Ovaca sve manje podno Durmitora
“Za razliku od savremenog svijeta i nekih država u regionu, uzgojne premije za matična stada smiješno su niske. Na primjer, kod nas premija po grlu iznosi osam do devet eura, a recimo u Srbiji je 60 eura. Kod nas nema klaničnih premija, a u Srbiji iznosi 20 eura po grlu. Imamo najkvalitetnije meso, potpuno ekološko, a prodajna cijena je neprimjereno niska i ne mijenja se godinama”
Durmitorski stočari značajno su ove jeseni smanjili brojno stanje ovaca, a kao osnovni razlog navode nedostatak radne snage, niske cijene otkupa mesa, ali i besparicu.
Rukovodilac lokalnog Agro-biznis info centra Darko K. Stijepović nije potvrdio, ali ni demantovao tu informaciju zbog, kako kaže, nepouzdnih statističkih podataka. Tvrdi, međutim, da se osjetan porast bilježi kada je riječ o broju goveda.
Stočar sa Pašine vode Bogdan Krstajić kaže da je od ljetošnjih 150 sada na torinama 90 ovaca.
On priča da je morao smanjiti buljuk jer su se mnoge ovce razboljele, a nije imao novca da ih liječi.
“Koštalo me to i prilikom jesenašnje prodaje jer je vaga pokazala da su mnogo lakše od zdravih. Imam mnogo razloga za nezadovoljstvo i razočaranje. U okolnostima gotovo svakodnevnih promjena cijena, otkupna cijena mesa više od decenije nije promijenjena. Dobro sam prolazio samo ljetos i jesenas dok sam bio na katunu i neposredno prodavao jagnjad. Razvojne premije u stočarstvu su redovne, ali mislim da bi bilo bolje da su jednim dijelom usmjerene na zdravstvenu zaštitu jer njihov iznos premašuju moji troškovi za veterinarske usluge. Troškovi su i u fazi kosidbe. Ima i koristi od ovog posla, ali je potreban veliki rad pa se gotovo ne isplati baviti ovčarstvom”.
Krstajić kaže da godinama ne može da proda vunu i da niko ne otkupljuje ni kožu.
“Muku mučim kako da je bezbjedno uklonim”.
Krstajić ističe da za njega postoje nepremostive administrativne barijere prilikom konkurisanja za sredstva iz IPARD fondova i da razočaran činjenicom da se od dobijenog novca odbija porez na dodatu vrijednost.
Priča da je razmišljao da naredne godine još više smanji buljuk, ali da ga je pokolebala informacija o potpisanom sporazumu za mogućnost osiguranja stoke po kome će 50 odsto premije snositi Ministarstvo poljoprivrede, 30 lokalna uprava, a poljoprivrednik 20 procenata, uz mogućnost plaćanja u ratama.
To je ranije najavio gradonačelnik Žabljaka Veselin Vukićević.
U gazdinstvu Veljka Stijepovića iz Javorja sada je 130 ovaca. Prodao je jesenas 100, ali je matičnom buljuku pridodao 30 šilježi.
“Ugrozio me ljetošnji sjenokos. Trave je bilo, ali je kvalitet sijena slab zbog vlažnosti. Da bi se izbjegle posljedice po stočni fond, mora se kupiti stočna hrana u količinama većim od planiranih”.
I Stijepović kao razlog smanjena buljuka navodi pomanjkanje radne snage, niske cijene otkupa tržišnih viškova, nemogućnost plasmana vune i kože, ali je i zadovoljan najavljenim olakšicama pri osiguranju imovine.
Labud Šibalić sa Pitomina, koji se pored radnog odnosa bavi ovčarstvom, kaže da probleme u toj oblasti poljoprivrede više osjećaju kod ljudi kojima je to osnovno zanimanje.
“Za razliku od savremenog svijeta i nekih država u regionu, uzgojne premije za matična stada smiješno su niske. Na primjer, kod nas premija po grlu iznosi osam do devet eura, a recimo u Srbiji je 60 eura. Kod nas nema klaničnih premija, a u Srbiji iznosi 20 eura po grlu. Imamo najkvalitetnije meso, potpuno ekološko, a prodajna cijena je neprimjereno niska i ne mijenja se godinama”.
Šibalić kaže da očekuje da će se život stočara popravljati uz podršku državnih i opštinskih struktura i da deset ljetos ugrađenih solarnih panela na katunima predstavlja početak boljeg rada i privređivanja.
( Obrad Pješivac )