Građani, nebitni ste!

Tihomir Orešković, tako se zove naš novi premijer. Možete ga zvati Tim. Do jučer je bio menadžer u farmaceutskoj industriji, a jučer je postao kandidat za prvog čovjeka izvršne vlasti u Hrvatskoj.

Hrvatski građani Tima nisu poznavali sve do tog trenutka, do trenutka dok ga nije izvelo pred kamere i reklo: ovo će vam biti premijer. Niti jedan birač za Tima nije glasao, niti na jednoj biračkoj listi nije bilo njegovog imena, niti se Tihomir Orešković u svojstvu kandidata za visoke političke dužnosti ikad obratio hrvatskoj javnosti. (Da slabije govori hrvatski saznali smo tek nakon što nam se prvi put obratio u svojstvu budućeg premijera, što je vrlo, vrlo zabavno.)

Tim Orešković, dakle, hrvatskom je građaninu potpuna nepoznanica. Međutim, prije nego počnemo postavljati pitanja, valja istaknuti da je ovaj čovjek, i to upravo zahvaljujući činjenici da je u premijersku fotelju pao s menadžerskog neba, za hrvatske građane napravio više nego bilo koji premijer do sada. Tim Orešković pokazao nam je koliko smo nebitni, točnije koliko je nebitan naš glas na izborima. Tim, hvala ti za to. (Thank you, Tim.)

Ono što nam je palo u oko i o čemu bi valjalo povesti raspravu jesu prioriteti koje je sebi i svom timu postavio budući premijer. Zdravstvo. Od kad je objavljeno da je Tim čovjek kojeg smo, ne znajući, izabrali da vodi državu, neprestano se govori o zdravstvu. Dakle, da ponovimo, otkad je Tihomir Orešković iz farmaceutske industrije stigao u politički vrh, u Hrvatskoj govorimo uglavnom o zdravstvu, točnije o privatizaciji zdravstva. A zašto baš o zdravstvu? Zašto ne o reformi pravosuđa? Zašto ne o smanjenju broja županija ili kakvoj drugoj reformi iz mokrih snova crnog pijuna Bože Petrova? Pa zato što se Tim najbolje razumije u zdravstvo. Istina, nije se budući premijer upoznavao s hrvatskim zdravstvom tavoreći na listama čekanja za kakav pregled, nije imao tu sreću da o njemu skrbe u nekoj od provincijskih bolnica, niti je ležao u krevetu na bolničkom hodniku. On je prodavao lijekove. Zdravstvo, dakle, Tim poznaje iz kuta trgovaca, kojima, avaj, država redovno nije plaćala isporučenu robu. Što to znači? To znači da ćemo se, što se liječenja tiče, uskoro provoditi kao prase u Teheranu. To znači da nam zdravstvo više neće biti »socijalističko«. To znači da će nam zdravstvo uskoro biti kapitalističko. Tko ima više novca, dobit će bolju zdravstvenu skrb. Tko ima manje novca, dobit će slabiju zdravstvenu skrb. Tko novca nema - neka crkne, jer ionako ne zaslužuje živjeti.

Da se vlasi ne bi dosjetili jadu, ponovo je uskočio crni pijun Božo Petrov, koji je objavio svojih pet točaka reforme zdravstva, obećavajući da privatizacije neće biti. (Napisao je Božo štošta na taj papir o reformi zdravstva, a sad čekamo da svoje obećanje odnese kod javnog bilježnika i ovjeri ga. Božo, svi ti vjerujemo!) Dakle, ako se ne nađe biskup koji će osuditi ovakav stav metkovskog mesije, valja očekivati da će Petrov ustati protiv privatizacije dijelova zdravstvenog sustava te da će na kraju naći termin kojim će privatizaciju preimenovati i tako riješiti problem, baš kako je preimenovanjem riješio problem s terminom - koalicija. Tako je, dakle, s pričama o problemima zdravstva i najavama reformi u ovom sektoru, započeo naš suživot s budućim premijerom.

Da se netko ne bi dosjetio postaviti pitanje o mogućem sukobu interesa, jer zašto bi vjerovali da će budući premijer raditi na korist građana, a ne na korist onih koji su mu jučer davali šampanj i kavijar u ruke, dnevne novine sklone ideji privatizacije svega i svačega izišle su napisima koji govore da premijeru treba dati šansu. (Naslov je bio maštovit: Evo zašto Oreškoviću treba dati šansu.) Potpisanom autoru to se učinilo bliskim situaciji u kojoj mladu na silu udaju za ženika što joj ga je odabrao netko drugi. Dok mlada plače i kukumače, oko nje igra tješiteljica koja je uvjerava da mladoženji kojeg nije izabrala treba dati šansu. (Dobar je čovjek, možda te neće ni tući, daj mu šansu.) A iza novog premijera - kojem, jelte, svakako treba dati šansu - stupa odred “talibana”, koji će nas zabaviti svjetonazorskim pitanjima, s naglaskom na zabranu pobačaja i ustašizaciju države i jezika. Sve je to već viđeno, samo što ovaj put dolazi u formi radikalnijoj nego prije. Zato, neka vam je sretna nova 2016. godina, jer svima će nam trebati puno, puno sreće u vrlom novom svijetu, u svijetu po mjeri farmaceutskog menadžera, crkvenih jastrebova i neoustaša. I svakako gledajte biti zdravi, jer nije vam ovo više socijalizam da se može liječiti tko kako hoće.

(novilist.hr)

( Ladislav Tomičić )