parametar za utvrđivanje reprezentativnosti Sindikata medija, to je pad od 588 radnih mjesta. Ne znam za sektor crnogorske privrede koji brže propada, a ipak o tome se jako malo govori, iako je sloboda medija uvijek aktuelna tema”, kazala je Camović. Prema njenim riječima, krivci za takvo stanje su brojni. "Najporaznije je to što vlasnici i urednici medija ćute o toj vrsti problema, a kolege koje se usude da u okviru medija u kojem rade pokrenu te teme, u najboljem slučaju budu etiketirani kao nelojalni”.

Camović smatra da je veliki problem i nesolidarnost među zaposlenima, i nespremnost da se bore za pojedinca plašeći se da oni mogu biti sljedeći. “Iako su nam brojni slučajevi pokazali da ta vrsta okretanja glave nikog nije spasila od otkaza”, dodala je ona. Bitno je, kako je navela, reći i da je veliki broj ljudi svojevoljno u posljednjih par godina napustio medije i prešao, najčešće, u PR sektor, nerijetko i za istu zaradu, ali koja je izvjesna i do koje se dolazi sa mnogo manje stresa. “Ako ništa drugo, makar takav odliv kadrova bi trebalo i državu i vlasnike medija ozbiljno da zabrine”, smatra Camović. Na pitanje šta je glavni razlog za takvo stanje, ona je kazala da smatra da je osnovni razlog - potpuna nebriga o zaposlenima u medijima. “I stalno ponavljanje čuvene rečenice - ko je nezadovoljan, može da ide gdje mu je bolje, koja poslodavcima služi kao izgovor da prema onima koji su ostali u njihovom lošem mediju, mogu da budu još gori. Čak i da su dobili dozvolu za takvo svoje ponašanje”, dodala je Camović. Problem je, smatra ona, i to što nadležne inspekcije ne poznaju dovoljno način na koji funkcionišu mediji pa zbog toga, i vječitog straha da će biti etiketirani kao neko ko utiče na slobodu medija - što je potpuni apsurd, izbjegavaju da ulaze u suštinu stvari. “Na taj način Zakon o radu u medijima služi za podsmjeh, a poslodavci ga shvate ozbiljno samo u pojedinačnim slučajevima koji dođu do suda, i tada ga poštuju samo u odnosu na zaposlenog koji se na taj način borio za sebe”, kazala je Camović.

Problem je, smatra Camović, i to što nadležne inspekcije ne poznaju dovoljno način na koji funkcionišu mediji

Upitana koliko su sami novinari krivi za svoj nezavidni položaj u društvu, ona je rekla da ne smatra da je položaj novinara u društvu loš, ako se pod tim misli na odnos građana i njihovo shvatanje novinarske profesije. “Velika većina građana uviđa značaj našeg posla, ali srozavanje kriterijuma, tabloidizacija, nepoštovanje osnovnih pravila profesije, uplitanje politike u medije - sve to nije došlo preko noći, i snizilo je nivo profesionalizma u crnogorskim medijima”, kazala je Camović. Za to, kako je navela, jesu krivi i novinari jer su, iz raznih razloga, pristali na to. “Kriva je i država koja je u više slučajeva pokazala da je nemoćna da zaštiti novinare i da kazni napadače i ubice”. Na pitanje koliko je, i da li je, među crnogorskim novinarima izražena solidarnost i kolegijalnost, ona je odgovorila da je borba za puku egzistenciju dovela je ljude u situaciju da ne razmišljaju mnogo o drugima, a poslodavcima to odgovara i čak podstiču takvo stanje jer je sa pojednicima lakše manipulisati. “Solidarnost inače nije nešta što se može vezati za zaposlene u Crnoj Gori, pa samim tim ni za one koji rade u medijima. Ljudi pretežno apeluju na kolegijalnost tek onda kada njima treba podrška, a to ne funkcioniše tako, jer to treba da je standard”, ocijenila je Camović. Upitana da li smatra da dio crnogorskih novinara »vodi ratove« njihovih poslodavaca, često i na štetu profesije, ona je kazala da je nepostojanje prepoznatljivog udruženja novinara koje bi okupljalo zaposlene iz većine medija, i koje bi na taj način imalo kredibilitet da zastupa profesiju, dovelo i do toga da svaki medij pojedinačno ima svoja pravila po kojima mjeri nivo profesionalizma. “Zahvaljujući tim ‘ratovima’, situacija je takva da sumnjam da bi se mogao napraviti spisak od dva pravila oko kojih bi se svi složili i na isti način ih primjenili u praksi. Dio novinara svakako jeste u službi svojih poslodavaca, a ne javnog interesa, ali to je njihov izbor. Druga je stvar ako su ucjenjeni radnim mjestom ili na neki drugi način da tako pišu”, navela je Camović. Na pitanje šta bi, po njenom mišljenju, trebalo uraditi da se položaj crnogorskih novinara poboljša, i da se vrati ugled toj profesiji, ona je odgovorila da treba poštovati zakone.

( Mina )