Ko je Svetozar Marović: Hoće li ponovo odabrati da ćuti?

Još na samom početku karijere Svetozar Marović pokazao je da je karta na koju se može igrati u različitim životnim i političkim okolnostima. Opisivan kao čovjek koji miri nepomirljivo, intelektualac među političarima, razložan i tolerantan, šampion demokratije - prve političke korake Marović je pravio na različitim funkcijama u rodnoj Budvi.

Široj crnogorskoj javnosti postao je poznat kao Predsjednik Saveza socijalističke omladine Crne Gore. Kritika tadašnjeg sistema preporučila ga je i prvacima AB revolucije, pa ubrzo postaje najbliži saradnik Momira Bulatovića i Mila Đukanovića.

Ovaj trojac početkom 90-tih postaće veoma blizak režimu Slobodana Miloševića, a Marović ostati upamćen kao tvorac krilatice "Rat za mir", kada su Crnogorci krenuli na Dubrobnik.

Iako je zvaničan stav Crne Gore bio da se zemlja ne nalazi u ratu, Marović je tvrdio drugačije. “Mir je jedino moguće obezbijediti ratom - neovisno koliko će biti patnje i bola", objašnjavao je on.

Dok su se množile tragične posljedice čuvenog "rata za mir", Marović se bavio biznisom, koji mu pored ideoloških tema, nije bio stran. U knjizi “Pravila ćutanja”,Momir Bulatović, bivši crnogorski predsjednik a početkom 90-tih najbliži Marovićev saradnik, objašnjava kako mu je Svetozar Marović jednom priznao da je na nezakonit način došao do prvih velikih para.

Bulatović ga je navodno pozvao i pitao da li je istina da je on omogućio izvjesnom biznismenu iz Budve da bez plaćanja bilo kakvih državnih dažbina, četrdeset šlepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju, za šta je dobio tadašnjih 40 hiljada maraka. Marović mu je to potvrdio, zaključivši “Ti svome sinu ostavljaš da si bio prvi izabrani predsjednik Crne Gore, a ja mislim o nekim drugim, konkretnijim stvarima!".

Za razliku od svog, kuma, Momira Bulatovića, koji je ostao lojalan Miloševiću, Marović se 1997, kada se DPS podijelio opredjelio za antimiloševićevski kurs i Mila Đukanovića. Do izbora za prvog čovjeka, "redefinisane" srpsko-crnogorske zajednice 2003. godine, čak tri puta uzastopno biran je za predsjednika Skupštine Crne Gore.

A onda su, nakon obnove nezavisnosti, polako prvo počele spekulacije, a onda sve glasnije priče o Maroviću - neformalnom gospodaru metropole crnogorskog turizma i sumnjivim poslovima njegove porodice zahvaljujući kojima se stvaralo ogromno bogatstvo.

Kada mu je brat Dragan, prije 5 godina, sa tadašnjim predsjednikom opštine Rajkom Kuljačom, i još nekoliko lokalnih funkcionera, uhapšen u okviru Afere Zavala, zbog gradnje spornog postrojenja za desalinizaciju vode, Marović se čudio zašto se uopšte vodi sudski postupak u tom slučaju.

Tu nije stao rad “u korist” Budve i njenih građana. Afere su se ređale jedna za drugom, a Marović ćutao. Javnost je iznenadio autorskim tekstom u kom je objasnio da nakon bratovljevog hapšenja ćuti jer više ne zna ni šta da kaže ni šta da učini.

"Vjerujem da će mi Bog dati snage da nahranim sve usamljene lešinare bez uniforme, da ću zadovoljiti sve koji mrze, i dobijaju novac za to, svi neka krenu, sada je pravi trenutak, napadnite, optužite Svetozara Marovića za sve. Siguran sam da će svima biti lakše poslije toga.", kazao je tada Marović.

Nedugo potom, gostujuci na TV Vijesti, Marović je posumnjao da slična sudbina, može zadesiti i njega.

"- Kao što su uhapsili moga brata, mogu da uhapse mene. Možda će sačekati da mi umre jos jedan stric pa da onda uhapse mene. Tako će biti. Ja nemam pojma. Možda jedan dio ljudi iz DPS-a, misli da nije loše da Svetozar Marović osjeti dio pritisaka ove vrste, ovog javnog osporavanja ako smijem tako reći.

Da li vi stvarno vjerujete da u Crnoj Gori jedno tako krupno hapšenje može da se realizuje bez amina šefa vae partije Mila Đukanovica?

- To je bio dan kada sam ja sahranjivao svoga strica, i dok sam ja sahranjivao svoga strica neko je pisao prijavu za hapšenje moga brata i mojih prijatelja. I gospodin Krivokapić mi je rekao da je to imao u 4 ili 5 sati poslijepodne, tu informaciju. I istovremeno mi je rekao da je vjerovatno tu informaciju imao još neko, ne samo on u državi. Ja mislim da je to takođe gospodin Đukanovic znao, da će biti pritvor da će biti preduzete određene radnje, ali ja ne ocekujem ni od gospodina Krivokapića, ni od Đukanovica, niti od bilo koga da se miješa u rad pravosudnih institucija."

Za sve to vrijeme, revnosno i predano obavljao je funkciju potpredsjednika DPS-a – osmišljavao i učestvovao u predizbornim kampanjama i u već prepoznatljivom stilu metafora i pošalica, slao poruke političkim protivnicima. Ostaće upamćen i po onoj iz 2013. godine, uoči, po mnogima spornih, predsjedničkih izbora, na kojima je Filip Vujanović pobijedio Miodraga Lekića.

"Na ovim izborima se takmiče 2. Prvi i Drugi. Prvi je već bio prvi, prvi je i sada, a drugi nije prvi, jer već imamo prvoga. Nikada nije bio prvi, pa ne može, ni biti prvi. Kada se takmiče dva onaj drugi nije samo drugi nego i zadnji. Zato je teško drugome da kao zadnji dođe do prvoga. Za to treba i dosta vremena."

U junu ove godine Svetozar Marović izabran je za predsjednika političkog savjeta DPS-a. U posljednje vrijeme, nije ga bilo na nekim sjednicama partijskih organa sto se odmah dovodilo u vezu sa pogoršanjem odnosa sa liderom partije Milom Đukanovicem. Kao političar doživio je uzlet i pad, kao čovjek hapšenje sina, ćerke i brata. Svi koje politika iole zanima, zato postavljaju pitanje: Hoće li Svetozar Marović ponovo odabrati da ćuti ili će konacno odlučiti da progovori, ali ne samo o onome što je on činio?

( Jelena Ćorluka )