Pogledajte: Skoro isti spomenik komitama i njihovoj žrtvi
Svako ko je vidio spomenik Bošku Boškoviću u okolini Bijelog Polja i novo obilježje posvećeno komitama u Nikšiću može zaključiti da je sličnost više nego očigledna
Nedavno svečano otkriveni spomenik crnogorskim komitama, rad akademskog vajara Sretena Milatovića iz Nikšića gotovo je identičan obilježju podignutom nedaleko od Bijelog Polja na mjestu pogibije nekadašnjeg crnogorskog oficira Boška Boškovića, koji je stradao, najvjerovatnije - od ruke komita.
Svako ko je imao uvid u knjigu crnogorskog istoričara prof. dr Šerba Rastodera ”Kad su vakat kaljali insani” može zaključiti da je više nego očigledna sličnost između novog spomenika u Nikšiću i onog iz devedestih godina prošlog vijeka na Obodu na Ceru.
Prof. dr Rastoder primijetio je sličnost između ova dva spomenika, a na pitanje da kaže nešto o tome, kratko je istakao:
“Ja ne znam detalje, ali samo znam da sam spomenik Bošku Boškoviću vidio blizu Mojkovca i meni, po gabaritima, liči na spomenik u Nikšiću, nedavno podignut komitama...”, izjavio je prof. Rastoder za “Vijesti”.
Spomenik u Nikšiću, koji se nalazi na Trgu Save Kovačevića, u neposrednoj blizini Autobuske stanice, preko puta gradskog parka, visok je skoro tri metra a predstavlja kombinaciju “bijelog autohtonog nikšićkog kamena i stakla”.
“Spomenik ima dva kamena stuba koji predstavljaju komitske pokrete, dok će između njih biti stakleni stub kao simbol savremene Crne Gore. Stubovi su na vrhu spojeni kamenom gredom u obliku crnogorske kape sa komitskim grbom”, navedeno je u opisu djela nikšićkog vajara.
Da li je sličnost između dva spomenika slučajna ili ne, “Vijesti” su pokušale da saznaju od Sretena Milatović koji, međutim, nije odgovarao na telefonske pozive i poruke “Vijesti”. Nakon što je prvobitno sa novinarkom “Vijesti” dogovorio razgovor o spomeniku i ideji na osnovu koje je nastao, i to “u roku od sat vremena”, Milatović je isključio telefon i bio nedostupan ostatak dana u srijedu, kao i tokom četvrtka, kada je kontaktiran i kada mu je rečeno koji je povod priče.
U Rastoderovoj knjizi “Kad su vakat kaljali insani” koja je 2011. godine objavljena u izdanju Almanaha, prikazane su dvije fotografije spomenika koji je podignut na Obodu na Ceru, mjestu gdje je Bošković ubijen 1924. godine, pod još nejasnim okolnostima (postoje dvije verzije ko su ubice, a po jednoj su ga ubila braća Drago i Radoš Bulatović, poznati kao “posljednje crnogorske komite”). Spomenik Boškoviću čine dva kamena stuba između kojih je praznina, a prekriveni su trećim stubom, te podsjećaju na ćirilično slovo “P”. Načelnik arhivskog odjeljenja u Bijelom Polju Tadija Bošković kazao je “Vijestima” da je spomenik Bošku Boškoviću nekoliko puta podizan i obnavljan.
“Prvi spomenik podiglo je bratstvo Boškovića, neposredno nakon Boškove smrti, 1925-26. godine. S obzirom na to da je taj spomenik u Drugom svjetskom ratu bio srušen, a srušili su ga partizani, poslije rata je ostao samo krst i izblijedjela slova, pa je bratstvo Boškovića 1997. godine odlučilo da obnovi spomenik i u zadatak to ostavilo akademskom slikaru Božidaru-Bolu Boškoviću”, priča Tadija Bošković i dodaje da autor spomenika, nažalost, više nije živ.
Današnji spomenik datira iz 1997. a obnovljen je prije desetak godina, ali priznaje Bošković, o značenju spomenika ne zna detaljnije.
