Pregovori o Prevlaci u ćorsokaku

Iako su iz crnogorske Vlade posljednjih godinu dana stizala uvjeravanja da se sporazum za međunarodnu arbitražu u pregovorima sa Hrvatskom o Prevlaci privodi kraju, posljednje informacije iz obje države nagovještavaju da su pregovori zapali u ćorsokak.

„Između Hrvatske i Crne Gore ne vode se pregovori o statusu Prevlake,“ navodi se u odgovoru „Vijestima“ iz Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija Hrvatske.

Iz resora odlazeće ministarke Vesne Pusić to su saopštili odgovarajući na pitanje da li se tokom razgovora između dvije države koriste topografske mape Crne Gore objavljene na sajtu Uprave za nekretnine Crne Gore.

Ono što je objavljeno na tim kartama, prema nezvaničnim informacijama, Zagreb je koristio u svoju korist. Navodno je iz Vlade Upravi za nekretnine ranije nekoliko puta ukazao da treba da skloni sa sajta sporne mape.

Na njima su katastarske parcele u Crnoj Gori, bez vodenog pojasa koji obuhvata i Prevlaku, pa se može tumačiti da je Podgorica odustala od dijela vodenog pojasa koji je i najsporniji u pregovorima. To međutim, kako je objašnjeno „Vijestima“ u Upravi za nekretnine, nije slučaj.

Na pitanje da objasne šta znači da se ne vode pregovori sa Hrvatskom i da li to znači da je podnijeta tužba Međunarodnom sudu pravde ili nešto drugo, u odgovoru iz MVPEI Crne Gore nema preciznog objašnjenja.

„Nakon formiranja nove vlade u Republici Hrvatskoj, biće obnovljeni kontakti kako bi definisali način rješavanja ovog pitanja“, piše u odgovoru iz resora koji vodi Igor Lukšić.

Prema posljednjim informacijama koje su ranije bile objavljene Crna Gora i Hrvatska postigle su načelnu saglasnost da arbitražni sud odredi razgraničenje na Prevlaci.

Iako je početkom prošle godine politički direktor u MVPEI Vladimir Radulović izjavio kako su s Hrvatskom usaglašeni dokumenti, te da su pregovori uoči odlaska pred sud pravde u Hagu u završnoj fazi, dvije strane naknadno su opet razmijenile svoje nacrte sporazuma sa kojima su trebalo da odu pred Međunarodni sud.

Gotovo prije godinu dana Lukšić je podsjetio da su Crna Gora i Hrvatska 2002. godine potpisale privremeni sporazum koji reguliše to pitanje i koji je do sada, kako je naveo, uglavnom korektno primjenjivan.

On je tada rekao da je nerealno očekivati da će dvije države bilateralno rještiti problem, već da je realno da će se naći pred međunarodnom arbitražom.

“Kao jedno od rješenja, ka kome idemo, je da slučaj iznesemo pred Međunarodni sud pravde. Ta je opcija postojala i ranije, ali nijesmo mogli definisati sve elemente specijalnog ugovora koji otvara put da se predmet iznese pred Sud u Hagu“, rekao je tada Lukšić.

Kako je pojasnio, da bi dvije strane mogle iznijeti svoje stavove i sučeliti argumente u tom sudu, potrebno je da potpišu specijalni sporazum koji se ratifikuje u parlamentima dvije države i omogućava otvaranje postupka pred sudom.

To je tehnički sporazum kojim se, ukoliko su dvije strane saglasne, rekao je ministar, otvara postupak, definiše redosljed iznošenja slučaja, način vođenja procesa.

Privremeno rješenje iz 2002. je da se ranija administrativna kopnena granica sa Hrvatskom prihvata kao privremena međudržavna granica, kao i da se, od te tačke, takođe kao privremeno, bez prejudiciranja konačnog rješenja, utvrđuje uzani pojas, uz taj dio kopna kod rta Ostro koji je utvrđen kao dio Hrvatske.

Bokokotorski zaliv ostaje CG dok traje privremeni sporazum

Bivši visoki državni zvaničnik, koji je bio uključen u razgovore oko Prevlake, objasnio je za „Vijesti“ da granična linija na kopnu izlazi na Rt Kobila.

„To je, zapravo, bila administrativna granica u SFRJ, pa je, u skladu sa zaključkom Badinterove komisije - koju je Evropska zajednica formirala da razmotri i da tumačenje u vezi sa granicama novih država - na tome postignut kompromis za privremeni sporazum o razgraničenju na kopnu. Na moru nije postojala nikakva administrativna granica, ono nije u SFRJ dijeljeno. Za granicu na moru, stoga, koristi se međunarodno pravo, a to je Konvencija UN o pravu mora,“ objasnio je taj izvor.

Prema toj konvenciji, kako je rekao, tačka razgraničenja na moru je srednja linija dvije obale, odnosno spoljne granične tačke. U ovom slučaju to bi bila srednja linija izmedju Rta Ostro - krajnja spoljna granica u Hrvatskoj, i ostrva Lastavica (Mamula) - krajnja spoljna granica teritorije CG. „To, naravno, nama ne odgovara, jer bi protezanje srednje linije na obje strane - prema otvorenom moru - Italiji, te prema unutrašnjem moru - Boki Kotorskoj, Bokakotorski zaliv postao međunarodni zaliv. Zato smo predložili kompromis, da obje strane načine ustupke: naša strana da, bez prejudiciranja krajnjeg rješenja, polazi od tumačenja Badinterove komisije i pravi kompromis u pogledu izlaska linije na kopnu, a hrvatska strana čini kompromis tako što ne insistira na srednjoj liniji, već prihvata uzani pojas uz Rt Ostro “tri konopa”, te time Bokokotorski zaliv ostaje unutrašnji zaliv Crne Gore - dok traje Privremeni sporazum“, objasnio je izvor „Vijesti“.

( Mila Radulović )