Povodom predloga Đukanovića: Bolje definisati poresku prevaru

Na polju inkriminacije izbjegavanja plaćanja poreza treba sprovesti daleko širu reformu od uvođenja krivičnog djela “neuplaćivanja poreza po odbitku”. Prva mjera bi trebala biti redefinisanje postojećeg krivičnog djela “utaje poreza i doprinosa” jer je zakonski opis činjeničnog stanja je previše uzak i treba preći na širi koncept “poreske prevare”, kazala je izvršni direktor Instituta za pravne studije mr Katarina Petrović na molbu “Vijesti” da prokomentariše najavu premijera Mila Đukanovića da će predložiti izmjenu Krivičnog zakonika kako bi se neuplaćivanje poreza i doprinosa na plate tretirao kao krivično djelo.

Ona je kazala da bi prema najavi riječ bilo o krivičnom djelu “neuplaćivanja poreza po odbitku” koji se može naći u Krivičnom zakoniku Srbije u članu 229a, ali da ga treba precizno definisati kako ne bi postao biznis barijera u slučaju kada poslodavac zbog nelikvidnosti nema novca da redovno plaća poreze i doprinose.

“Predlog uvođenja ovog krivičnog djela je razmatran 25. 12. 2014. godine na sjednici vlade pod nazivom “neuplaćivanje poreza i drugih dažbina po odbitku” u okviru Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poreskoj administraciji. Međutim, ovaj predlog je odbijen”, kazala je Petrovićeva.

Nakon ove najave premijera od prošle sedmice da će drugi put pokušati da u Skupštini proguraju ovo “krivično djelo”, reagovala je Unija poslodavaca tvrdnjom da bi usvajanje ovakvog predloga dodatno narušilo poslovni ambijent u kojem i sada mnogi nemaju novca da redovno plaćaju dažbine.

Petrovićeva je kazala da bi ovo djelo trebalo razlikovati od krivičnog djela “utaja poreza i doprinosa” u dvije pravne situacije.

“Prva je da poslodavac ne prijavi ili netačno iskaže fiskalnu obavezu, preciznije poreze i doprinose zaposenog. Tada je riječ o krivičnom djelu “utaja poreza i porinosa” iz člana 254 Krivičnog zakonika jer poslodavac nije prijavio ili je prikrio podatke o predmetima ili drugim činjenicama koje su od uticaja na utvrđivanje fiskalne obaveze. Dakle, na osnovu postojećeg krivičnog djela nije kažnjivo neplaćanje poreza i doprinosa. Sa druge strane, novo krivično djelo bi se odnosilo na situaciju kada poslodavac ne uplati ispravno prijavljene poreze i doprinose”, navela je Petrović.

Ona je kazala da prilikom definicije zakonskog opisa činjeničnog stanja ovog krivičnog djela kao i prakse u njegovoj primjeni treba biti veoma oprezan u određenju šta će se smatrati radnjom krivičnog djela.

“Treba definisati, da li će se krivično sankcionisati sama činjenica da ova vrsta dažbine nije uplaćena, ili situacija da je neto zarada uplaćena zaposlenom dok nije izvršeno plaćanje dažbina. Ukoliko bude inkriminisana situacija da poslodavac prijavi zaradu i dažbine, ali zbog nastupanja ekonomskih poteškoća u poslovanju privrednog društva nema mogućnosti da iste isplati predstavljaće nesrazmjernu mjeru koja će činiti veliku biznis barijeru”, kazala je Petrović.

Ona je navela da u institutu smatraju jedino mogućim inkriminaciju u situaciji kada poslodavac uplaćuje zaposlenom neto zaradu u dužem vremenskom periodu a sa druge strane ne uplaćuje poreze i doprinose. Odnosno, kako je kazala ovo krivično djelo bi moralo biti vezano za neku zloupotrebu od strane poslodavca koji namjerno i pored postojanja sredstava ne uplaćuje poreze i doprinose.

