Dejv Navaro o tome kako je preživio ubistvo majke
Rikardi je uhvaćen 1991, nakon što je prikazan u emisiji "America's Most Wanted". Osuđen je na smrtnu kaznu, ali je 2012. Vrhovni sud države Kalifornija preinačio njegovu kaznu u doživotnu
Uobičajeno je da ljudi koji prežive traumatični događaj pričaju o tome iznova i iznova, pokušavajući da pronađu smisao u neshvatljivom. Tragedije prkose razumu, razbijaju naš osjećaj za red. Objasniti priču sebi može biti ljekovito. Tako je za gitaristu Jane's Addictiona i nekada Red Hot Chilli Peppersa Dejva Navara, koji je nedavno producirao dokumentarac koji istražuje najmračniji trenutak njegovog života - ubistvo njegove majke Koni, takvo iskustvo bilo veoma vrijedno, piše "Huffington Post".
"Iskreno, bilo je perioda kad nisam bio siguran želim li da ispričam tu priču. Ali je vrijedjelo u terapeutskom smislu", priča Navaro.
Film "Mourning Son" je režirao Navarov najbolji prijatelj Tod Njuman, pa ovo ostvarenje odiše intimnošću. Dva prijatelja su istražila okolnosti pod kojima je Koni preminula i kako je ovaj traumatični incident oblikovao ostatak Navarovog života.
Koni Navaro bila je prelijepa manekenka plave kose. Prijatelji i porodica intervjuisani u filmu je opisuju kao darežljivu i toplu osobu koju je društvo voljelo. Od Navarovog oca se razvela kad je gitarista imao sedam godina, ali su ostali u dobrim odnosima. Sa tadašnjim dečkom, bodibilderom Džonom Rikardijem je raskinula 1983. Rikardi je počeo da je uhodi i maltretira.U jednom trenutku se pojavio u restoranu gdje je večerala i oponašao pucanje iz pištolja. Svoje maštarije je i ostvario kada je 3. marta 1983. upao u stan Koni i ubio nju i njenu prijateljicu Sju Džori. Igrom slučaja tada 15-godišnji Navaro nije bio kući, a vjeruje da bi bio ubijen da se zadesio tamo zlokobne noći.
Rikardi je bio u bjekstvu skoro osam godina, a u isto vrijeme Dejv je postao zvijezda kao član benda Jane's Addiction. U filmu priča kako mu je čudan bio nesklad između života poznate ličnosti i spoznaje činjenice da je ubica njegove majke na slobodi.
Rikardi je uhvaćen 1991, nakon što je prikazan u emisiji "America's Most Wanted". Osuđen je na smrtnu kaznu, ali je 2012. Vrhovni sud države Kalifornija preinačio njegovu kaznu u doživotnu.
Navaro kaže da je tek na sredini snimanja filma shvatio da se ovo ostvarenje bavi nasiljem u porodici.
"To je vjerovatno zato što sam bio tako blizu tog događaja kao klinac, a pogotovo jer 80-ih taj izraz gotovo da se nije pominjao. Dok smo sastavljali projekat shvatio sam da je to ono o čemu pričamo", ističe gitarista.
U prosjeku u SAD tri žene poginu dnevno kao uzrok porodičnog nasilja. Mada javnost često čuje da su žene ubili njihovi partneri, rijetko se dešava da iza sebe ostave djecu. Zato je Navarova priča unikatna.
Posljednjih godina Navaro je učestvovao u više kampanja koje su se bavile porodičnim nasiljem. Kaže da je jedan od ciljeva njegovog filma da to bude priča upozorenja i pomogne ljudima da vide znakove porodičnog nasilja na vrijeme.
"Nadam se da je razlog za stvaranje ovog filma veći od samo moje priče", dodaje on.
Gitarista je danas "čist", ali film se dotiče i njegove zavisnosti od heroina zbog koje je pogledao smrti u oči. On ipak ne želi da kao uzrok toga navodi smrt njegove majke. Naprotiv, frustriran je što su neki gledaoci na taj način interpretirali film.
"Ja sam mnogo prije ovoga bio na putu da postanem zavisnik. Milioni ljudi prolaze kroz traume, pa se ne drogiraju. A ja sam koristio to što znam za ovaj događaj kao izgovor da uzimam drogu", ističe Navaro.
Danas kaže da mu je kopanje po bolnoj prošlosti donijelo mir i pomoglo da otključa sjećanja na majku koja je odavno potisnuo. Priznaje da je zbog ovog traumatičnog događaja sve što se prije njega desilo zaključao duboko u sebi.
"Tvoje tijelo je pod šokom i potpuno se zatvori u neko odbrambeno stanje. Ali dok sam snimao film uspio sam da se vratim u ono vrijeme kad je ona bila jednostavno moja majka. Moja veza sa njom je obnovljena i moja sjećanja na nju više nisu obavijena tugom", objašnjava on.
( Stefan Strugar )