Krejg Rasel: Nijesi ono što misliš da jesi

Krejg Rasel (rođen 1956. godine u Fajfu, u Škotskoj) je britanski romanopisac i autor kratkih priča. Njegova serija trilera smještenih u Hamburg, s glavnim junakom detektivom Janom Fabelom, prevedena je na dvadesetak jezika. Krejg Rasel je bio oficir u policiji, a radio je i u reklamnom odeljenju kao tvorac slogana i kreativni direktor prije nego što se 1990. godine u potpunosti posvetio pisanju. Rasel tečno govori njemački jezik i naročito se zanima za poslijeratnu njemačku istoriju. Njegovi romani uglavnom sadrže i mitološke i istorijske teme. Krejg Rasel živi u Glasgovu, odakle je govorio za ART.

Bili ste policijski oficir, nakon toga ste postali slobodni pisac, a potom romanopisac, jedan od najpoznatijih u svijetu. Kada ste se počeli baviti pisanjem, da li je to bilo još u vremenu dok ste radili u policiji?

Uvijek sam bio pisac. Otkad znam za sebe, unazad do moga djetinjstva, poriv za pisanjem je uvijek bio tu. To je ono što ja zaista osećam i jako sam vezan za to. Profesionalno, ja sam u nekom obliku, ili drugačijem, bio pisac trideset godina, a od toga kao romanopisac punog radnog vremena dvanaest godina. Šta god da sam radio u prošlosti, uvijek sam znao da želim da živim kao pisac i uvijek kažem da je svaki drugi posao koji sam ikada radio, bio samo „zapažanje“ ili „istraživanje“.

U Njemačkoj ste od strane Polizei Hamburgu dabili prestižnu nagradu Polizeistern kao uspješan policajac. Da li je vaš dugogodišnji rad u policiji uticao da se okrenete pisanju romana tvrdog krimi-žanra, trilera?

Kao pisac, sve što pišete je pod velikim uticajem vaših zbirnih životnih iskustava, a nema sumnje da je moje iskustvo u policiji igralo tu ulogu, zajedno sa svim ostalim što sam radio. Ali, da - to me je dovelo do početaka moje karijere kao pisca pišući krimi fikciju, iako je ono što sada pišem, čak u krimi žanru, evoluiralo, razvilo se i samo po sebi sazrelo.

U kojoj mjeri se Vaši romani temelje na stvarnim događajima. Ili su događaji plod Vaše mašte?

Rekao bih da je to mješavina oba faktora. Za početak, Fabel serijal je zasnovan na mom znanju o Policiji Hamburga i bio je veoma inspirisan stvarnim događajima. Budući da je to bio prvi roman, iz serijala - i likovi u njemu - on je sam sebi oduzeo život. On je postao vlastiti univerzum, sa svojom vlastitom istorijom, kao što je to ustvari i bilo tako. Realnost Hamburga, međutim, ostala je konstantna. Kao i Lenoks serijal o Glazgovu, grad u kojem se odvija Fabel serijal nije samo lokacija, njegov sastavni „karakter“ je sadržan u pričama. Ja težim da izgradim taj lik kao pravu ličnost realnog Hamburga koliko je to moguće.

U više Vaših romana susrećemo se sa likom Jana Fabela, upornim i vrlo sposobnim policijskim inspektorom. Čovjekom od savjesti i mašte koji je stalno u životnoj opasnosti. Da li ste u taj lik ugradili nešto od Vašeg ličnog policijskog iskustva?

Jan Fabel je vrlo kompleksan lik i tokom godina postao je ličnost koja je više kao stvarna, a ne kao plod moje mašte. Međutim, postoje sigurno neka moja lična iskustva koja dijelimo. Neka od njegovih gledišta odražavaju moja gledišta, ali ja mislim da ima više veze s nama „u zajedničkim stvarima“. Mislim, kada pišete o tom liku tako dugo, preko niza romana, vi ih tako dobro znate kao da su vam oni prijatelji.

U vašim romanima Jan Fabel je njemački detektiv, šef policije u Hamburgu. Je li to stvaran lik?

Komisija za ubistva je stvarna i smještena je u prizemlju Prezidijuma kao što je to i navedeno u mojim romanima, i zaista ga vodi Glavni komesar. Međutim, lik Fabel se ni na koji način ne zasniva na sadašnjem ili bilo kojim bivšem šefu Komisije.

