Princ pomaže dom prvog diplomate

Posjeta princa Nikole Petrovića Beranama, prilikom koje je uručio donaciju Spomen kući vojvode Gavra Vukovića, aktuelizovala je pitanje valorizacije ove ustanove koja radi u okviru beranskog Centra za kulturu.

Nakon odlaska Petrovića, postavljeno je nekoliko pitanja:

Kako i na koji način to jedinstveno arihitektonsko i kulturno zdanje može da se stavi u funkciju kulturnih i društvenih dešavanja?

Kako da se bolje iskoristi i da se vrednuje onako kako priliči domu prvog crnogorskog diplomate?

Tokom obilaska kuće nekada ministra inostranih poslova u vladi njegovog pradjede, kralja Nikole, prestolonasljednik je obećao pomoć za njeno adekvatnije korištenje.

Prema onome što se moglo saznati u neformalnim razgovorima nakon posjete, princ će finasirati ugradnju centralnog grijanja.

“Osim toga, dogovoreno je i da se jedan od naradnih sastanaka Upravnog odbora Fondacije Petrović-Njegoš održi u ovoj kući“, saopšteno je iz fondacije koju je princ Nikola ustanovio prije dvije godine.

Nešto ranije pokrenuta je i inicijativa da u Spomen kući bude smješten njemački kulturni centar i to se trenutno sprovodi.

“Njemački kulturni centar je zapravo već počeo da radi i za to možemo da zahvalimo ambasadi ove države i ambasadorki Gudrun Štajnaker. Možemo biti ponosni što je odlučeno da se ovaj centar otvori upravo u Beranama“, kazao je direktor Njemačkog kulturnog centra profesor Budo Mojašević.

Iako je prošlo deceniju i po od rekonstrukcije kuće vojvode Vukovića, koja je već i ranije trebalo da postane stjecište kulturnih i diplomatskih dešavanja na sjeveru Crne Gore, ovo građevinsko zdanje, opšta je ocjena, do sada nije bilo privedeno svojoj pravoj namjeni, niti je racionalno valorizovano.

Direktorica Centra za kulturu Slobodanka Ivanović vjeruje da se to sada mijenja i da dolaze bolji dani i za kuću vojvode i za kulturu u Beranama.

“Ova kuća je i zvanično pripojena Centru za kulturu, ali će raditi kao posebna organizaciona jedinica. Mislimo da smo na putu da adekvatnije valorizujemo ovaj vrijedni i lijepi prostor”, kazala je Ivanovićeva.

Dodala je da su potrebne male popravke i njeno preuređenje, što ne iziskuje značajnija sredstva.

“Nešto više novca će biti potrebno za izgradnju ljetnje pozornice u bašti iza kuće. To je pravi prostor za održavanje kulturnih i drugih manifestacija pod vedrim nebom i to namjeravamo da uradimo. To je upravo onaj prostor gdje se po običaju otvaraju ljetnje diplomatske škole“, podsjetila je Ivanovićeva.

Neki drugi kulturni poslenici prisjećaju se čak i toga da je Ministarstvo inostranih poslova svojevremeno ponudilo da finansira sve poslove i radnike, a da zauzvrat ovo zdanje samo s vremena na vrijeme koristi kao rezidenciju, za sastanke na visokom nivou, ali da od toga nije bilo ništa.

“Potrebne male popravke i preuređenje kuće, što ne iziskuje značajnija sredstva”

Onako kako je bila sređena i rekonstruisana, kuća je bila zaista toga vrijedna, pogotovo u svjetlu činjenice ko je bio njen vlasnik.

Sablja, soba, galerija...

U prizemlju kuće vojvode Gavra u jednom dijelu je galerija, a u drugom radna spomen soba.

Tu su izložene neke autentične stvari iz tog vremena. Ministarstvo kulture je otkupilo sablju Gavrovog oca, vojvode Miljana Vukova koja je našla mjesto u ovoj kući.

Spratni dio urađen je kao rezidencijalni prostor sa finom svečanom salom, kancelarijom, sanitarnim čvorom i kuhinjom. U podrumu zgrade trebalo je da bude smješten depo za umjetnine.

Sada se u svjetlu činjenice da se za kuću zainteresovao i princ Nikola, kao i toga da je u njoj počeo da radi Njemački kulturni centar, očekuje da ovo kulturno zdanje bude bolje valorizovano.

Ne samo zbog toga što je ova kuća istorijski simbol u Beranama, nego i realne potrebe da se taj lijepi prostor stavi u kulturnu funkciju.

Kao mlad grad, Berane u užem jezgru nema previše starih građevinskih zdanja. A ovakvo zdanje, kao što je Spomen kuća vojvode Gavra Vukovića, svaki grad bi poželio da ima.

Obnova koštala 250 hiljada eura

Vojvoda Vuković je kuću u strogom centru Berana, kako se vjeruje, napravio u starosti.

Ne postoji tačan podatak niti dokument koji govori precizno o tome kada je kuća izgrađena, ali se pretpostavlja da bi to moglo biti između 1890. i 1900. godine.

Koliko se zna, prvi crnogorski diplomata je koristio za te namjene kredit skopske Hipotekarne banke, i po tom osnovu se prije Drugog svjetskog rata u njoj i nalazila filijala te banke.

Kuća je površine 250 kvadrata. Zidana je od kamena i, prema mišljenju stručnjaka, predstavlja jedini profani spomenik sa odlikama secesije u Gornjem Polimlju. Njen arhitekta ostao je nepoznat.

Ovaj objekat je kao spomen kuća rekonstruisan krajem prošlog i početkom ovog vijeka, po projektu Slobodana Slovinića.

Država je prethodno odvojila značajna sredstva da se stambeno zbrinu socijalno ugrožene porodice koje su u njoj do tada stanovale. Sama rekonstrukcija, kako je saopštavano, koštala je oko 250 hiljada eura.

U aprilu 2001. svečano ju je otvorio tadašnji ministar inostranih poslova Crne Gore Branko Lukovac.

( Tufik Softić )