“Stoga, smatramo da je problem neuplaćivanja poreza i doprinosa bolje rješavati na drugi način. Prvo, ovu zloupotrebu je moguće obuhvati širim krivičnim djelom 'onemogućavanje naplate poreske obaveze' koje postoji u slučajevima kada prenosom ili otuđenjem imovine, gašenjem privrednog društva ili na drugi način poreski obveznik namjerno onemogući naplatu prijavljenog poreza. Dakle, riječ je o nizu pravnih situacija u kojima poreski obveznik svjesno umanji svoju imovinu ili ugasi privredno društvo u namjeri da onemogući poreski organ u naplati poreza. Drugo, zbog svoje veoma delikatne pravne prirode moguće je postaviti i pitanje opravdanosti uvođenja krivičnog djela te da li je prekršajna sankcija dovoljna pošto poreskim organima stoji na raspolaganju mehanizam prinudne naplate”, kazala je Petrović.

Problem neuplaćivanja poreza i doprinosa na zarade, kako je navela, moguć je jedino ukoliko poreski organi nekom privrednom društvu dozvole da u dužem vremenskom period ne izvršava svoje zakonom propisane obaveze.

“U konačnom, inkriminacija određenog društvenog ponašanja je 'ultima ratio' (poslednje sredstvo) za kojim treba posezati samo kada drugi mehanizmi nisu efikasni i djelotvorni i kada društvena opasnost takve pojave to zahtijeva. Čini se da u praksi poreski organi nisu u dovoljnoj mjeri koristili postojeće mehanizme pa samim tim nema opravdanja zaključku da krivično-pravno treba reagovati u konkretnoj situaciji”, smatra Petrovićeva.

Nedostaje krivično djelo prevara zbog povraćaja PDV-a

Petrović smatra da je neophodno uvesti nova krivična djela, pored navedenog djela “onemogućavanje naplate poreske obaveze”, treba inkriminisati i nepravilno iskazivanje poreskog kredita u vezi sa refunadacijom poreza.

“Naime, krivično djelo “nepravilno iskazivanje poreskog kredita” uporedno posmatrano, prije svega na unutrašnjem tržištu EU, je povezano sa zloupotrebama pri povraćaju PDV-a. Riječ je o tzv. karusel prevarama kod kojih poreski obveznik prikazuje uvećan ili nepostojeći poreski kredit za koji traži povraćaj od poreskih vlasti. Ovo djelo bi trebalo da zamijeni sadašnju praksu Poreske uprave da uvijek vrši poresku kontrolu u slučaju podnošenja zahtjeva za povraćaj PDV-a, koja ima veoma diskutabilan pravni osnov”, navela je Petrovićeva.

Prema zakonu u Srbiji za neuplaćivanje poreza i doprinosa kazna i do 10 godina zatvora

U Krivičnom zakoniku Srbije član 229a se kao krivično dijelo navodi “neuplaćivanje poreza po odbitku” ali se ističu riječi “u namjeri da izbjegne plaćanje”, što znači da se mora dokazati namjera.

Predviđene su i novčane kazne koje mogu da iznose i do 10 godina u zavisnosti od iznosa neuplaćenih poreza i doprinosa.

“Odgovorno lice u pravnom licu - poreskom platcu, kao i preduzetnik - poreski platac koji, u nameri da izbegne plaćanje poreza po odbitku, doprinosa za obavezno socijalno osiguranje po odbitku ili drugih propisanih dažbina, ne uplati iznos koji je obračunat na ime poreza po odbitku, odnosno doprinosa za obavezno socijalno osiguranje po odbitku, na propisani uplatni račun javnih prihoda ili ne uplati druge propisane dažbine, kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom”, navedeno je u ovom članu Krivičnog zakonika Srbije.

U slučaju da neuplaćena suma prelazi milion i po dinara (12,3 hiljade eura) zatvorska kazna iznosi od šest mjeseci do pet godina i novčana kazna, a ako je iznos veći od 7,5 miliona dinara (61,4 hiljade eura) kazna je od jedne do 10 godina zatvora i novčana.

Prema ovom Zakonu kao posebno krivično djelo je navedena poreska utaja.

( Goran Kapor )