Jan Fabel je neobičan policijski istražitelj. On očajnički i neumorno radi. Na sve načine pokušava da riješi slučajeve na kojima radi. On prati ubice koji ne ostavljaju tragove iza sebe, i, na kraju, dosta uspijeva u tome. Koliko u tom liku ima autobiografskog?

Mislim da neke od tih karakternih osobina proizlaze iz mene, ali generalno govoreći, Fabelov pristup svom poslu proističe iz njegove pozadine i iskustva. Veći dio njegove metodologije rada proizilazi od njegovih studija istorije na fakultetu. On u svaki slučaj unosi um istoričara: ubistvo je događaj - u određenom trenutku sa hronologijom prije i poslije - kao i sa velikim brojem ljudi sa različitih nivoa, a svaki od ovih likova ima svoju, ličnu istoriju. Fabel to posmatra kao svoj posao da istražuje i otkriva ove „istorije“.

Likovi ubica u vašim romana su, katkad, obični ljudi. Njihovi motivi ubistava često sežu mnogo dalje od proste pohlepe i požude. Motivi su katkad skriveni u dubinama ljudske duše. Recite nam: gdje, i u čemu, pronalazite inspiracije za pisanje ovakvih psiho-trilera? Koliko je teško pisati ovakve knjige?

Potpuno ste u pravu da je psihologija ubica - i onih oko njih - vrlo važna za mene. Gajim dugogodišnji interes za psihologiju i neuropsihijatriju i to se odražava na psihologiju koju obrađujem u knjigama. Vrlo često pojedini likovi ubijaju jer imaju iskrivljen osjećaj za realnost, a subjektivna priroda stvarnosti je možda glavna stvar u kojoj uživam pišući. Sklon sam da pišem o temama i konceptima koji me fasciniraju - a to znači da knjige nijesu uopšte teške za pisanje. Ja veoma uživam u svom poslu, a u to spada i istraživanje. Dolazim do novih iskustava pišući knjigu i malo više spoznajem svijet.

Vaše knjige u kojima je prisutan Lenoks, privatni detektiv, čovjek koji se često nalazi između zakona i onih koji krše zakon, predstavljaju dosta neobičan serijal romana, pogotovo zato što u njima samo najjači preživljavaju. Kako ste došli na ideju da stvorite lik Lenoksa?

Htio sam da napišem nešto što je klasičan noir. U koji će biti uključen žilav protagonista u teškom okruženju - a nije moglo biti težeg okruženja od Glazgova iz 1950- ih! Krenuo sam sa likom Lenoksa kao Kanađanina kako bi mogao biti „nepristrasan“ i objektivan posmatrač glazgovskog društva, i da nema predrasuda ni na bilo koji način u društvenoj, kulturnoj ili vjerskoj podjeli grada. Takođe sam želio istražiti koncept “povratnika“: teško traumatizovani vojnik iz Drugog svjetskog rata koji odjednom upada nazad u obično društvo i civilni život. Takođe, želio sam da stvorim lik koji je, za razliku od Fabela, moralno ambivalentan. Istina je da, uopšteno govoreći, Lenoks pokušava da učini pravu stvar - to je da nije uvijek ista stvar ono što je „pravo“ i što je „pravno“.

Radnja Vaše Fabel serije trilera, dešava se u savremenom Hamburgu. Na taj način i grad Hamburg u vašim romanima ima značajno mjesto. Tome gradu Vi ste dali posebnu dušu, poseban izgled, zbog čega? Postoji li poseban razlog za to?

Hamburg je jednostavno fantastičan grad da se o njemu piše. U pravu ste kada kažete da on ima posebnu dušu. On takođe ima dubok i dramatičan rascjep ličnosti: to je najbogatiji grad Njemačke a još uvijek u njemu postoji značajno siromaštvo; stanovnici Hamburga imaju vrlo izražen luteranski pogled na rad i moralnu etiku, ali grad je i dom okruga Reperbana, crvenih fenjera. Hamburg, poput Glazgova, je i morska luka - a to znači da postoji stalna prolazna populacija ljudi iz drugih zemalja.

Isto tako, ja živim na ostrvu gdje se mnogi ljudi osjećaju odvojeno od Evrope. Htio sam da smjestim radnju romana u mjesto koje je vrlo blisko povezano kulturno, socijalno i etnički sa Britanijom. Fabel je Frizijac po rođenju, a Frizija je bila materica engleskog jezika. Na mnogo načina, Fabel je poslužio kao moj „kulturni most“.

