Forsiranje Kembridža

Nakon što je profesor Branko Radulović došao u redakciju Vijesti da prijeti, započeo sam skromno istraživanje. Nisam bio živ da ne pročeprkam po biografiji ovog zanimljivog čovjeka.

Ono što me kopkalo jeste pamet potpredsjednika Skupštine, odnosno, koliko sam ugrožen od građanina Radulovića, budući se više puta zaklinjao u pištolj pominjući moje ime.

Nije mi se spavalo, a Internet je bio dovoljno brz da me provede kroz jednu od najljepših noći u karijeri. Ono kad ti osmijeh ne silazi sa lica, jer vidiš kakvu si prevaru nagazio i koliko je obrazovan čovjek spreman da posrne da bi ga više cijenili.

Priznajem da volim kad padaju doktori nauka, akademici, kad ih uhvatim u blefu, bilo sa pištoljem, ili počasnom plaketom koja vrijedi koliko par dobrih patika.

Htio sam da otkrijem šta je Radulović mislio kad je rekao da ga smatraju za jednog od stotinu najpametnijih na svijetu. Novinari su te riječi prihvatili olako, ali mene je zapao mozak bukvaliste. Zato citat:

Ja sam, moram da vam kažem, među stotinu najpametnijih ljudi na svijetu po kembridžkom....nekakvim analizama i nekim stvarima. E, ne znam, onda su ti profesori Kembridža budale, kao što sam ja budala... Ali, to je Crna Gora.

A evo i šta piše u Radulovićevoj zvaničnoj biografiji:

“Internacionalni bibliografski centar u Kembridžu 2004. godine dodijelio (mu je) nagradu za izuzetne rezultate u oblasti tehničkih nauka i svrstao ga u vodeće naučnike u svijetu”.

Hm...

Prvo - IBC nije u Kembridžu. Ako ćemo da budemo pošteni, to što se zove IBC nalazi se u gradiću Eli. Od Elija do Kembridža taljiga se finih pola sata, kad nema saobraćaja. Pitao sam Gugl za sjedište IBC i vidio predgrađe sa kuglanom, njivama i prizemnim zgradama.

Izgled nekad vara, pa sam nastavio da provjeravam. Svi podaci koje sam sakupio vrištali su uglas da IBC nije adresa kojom bi se ozbiljan naučnik hvalio. Nagrade IBC dodjeljuje malo poznata izdavačka kuća koju vode ljudi bez ikakve naučne reference, osim zlog glasa što ih prati.

Internacionalni biografski centar (ponegdje ga zovu „bibliografski“) Ministarstvo finansija Zapadne Australije zvanično je proglasilo za prevaru. Građani su upozoreni da razmisle prije nego plate da se nađu u publikacijama IBC, koje su opisane kao „Telefonski imenici u kožnom povezu“ i „Ko je ko među naivčinama“.

Australijska vlast označila je IBC kao organizaciju koja ljude dovodi u zabludu i lažno se predstavlja. Avaj i šteta! Siroti profesor Radulović nije imao vladu Zapadne Australije da ga upozori, nego vladu Mila Đukanovića, dobitnika Medalje za mir IAEWP, nevladine organizacije sa adresom na autobuskoj stanici u gradu Hantsvil, Alabama.

Nikad se nije saznalo koliko je Đukanovićeva medalja koštala i ko je za nju platio, ali se zato na prokletom udbaškom Internetu može pronaći IBC cjenovnik iz dana kad je Radulović ušao u centuriju najpametnijih.

Cijena da se upišeš u „2000 istaknutih intelektualaca 21. vijeka“, prema svjedočenju C.D. Hirša, člana administrativnog odbora u parlamentu australijske države Viktorija, bila je 295 funti.

Zanimljivo je vidjeti ko se još diči imenom IBC, ko su svjetski pametari dostojni nagrade Da Vinčijev dijamant, ili neke druge od plaćenih lenti koje nude britanski mešetari zvanjima.

Osim Crnogorca Radulovića, nagrađen je predsjednik Gambije Jaija Džame koji nikom nije prijetio pištoljem, ali je zato poručio da će rezati grkljan svakom homoseksualcu kojeg pronađe.

U društvu pametnih, pod pečatom IBC, našao se i nedavno preminuli rumunski političar Korneliju Vadim Tudor čiju je politiku magazin Tajm opisao kao „sirovu mješavinu antisemitizma, rasizma i nostalgije za dobrim starim komunizmom”.

Još da pomenem iranskog ministra Hamida Behbahanija, smijenjenog zbog lažne doktorske diplome, i da stavim tačku na ovu tužnu povijest sa malo informacija o poslovanju - izdavačka kuća Merlose Press LTD, koja je vlasnik IBC, prema britanskoj poslovnoj bazi podataka Endole je u debelim dugovima, a prošle je godine na bankovnom računu imala 385 funti.

Može biti da posao IBC lagano propada i da na svijetu nema pametnih ljudi koliko su se nadali. Malo ih je, u svakom slučaju, pametnih kao što je profesor Branko Radulović.

Zato, gospodine profesore, sasvim lično, moje veliko poštovanje - cijenim ljude koji se ne libe da plate cijenu profesionalnog samorazvoja. Ostanite širokih pogleda na vlastitu ulogu u nauci 21. vijeka, i neka vam zidovi budu tijesni nagradama koje su svuda oko nas, samo ih treba po-kupiti.

( Brano Mandić )