“Sadašnji spomenik izgleda kao slovo ćirilice ‘P’ (п) i obnovili su ga Boškovići. Prvobitni spomenik koji je srušen je bio u obliku klasične piramide sa postamentom i ugrađenim krstom, a na njemu je pisalo: ‘Spomenik podigoše Bošku Boškoviću, zahvalno bratstvo Boškovića’, tako nešto...”, kaže Tadija Bošković.
On dodaje da je otprike 2007. pokrenuta ideja da se spomenik, koji je napravio Božidar Bošković, obnovi i uredi njegova okolina, tako da je sada, kaže on, u odličnom stanju.
Istorijska nauka i Đilas za ubistvo krive komite
Boško Bošković, oficir crnogorske vojske, komadant poljskog bataljona u Prvom svjetskom ratu, penzionisao se 1919. godine. Kada je izbila Božićna pobuna, Bošković, pobornik ujedinjenja, bio je načelnik Kolašinskog okruga.
“Poginuo 1924. godine. Ubili su ga muslimanski odmetnici, takozvani kačaci, koji su pripadali velikoalbanskoj ligi, a jedan od njih bio je Husein Bošković, mada postoji i druga verzija da su ga ubile komite, pristalice kralja Nikole, braća Drago i Radoš Bulatović, mada oni to nikad nijesu priznali, a imali su priliku i prije pogibije da pregovaraju sa tadašnjim vlastima o načinima predaje i prekidanja komitovanja”, objasnio je Tadija Bošković. On kaže da se braća Bulatović uvijek bili “samostalne komite” i da ne vidi razlog zašto bi ga oni ubili. U knjizi “Kad su vakat kaljali insani”, profesor Rastoder navodi da je pokolj u Šahovićima”, koji je uslijedio nakon ubistva Boškovića, “bio najveći zločin nad muslimanima u mirnodopskim uslovima u Kraljevini SHS”.
“Događaj se zbio između 9-10. novembra 1924. godine. Prethodno su, 7. novembra 1924. godine, crnogorski komiti ubili Boška Boškovića, načelnika kolašinskog okruga. Za ubistvo Boškovića lažno je optužen muslimanski komita Jusuf Mehonjić, koji se tada nije ni nalazio na tom području. Tokom sahrane Boška Boškovića donijeta je odluka o ‘osveti’. Noću između 9-10. novembra krenulo je oko 2000 ‘osvetnika’ na muslimanska sela u Šahovićima i Pavinom Polju, koja su dva dana ranije, bila razoružana od tadašnjih vlasti. Vlasti su pokupile taoce pod izgovorom da su im životi ugroženi.
Međutim 28 talaca je ubijeno, dok su ostali uspjeli da se otkupe. Dijete od 13 godina je spasio jedan pravoslavac, koji zbog ovog čina umalo nije doživio sudbinu ubijenih. Prema podacima načelnika pljevaljskog okruga, ubijeno je oko 120 muslimana i zapaljeno oko 45 kuća, dok Milovan Đilas navodi da je pobijeno preko 350 ljudi, izvršena brojna silovanja, kuće su popaljene i opljačkane... Tadašnja država je bila parlamentarna zemlja. Pa ipak, čitav zločin je bio zataškan. Da je ko god tada makar poveo i najpovršniju istragu, veoma lako bi otkrio i one koji su vršili zločine i njihove vođe. No, istrage nije bilo.
Osuđena su, simbolično dva-tri stražara zatvora u Šahovićima, jer su se bili dogovorili s ‘osvetnicima’ da im predaju zatvorenike. Razumije se, bila je najavljena obimna istraga. Sve je ispalo sprdnja s pravdom, bar tako tvrdi Milovan Đilas, osoba koja je javno i prva progovorila o ovom zločinu bez pandana u crnogorskoj istoriji. Danas se pouzdano zna da su Boška Boškovića ubili kolašinski (rovački komite), zna se i koji, sveteći se zbog ubistva Petra Dulovića, koji je ubijen samo zato što je bio brat poznatog komite Todora Dulovića, inače pobratima ubica Boška Boškovića...”.
( Jelena Kontić )