Radnje vaših romana iz serijala o Lenoksu smještena je u Glasgovu. Zašto nije ponovo u Hamburgu, ili u nekom drugom gradu? Je li to zato što ste Vi rođeni u Škotskoj?

Nisam izabrao Glazgov za serijal o Lenoksu pogotovo zato što sam rođen u Škotskoj. Zaista, protagonista, Lenoks, nije Škot već Kanađanin koji živi u poslijeratnom Glazgovu.

Kada sam osmislio serijal o Lenoksu, htio sam da napišem nešto što je u klasičnom noir stilu. Od svih gradova u Velikoj Britaniji Glazgov mu nesumnjivo najviše odgovara. Glazgov je težak grad i prošao je kroz mnoge promjene tokom 1950-ih, i to ga čini fascinantnim mjestom za pisanje. Stanovnici Glazgova imaju vrlo mračan i oštar smisao za humor, a ovo je od suštinskog značaja za noir roman.

Stilovi pisanja romana vaše Fabel serije se dosta razlikuje od stila pisanja romana u Lennox serijalu, zbog čega je tolika razlika? Zašto ste mijenjali stil pisanja?

Volim da istražujem sebe, volim da kao pisac eksperimentišem različitim stilovima i glasovima. Pisao sam spekulativnu / naučnu fantastiku pod imenom Kristofer Galt. U stvari, roman Kristofera Galta „Biblijsko“ objavljen je najprije na bugarskom kao prvo izdanje u svijetu, uključujući i engleski jezik! Ja sam pisao najprije Fabel, a zatim se okrenuo Lenoks romanima, jer zbog perioda pisanja, likovi i stil su toliko različiti, a to olakšava prebacivanje iz jednog u drugi serijal. I održava mi život zanimljivim!

Mnogi veliki pisci svojim djelima žele uputiti čitaocima neku važnu poruku. Koja je glavna poruka koju Vi svojim romanima želite dati čitaocima?

Mislim da je moja poruka da “nijesi ono što misliš da jesi“ i „stvari nijesu onakve kakvim ti se čine“. Volim da istražujem koncepte kulturnih i etničkih identiteta i ističem da smo svi mnogo više povezani nego što mislimo da jesmo. Opet kažem, Fabelova pozadina kao studenta istorije igra važnu ulogu u tome. U Lenoks serijalu radnja se odvija u ključnom trenutku škotske, britanske i svjetske istorije i mislim da se Britanci i dalje bore sa post-imperijalnim identitetom.

Imate li neku poruku za svoje mnogobrojne čitaoce kod nas u Crnoj Gori?

Hvala vam puno na vašem interesu za moj rad. Nadam se da ćete dobiti priliku da uživate više u Fabel, Lenoks i drugim serijalima u budućnosti! Takođe se radujem punopravnom članstvu Crne Gore u Evropskoj uniji i želim vam sve najbolje u budućnosti.

Volio bih da pišem o Balkanu

Vi ste u punom zamahu pisanja. Namjeravate li promijeniti žanr?

Kao što sam spomenuo ranije, već sam pisao naučnu fantastiku / žanr spekulativne fikcije. Ja bih radio više u ovim, kao i u mnogim drugim stvarima, uključujući i više književne fikcije. Imam čitav niz ideja koje čekaju da budu napisane!

Do sada ste inspiraciju za pisanje romana nalazili u Hamburgu i Glazgovu. Da li namjeravate da radnje svojih romana smjestite na neko drugo mjesto svijeta, naprimjer, kod nas na Balkan? Jeste li nekad dolazili na Balkan? Koliko ste upoznati sa zbivanjima na ovim prostorima?

Ja sam doista provodio vrijeme i na Balkanu, da se vratimo čak i u vrijeme Jugoslavije. Mislim da je to fascinantan i prekrasan prostor i sa tako bogatom istorijom. I već sam pisao o nekim više problematičnim i mračnijim aspektima ove istorije – o ustašama u Hrvatskoj - u romanu iz Fabel serijala „The Valkyrie Song“. U budućnosti, ja bih zaista volio da napišem nešto o Balkanu. Istraživanje bi bilo fantastično!

Hvala Vam dragi gospodine Krejg.

( Vujica Ognjenović )