Šta uraditi da bi se život vratio u centar Podgorice?

Svi se slažu da bi trebalo oživjeti centar grada, a da li će za to biti dovoljno da se zatvori za saobraćaj nekoliko ulica, ili da se napravi tržni centar u samom centru, podijeljena su mišljenja. Trenutno u centru grada ima prilično neizdatih poslovnih prostora, iz gradskih agencija za izdavanje nekretnina tvrde da su više traženi poslovni prostori u Delta sitiju i preko Morače. Nekada simbol trgovine zgrada robne kuće “Nama” ruina je u samom centru.

Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković najavio je krajem prošle godine da se razmišlja o zatvaranju centra grada za saobraćaj. Prvi čovjek grada želi da vrati život u centar Podgorice.

“Kako bismo stimulisali ljude da se okrenu zdravom životu pokušaćemo da zatvorimo centar za saobraćaj. Naša ideja je da se počne sa Bokeškom i Njegoševom ulicom. Možemo se ugledati na gradove kojima je to uspjelo, kao što je Ljubljana”, kazao je Vuković.

On je tada najavio da je nekadašnja robna kuća “Beko” u centru grada planirana za rušenje, a na njenom mjestu biće sagrađen šoping mol.

“Ne bi me srećnijeg bilo da se izgradi šoping centar u centru. Život se iselio iz centra pa je naša obaveza da ga tu vratimo. Krenuli smo u podršku biznis inicijativama, jedna je potekla od Besiks grupe, oni su iskazali interesovanje za objekat “Beka”. Problem je tu zbog ekonomske tranzicije kroz koju smo prošli jer tamo imamo 11 ili 12 vlasnika”, kazao je tada Vuković.

Objekat nekadašnje robne kuće “Beko” u centru grada je nasljeđe arhetekture iz vremena socijalizma, izgrađen je 1968. godine na osnovu projekta arhitekte Boža Milića. Kako kaže Andrija Markuš, arhitekta, trend je da se trgovački centri izmještaju iz centra grada, a ne grade u centru, kako to planiraju u rukovodstvu grada.

Šef odborničkog kluba Demokrata u Skupštini glavnog grada Vladimir Čađenović kaže da je očigledno da je centar grada, najblaže rečeno, zamro, što najbolje svjedoče parzni poslovni prostori. Glavni gradski trg je rekonstrusian 2006. godine, a već je zreo za novu obnovu. Robna kuća “Podgoričanka” ili “Nama”, nekada simbol trgovine u Titogradu, već duži niz godina je pravo ruglo u centru. Zgrada “Beka”, prostor iza nje, Atomsko sklonište, nijesu lijepe slike iz samog centra. Infarstruktura je stara, zapuštena i sve su to razlozi, kaže Čađeović, što centar grada nije aktuelan kao ranije.

On je mišljenja da se samo zatvaranjem ulice ne može oživjeti centar grada, već da bi trebalo čuti šta predalžu stručnjaci, a i samo građani, šta treba promijeniti, kako bi centar Podgorice ponovo oživio. Čađenović ističe da nije siguran da bi gradnja tržog centra na mjestu današnjeg “Beka” bilo spasonosno rješenje za centar grada, mada nije apriori ni protiv tog predloga.

Marija Radulović, odbornica URA kaže da uži centar Podgorice nema obimno kulturno-istorijsko nasljeđe, a vlast koja je imala priliku da upravlja gradom prethodnih decenija i danas, radila je na tome da i to malo kulturno-istorijskog nasljeđa devastira ili valorizuje zarad interesa krupnog kapitala.

“Za sve to vrijeme, uži centar grada je gubio na aktuelnosti i ponudi, pa danas imamo gotovo pustoš u tom dijelu grada... Trenutno što nam centar može ponuditi jeste ispijanje kafe u dokolici i oskudan večernji provod. Osim toga, centar grada svakim danom gubi svoju autentičnost kombinacijom starih i sve više novih, modernih građevina što govori o neplanskoj izgradnji i neukusu nih koji rukovode gradom”, kaže Radulović.

Ona ističe da se hitno moraju preduzeti mjere za oživljavanje ovog dijela grada a kao dobro idejno rješenje je da Podgorica postane kreativni grad čiji bi sadržaj privukao ne samo građane već i turiste. Grad koji bi izgradio novi imidž, koji bi postao prepoznatljiv po svojoj ponudi, kao i brojinim manifestacijama kao što su koncerti, dani kulture na otvorenom, karnevali, sajmovi…

“Treba obnoviti sve infrastrukturno dotrajale ulice u užem centru grada, popločati ih i razmisliti o rekonstrukciji poprilično nefunkcionalnog Trga nezavisnosti. Kao krajnja mjera u nizu došla bi i zabrana saobraćaja kroz uži centar grada i pretvaranje toga dijela grada u pješačku zonu”, mišljenja je Radulović.

Poruši, pa zidaj

Arhitekta Pavle Popović kaže da je centar grada platio cijenu novoj filozofiji koju je forsirao građevinski kapital-poruši, pa zidaj.

“Trebalo je sačuvati duh Mirkove varoši, ja sam i protiv toga da se podižu u samom centru, kao u Bokeškoj, Vučedolskoj, zgrade i kuće do šest spratova. Ja sam za revitalizaciju postojećeg, bunio sam se i protiv gradnje zgrada na obali Morače, praktično na pećinama”, kaže Popović.

“Nama” 17 godina na sudu

Glavni grad vlasnik je zemljišta i poslovne zgrade u Ulici slobode u kojoj je nekada poslovalo preduzeće „Robne kuće Beograd“, utvrđeno je presudom Osnovnog suda u Podgorici od 13. maja 2018. godine.

Parnični postupak, kojim Glavni grad spori pravo svojine pomenutom beogradskom preduzeću pokrenut je prije više od 17 godina, od kada su presude više puta ukidane i vraćane na ponovno odlučivanje. Ovu odluku treba da potvrdi Viši sud, budući da je u pomenutoj presudi Osnovni sud ispoštovao razloge zbog kojih je presudu Viši sud prvobitno poništio.

( Boban Novović )