VIŠE OD RIJEČI
Zaostajanje
Kakvo viševjekovno zaostajanje, to je efekat ovih 25 godina
Kada premijer govori o zaostatku Crne Gore za normalnim svijetom - pa se kao tačke mogućeg susreta potegnu nepristojno daleke godine, u razmaku od 2062. do 2103. - kao objašnjenje takve nevesele pozicije navodi - “viševjekovno zaostajanje”. I - ništa sporno, reklo bi se.
Međutim, nije ni tu sve baš tako jednostavno. Njegova odbrana bi funkcionisala da je državu preuzeo 1918. ili 1945. Tada je “viševjekovno zaostajanje” bilo najvidljivije. Ali, da li je to “viševjekovno zaostajanje” bilo jednako 1989? To je pravo pitanje, jer, Đukanović je na vlast došao sada već nepristojno daleke 1989. godine, izvodeći puč sa svojim “mladim i lijepim” drugovima... Na demagoškom fonu koji je podrazumijevao miting gladnih (kad plate “gladnih” bijahu od 1000 do 1500 dojč maraka), ili skandiranje cijelog trga “Hoćemo Ruse”. U trenutku dok se svi oslobađaju od Rusa, Crna Gora je hrlila prema Kremlju. A vlast je tvrdila da su skandirali “Hoćemo gusle”. Kao da je to nešto bolje. Pa ko nam je kriv.
Crna Gora je, objektivno, do te 1989. godine značajno smanjila svoje - “viševjekovno zaostajanje” za normalnim svijetom. Što je ono što je učinilo da se danas zaista vidi i osjeća zaostajanje, i to kao viševjekovno? Upravo dolazak na vlast premijera i njegovih.
Naravno, u ovakvim podacima uvijek se krije mogućnost manipulacije. Stari komunisti takođe nisu bili imuni na prevare te vrste, oni su imali sitem - saopšte da je SFRJ 1979. imala nekoliko miliona televizora, a 1939. - nijedan. Ili veš mašine, ili, automobili... Sjećete se i onog sjajnog aforizma, mislim Crnčevićevog, koji je nastao kao reakcija na takvu demagogiju - “Pre rata nismo imali ništa, a onda su došli Nemci i uzeli nam sve.”
Svaka vlast želi da zaostajanje prikaže kao proces koji je trajao do njihovog dolaska na vlast. To je tako. Svaka vlast želi sebe da predstavi kao spasilačku misiju. Pogledajte što radi Vučić, spasio je Srbiju više puta nego Brus Vilis i Nikolas Kejdž svijet. Ali na vama je da upravo one sudove koji se čine nedovodljivim u pitanje, dovedete u pitanje... Tako i ovo Đukanovićevo “viševjekovno zaostajanje”.
Kakvo viševjekovno zaostajanje, to je efekat ovih 25 godina. I valja razumjeti Đukanovića zašto ne želi da vidi kako stvari zaista stoje. Mogao bi se neko zapitati ko je bio najodgovorniji u tih četvrt vijeka.
Đukanović i njegova elita, njegova nova klasa, poništili su efekte pristojnog nadoknađivanja zaostatka, a sada se ponaša kao da je maloprije obreo tu i evo, snima da vidi što će i kako... Kako riješiti ključni problem - viševjekovno zaostajanje.
Zaostajanje, i to debelo, je kada je Amfilohije mjera bilo čega. Uzgred, on je uz Đukanovića jedan od glavnih junaka ovog višedecenijskog zaostajanja koje je vratilo efekte - viševjekovnog... Kad on daje reviziju istorije koja današnji Zapad čita kao nasljednike Hitlerove, onda je sve jasno. Kakvi vjekovi, milenijumi su to...
A da li je zaostajanje ili napredak kad Dačić kaže da je odnos Srbije prema susjedima - Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji, kao prema Gvineji Papui? Dobro zvuči, ali... Povjerovaći mu tek kad citira najvećeg gvinejapapuanskog pjesnika i kaže da je on so soli srpske.
Dakle - imali smo, zaista, viševjekovno zaostajanje, ali, ono je, dobrim dijelom nadoknađeno u periodu između 1945. i 1989. Onda je došao premijer sa svojom ekipom. Ostalo je istorija. I - (novo) viševjekovno zaostajanje. Kao i nova poglavlja u zamahu domaće demagogije. (Koja je kao i domaća rakija jača od “fabričke” rakije.) Ali, uprkos svemu, bilo bi lijepo da premijer kada sljedeći put bude obznanjivao gabarite našeg zaostajanja, malo razmisli i o zaslugama za to zaostajanje. Inače, pomisliće ljudi da vrijeđa njihovu inteligenciju i moć sjećanja...
( Balša Brković )