KUD "Idijoti" iz Milića

Nažalost, naslov nema puno veze sa pankom i muzikom. Ustvari, ima veze sa upornim autokratskim, imbecilnim sviranjem one stvari od strane SNSD-a i njemu pripadajućih lokalnih moćnika.

A, evo šta je na stvari. Kako BN Televizija objavljuje, Tanja Andrić, samohrana i nezaposlena majka troje djece iz pomenutih Milića, dobila je naredbu od izvjesnog Drage Čakmića, rukovodioca Kulturno-umjetničkog društva, da njena trinaestogodišnja djevojčica više ne može biti član KUD-a.

Razlog je nevjerovatan- Fejsbuk komentar koji "šteti ugledu Kompanije Boksit", a koja je u vlasništvu Rajka Dukića.

Da se razumijemo, nikako, nažalost, ovo nije jedini slučaj da se velmože lokalnih prćija zbog nečijeg komentara, lajka ili šera iživljavaju na djeci. Ta, koliko ljetos, dečku iz Drvara je ukinuta školska stipendija zbog nekog lajka. Ali, prosto je nevjerovatna arogancija ili loša anticipacija realnosti malih moćnika i partijskih podguznih muva, koje sprovode klasičnu aparthejd -segregaciju djece. Zar je nesrećni Drago Čalmić zaista mogao i pomisliti da ga svako normalno ljudsko biće neće izvrgnuti ruglu i, onako ljudski, ispljuvati? Zar je KUD-ovac mogao i pojmiti da će njegova tiranska i anticivilizacijska supismena fetvica ostati skrivena od očiju javnosti?

Majka vs. jednoumlje

I kakvi li su to stavovi nezaposlene majke Tanje Andrić, koja na društvenim mrežama može ugroziti rad jednog "giganta", poput milićkog Boksita? Kome li je majka ukazala podršku, pa da se zatrese firma? Putinu? Obami? ISIL-u? Raulu Kastru? Dabome da od toga nema ništa! Dabome da je žena napisala svoje mišljenje o sredini u kojoj živi, radu pojedinih organizacija, budžetu! Dabome da se žena bavila budućnošću djece! Dabome da žena nije željela da bude marioneta i potrčko vladajućoj političkoj garnituri.

Kim Rajko, pisac

Jer, južno je Sjeverna Koreja od ovog našeg čabra. Kimova loza mala je maca za naše gosparčiće i njihove vizije demokratije. Od Staljnina, preko Pola Pota, do Mao Cea, svi bi redom mogli da uče kako se totalitarizam preko djece utjeruje u glave i srca ljudi.

Mislite da pretjerujem. E, pa vrijeme je da se ovlaš upoznate sa direktorom kompanije Boksit Rajkom Dukićem, pa ćete shvatiti da je Drago Čalmić tek uboga marioneta, šrafić u milićkoj mašineriji jednoumlja.

Naprvo, nemojte se smijati, istina je, radnici Boksita moraju da pročitaju četiri knjige koje je gazda Rajkan napisao. I da ne bude zajebancije, odluka je objavljena na zvaničnoj internet stranici kompanije. Na spisku su knjige: Tri uspešne priče, Veliki brat, Milići u pet priča i Postdejtonska vlast i bezvlašće ili hronika jednog vremena. Dakle, da, dobro ste pročitali. Jedan tamo direktor jednog preduzeća zajebava i ponižava radnike, rudare i težake svojim umotvorinama.

Hoćete li objašnjenje? Evo ga: “Napisao sam kao potrebu i obavezu, a sa prevashodnom namjerom, da bivši, sadašnji i budući zaposleni kompanije Boksit, članovi njihovih porodica i građani Milića, čitajući ih, upoznaju bliska i daleka vremena iza nas vezana za Kompaniju Boksit, ili osvježe pamćenje na njih, kako u pogledu njenog stvaranja, razvoja i opstanka, tako i po pitanju mjesta i uloge u izgradnji i razvoju Milića i regiona”, veli Rajko Dukić. Istina bog, Dukić je većinski vlasnik kapitala kompanije, ali to mu ne daje za pravo da teroriše radnike i građane Milića. Ili možda mu baš to daje za pravo da se sprda na svom portalu i u svojoj čaršiji sa zdravim razumom i ugnjetavanom rajom?

Dabome da mu daje za pravo! Pa, on je glavni Baja Milića. Taman kako Baja Milorad Dodik tretira Republiku Srpsku, u uncu ga na lokalu kopira Rajko Dukić. Jer je on Bajin čovjek. Klon, takoreći.

Kolonsko kloniranje

Tako Milorad ima "neprijatelje Republike Srpske", a Dukić ima spisak neprijatelja kojima je zabranjen ulaz u preduzeće. Baja ima svoj Diznilend u vidu zgrade Vlade, a Dukić ima Park velikana i to ruskih, srBskih i evropskih. Njih 37 nakamarenih, pa ko voli nek izvoli.

Čovjek, jednom riječju, ima grad. Bukvalno. A, gradu pripada Boksit, Boksitu KUD, pa je onda posve normalno da se tiranskim metodama istjeruje dijete iz kulturno umjetničkog društva, jer mu se majka zamjerila malom Budi Rajku.

Nego, gdje su silni borci za prava djeteta, gdje su sindikati, gdje su ljudi koji se bave ljudskim pravima? Otišli tetki po lek, čini se. I, kako je moguće javno provoditi tragikomičnu dehumanizovanu tiraniju? Jer države nema, Rajkan oponaša Dodika i ostale tirane, samo bez grama suptilnosti (kao da Mile ima suptilnosti, op. aut.), a raja muči. Djevojčica neće više ići u KUD, biće prokužena od svojih vršnjaka, majka će biti etiketirana u čaršiji zbog svoje hrabrosti i iskrenosti, a Rajkan? Ili će još koga optužiti, zaprijetiti, otpustiti ili će smisliti, šta znam, poligrafsko ispitivanje za nelojalne radnike.

Upsi! Ali čekajte!

Rajko već uveliko sprovodi poligrafisanje u svojoj minijaturnoj Sjevernoj Koreji Birača. Dovodi radnike, poput lopova i beštija, na poligraf, a onda, u skladu sa rezultatima, ili se srećni vrate na posao ili noga u dupe i otkaz.

Nego, majku mu, šta radi policija? Pa, recimo, načelnik policije prisustvuje poligrafskom ispitivanju. Valjda ne bi li naučio šta. Ostali, znate, muče. I tako je život u lokalnoj tiranijici, izgleda, već decenijama navijek isti. Kad se sve sabere, možda je nabolji gest i za djevojčicu i za njenu majku ekskomuniciranje iz ove totalitarne žabokrečine. Samo, ko će im pomoći? Rajko Dukić i raja oko njega neće sigurno. A, grad? Pa, evo, na lokalnim prijevremenim izborima održanim prošle hefte, pobijedi Momir Lazarević iz SNSD-a. Čisto da se ovjeri Rajkova tapija nad Milićima.

Mrka kapa!

(6yka.com)

( Dragan Bursać )