Sjećanje na "Dr Picasso": Borba protiv šunda je Sizifov posao

Ime benda Dr Picasso vjerovatno ne znači puno široj javnosti u Crnoj Gori, ali ga crnogorski i prije svega nikšićki pankeri dobro znaju. Grupa osnovana 1992. u gradu pod Trebjesom, u kojoj su bili i neki od sadašnjih članova DST-a, ostavila je iza sebe album "Gangsterska hronika" i nedugo zatim nestala sa radara. Zahvaljujući Internetu pjesme Dr Picassa su ponovo isplivale i postale aktuelne, pa je nedavno u Nikšiću održana svirka u čast ovog benda, gdje je njihove pjesme sviralo više lokalnih sastava, na taj način pokazavši da su frontmen Toma Zeković i ekipa ostavili dubok trag na gradskoj sceni.

Zeković već sedam godina živi u Americi i ne bavi se muzikom. Trenutno boravi u Memfisu, gdje privodi kraju pisanje svoje prve knjige, a razgovor sa "Vijestima" iskoristio je da pozdravi bendove koji su svirali na pomenutoj svirci.

Kaže da je Dr Picasso bio prvi crnogorski bend koji je kroz sarkazam i parodiju ismijavao bahatost direktora, narastajući talas kriminala, 90-ih aktuelne restrickije struje, pad moralnih vrijednost i dilovanje droge i oružja u ekološkoj državi.

"Ako su naše pjesme i dalje aktuelne među omladinom, to znači da nju već 20 godina muče iste socijalne anomalije. Možda im je još i gore danas. Iole normalnom čovjeku nije lako opstati u sredini gdje su mejnstrim starlete i robijaši. Ipak, drago mi je da, kako onda tako i danas, postoji kategorija zdravog duha koja se na ironičan način odupire raznim društvenim deformacijama", priča Zeković.

On se prisjeća kako je Dr Picasso 90-ih imao ustaljenu ekipu fanova u Crnoj Gori, više stotina, ponekad i hiljada ljudi koji su ih pratili na koncertima kao što su oni u Sportskom centru i Trgu slobode u Nikšiću.

"Koncerti su više podsjećali na spontane žurke bez ikakvog koncepta. Ljudi su se peli na binu, uzimali mikrofone i pjevali sa nama. Cilj je bio napraviti atmosferu gdje će se svi maksimalno opustiti i često nam je to polazilo za rukom", ističe nekadašnji frontmen.

Ipak, poput mnogih kolega podsjeća da je "to bilo vrijeme potpunog medijskog sivila", pa su njegov bend TV kamere redovno zaobilazile, a njihove pjesme su bile cenzuirasne.

"A ni mi nijesmo nikoga vukli za rukav da dođe na naš koncert i napravi prilog od dva minuta za popunu programa između španskih serija. Najbitnije je bilo dobar provod sa publikom i ništa dalje od toga", priznaje on.

Naglašava da se Dr Picasso nikada nije zvanično raspao, već je prestao sa intenzivnim radom onog trenutka kada su njegovi članovi shvatili da je borba protiv šunda Sizifov posao.

"Nekada smo mislili da je poplava turbofolka posljedica medijskog mraka, a bili smo u zabludi. Danas svaki čovjek ima 300 kanala ispred sebe i daljinski upravljač da okrene šta želi, a "Farma" je po gledanosti broj jedan. No comment!", dodaje on.

Koncert na Lake festu ili Bedemu?

Godinama unazad fanovi priželjkuju, a nezvanično se spekuliše o bar jednom povratničkom koncertu Dr Picassa na nekom od nikšićkih rok festivala. Da li to što se bend nije zvanično raspao znači i da će se vratiti? "Zavisi od okolnosti. Možda se Dr Picasso i pojavi na nekom od festivala u Nikšiću, Krupac ili Bedem. Nikad se ne zna", odgovara Zeković.

Na RTCG se čuje samo da su se razboljele Vinka i zorna Zorka

I pored toga što je na hiljade kilometara daleko od svoje domovine, Zeković prati crnogorsku rok scenu. Smatra da ima dosta kvalitetnih bendova, među kojima izdvaja Punkreas, Podroom, Experiment, PPG i Zoon politikon i uvjeren je da će mlađim snagama biti lakše da se probiju nego svojevremeno njegovom bendu.

"Ove grupe imaju perspektivu i srećom, za razliku od vremena kad smo mi svirali, njihov proboj na scenu ne zavisi mnogo od medija. U vremenu Youtuba i društvenih mreža mnogo je lakše doći do publike. Zahvaljujući napretku tehnologije usred Amerike mogu da čujem i crnogorski pank, a da je sve do državne televizije i programa za dijasporu ne bih znao ništa drugo osim da su se razboljele zorna Zorka i mlada Vinka", na sebi svojstven na čin ističe Zeković kroz smijeh.

( Stefan Strugar )